Foto: Matko Filipović/privatni album
U dolini Neretve, mandarine su više od voća. One su način života i temelj egzistencije tisuća obitelji, ali posljednjih mjeseci raste osjećaj nesigurnosti. Među redovima nasada, koji su godinama bili simbol stabilne proizvodnje, danas se sve češće govori o štetama, neizvjesnosti i odlukama koje proizvođači teško razumiju. Sredozemna voćna muha ponovno je u fokusu, a njezino nekontrolirano širenje otvara pitanje koje zabrinjava cijeli kraj: je li sustav zaštite zakazao?
Upravo o tome razgovarao je za Slobodnu Dalmaciju Matko Filipović, poljoprivrednik i proizvođač mandarina iz Opuzena, koji iz prve ruke svjedoči promjenama na terenu. Njegovi voćnjaci, kao i mnogi drugi u dolini, godinama su bili dio sustava u kojem se primjenjivala SIT tehnika — metoda ispuštanja sterilnih mužjaka sredozemne voćne muhe, koja je držala populaciju štetnika pod kontrolom. Danas, kaže, situacija izgleda bitno drukčije.
Filipović opisuje kako su proizvođači već prošle godine osjetili posljedice prekida te metode. Štete su, tvrdi, bile znatno veće nego ranijih godina, a muha se proširila i na područja koja su prije bila relativno sigurna. Posebno ga zabrinjava što se, uz sve veći pritisak štetnika, odgovornost za zaštitu sve više prebacuje na same proizvođače.
-Mi smo na terenu svaki dan i vidimo što se događa. Lovke i sanacija plodova su važne, ali bez sustavne mjere poput SIT tehnike teško je držati ovakvog štetnika pod kontrolom, ističe Filipović, dodajući kako među proizvođačima vlada osjećaj da su prepušteni sami sebi.
Odluka nadležnih da odustanu od metode koja se u dolini Neretve primjenjivala više od šesnaest godina dodatno je produbila nepovjerenje. Proizvođači, kaže, ne dobivaju jasna objašnjenja, dok se istodobno suočavaju s realnim gubicima i neizvjesnom budućnošću.
U razgovoru koji slijedi, Matko Filipović otvoreno govori o stanju u voćnjacima, učinkovitosti dosadašnjih mjera, ali i o tome zašto smatra da bi povratak SIT tehnike mogao biti ključan za opstanak proizvodnje mandarina u dolini Neretve.
Kako biste ocijenili učinkovitost SIT tehnike u proteklih šesnaest godina primjene u dolini Neretve?
-Bila je učinkovita. Da je nije bilo imali bismo odavno goleme gubitke i odustajanja od proizvodnje.
Možete li opisati razliku u stanju nasada prije i nakon prekida primjene SIT tehnike 2023. godine?
-Razmjer štete i uboda se uvelike povećao.
Kolike su bile štete od sredozemne voćne muhe dok se tehnika primjenjivala, a kolike danas?
-Bile su zanemarive. Danas imamo suprotan slučaj, nažalost.
Što za vas kao proizvođača konkretno znači odluka o napuštanju SIT tehnike?
-Ostavljanje na cjedilu. Štete će biti goleme, a proizvodnja i tako već sve više slabi dok se male plantaže sve više krče i zapuštaju.
Jeste li dobili jasno obrazloženje zašto je Ministarstvo odustalo od ove metode?
-Nismo dobili nikakvo obrazloženje direktno od ministarstva. Ono što smo saznali preko emisije “Plodovi zemlje”. Gospoda iz ministarstva poljoprivrede, ministar i jedan od tajnika Tugomir Majdak, župan Blaž Pezo te predstavnici jedinica lokalne samouprave su 4.veljače u vijećnici u Opuzenu održala sastanak gdje su proizvođači bili isključeni. Nisu se udostojili pozvati ni zamjenika odbora za voćarstvo Nevena Matagu. Toliko o transparentnosti.
Jeste li upoznati sa studjom “Smjernice prilagodbe proizvodnje agruma u dolini Neretve”, koji je izradio Agromediteranski fakultet Sveučilišta u Splitu o kojoj je govori dr. Mario Bjeliš u emisiji “Plodovi zemlje?
-Gospodin mario Bjeliš ne živi u Opuzenu i ne bavi se proizvodnjom mandarina. Njegove izjave o potrebi ukidanja SIT tehnike u najmanju ruku su neodgovorne. Neće on po sili zakona morati po želji kupiti oštećene plodove već mi koji smo ovdje.
Smatrate li da su mehaničke lovke adekvatna zamjena za SIT tehniku ili samo dopunska mjera?
Koliko su zahtjevne i učinkovite mjere koje se sada prebacuju na proizvođače (lovke, sanacija plodova)?
-Troškovi proizvodnje su došli previsoki, preko 8000 eura po hektaru. Povrh svega toga i svih muka još da treba kupiti otpale plodove svaki dan sa zemlje stavljamo ih u vreće i zakopavamo s njima u rupe je gore i od Sizifova posla.
Postoji li realna opasnost da proizvodnja mandarina postane neodrživa bez SIT tehnike?
-Proizvodnja je već sada i sa SIT tehnikom jedva održiva. Problem je stihijska sadnja ranih sorti mandarina po preporuci jednog tadašnjeg političara, a ujedno i sadašnjeg člana povjerenstva za mandarine te nepostojanje pravilnika kojim bi se spriječilo branje prezelene i kisele mandarine. Taj pravilnik, tj. njegovu izradu je Ministarstvu poljoprivrede i tadašnjoj ministrici trebalo predložiti i apelirati upravo ovo povjerenstvo koje je osnovano 2018. godine od strane tadašnjeg župana. Što su čekali i radili punih osam godina? Jedino su se usavršili u opravdavanjima za nerad jer osim apela, preporuka i molbi nemaju nikakve druge zakonske alate. Citirat ću jednog od glavnih članova tog društva” datum početka berbe je samo preporuka, svaki proizvođač ukoliko smatra da njegove mandarine udovoljavaju omjeru šećera i kiselina može je pustiti u prodaju”.
Možete li usporediti situaciju na područjima gdje su se sterilni mužjaci ispuštali i gdje nisu?
-Gdje se nisu ispuštali, štete od uboda su znatno veće. Proizvođači su stavljali i one žute feromonske ljepljive ploče ali su se pokazale neučinkovite jer su hvatale sve insekte osim ove sredozemne muhe.
Što biste poručili Ministarstvu poljoprivrede — treba li vratiti SIT tehniku i zašto?
-Gospodo iz Ministarstva poljoprivrede, ako ćete i ubuduće u potpunosti isključivati proizvođače i na svoje tajne sastanke dovoditi samo odabrani auditorij, onda se barem udostojite reći nam da Hrvatskoj proizvodnja mandarina nije više potrebna. Ako želite pomoći, onda barem osigurajte potporu za uklanjanje dijela ranih sorti kojih je posađeno od 1998. godine oko 2200 000 stabala. Kada količina uroda prijeđe 40 000 tona imamo muku i probleme, a cijene na otkupu počnu padati rekordnom brzinom. I cijena poštanske marke je veća od kilograma mandarine.
Tko bi, po vašem mišljenju, trebao snositi odgovornost ako nove mjere ne daju rezultate?
-Ministarstvo poljoprivrede i predlagatelji, tko drugi? Već smo od strane bivše ministrice ostali bez protugradne zaštite i još sada ovo?
Kako ova situacija utječe na vašu budućnost i planove u proizvodnji mandarina?
-U daljnjoj proizvodnji mandarina na ovakav način nema budućnosti. Mi poljoprivrednici, bilo voćari, ratari ili povrtlari nismo Rockefeleri, a vrijeme brojnih panel-rasprava, konferencija i sumita je davno trebalo zamijeniti konkretno djelovanje kojeg nema ni u primislima. Hrvatska ima nevjerojatnih 80 mjera, a Austrija možda samo 20. Sredstva su se razlila posvuda bez ikakvog učinka, a resori su nam na staklenim nogama, mliječnog govedarstva koje više gotovo da i ne postoji. Nekontrolirani uvoz nam je tri puta veći od proizvodnje. Imamo li ikakav razlog za optimizam?
