Politika i gospodarstvo

Vlaho Orepić: grade okreni ploču!

Potaknuti raznim upitima koje primamo iz realnog i virtualnog svijeta, odlučili smo se napraviti korak dalje i pripremiti prvi intervju na ploce.com.hr, a kao prvog sugovornika imamo gosp. Vlahu Orepića, koji se sa zadovoljstvom odazvao na razgovor. Naravno da je moguće kako smo neke stvari i preskočili, ali iskorisit ćemo mogućnost komentiranja preko našeg Facebook profila i odmah pozvati čitatelje u raspravu, a ukoliko bude materijala intervju će dobiti i nastavak.

Nadamo se da će ova priča biti samo uvod i da nećemo imati problema u pronalaženju sugovornika za sljedeća izdanja!

Zašto baš Vlaho Orepić? Više je razloga za to, a neka od najčešće postavljanih pitanja bila su „Gotova je priča s termoelektranom, je li Škanj, kojem je Vlaho osnivač i predsjednik, završio svoju misiju, ima li priča nastavak? Kakav je epilog tužbe za sramoćenje? Kako razmišlja o radu gradonačelnika, o budućnosti Ploča, prijedlogu don Petra o izgradnji Tuđmanovog spomenika, inicijativi gospodina Petrova za registarskim oznakama MT… “. Na ova i mnoga druga pitanja donosimo odgovore u nastavku.


Intervju bismo počeli najeksponiranijom temom u Pločama u posljednjih nekoliko godina, a to je referendum o termoelektrani, za koji znamo kako je prošao i gdje je primjetan izniman angažman udruge Škanj, kojoj ste na čelu. Kako Vi komentirate borbu protiv izgradnje termoelektrane, kako tumačite rezultate referenduma i kako bi se osvrnuli na još uvijek aktualna nadmetanja o tome čiji je veći doprinos ostvarenim rezultatima u borbi protiv izgradnje termoelektrane u Pločama?

Da. Uvijek je puno generala nakon bitke. Znate onu staru: „Svaka pobjeda ima stotine očeva, a poraz samo jednog!“. Kad znamo da je to tako, ne vidim zašto bi naš slučaj bio iznimka. Očekivao sam to. Koga to veseli neka izvoli.

Kad shvatimo s kim, tj. s kakvim mentalitetom i s kakvim „poslovnim“ ljudima smo imali posla (a vjerujem da još uvijek imamo), lako ćemo prepoznati tko je i zašto bio ZA ili PROTIV termoelektrane. Dosta toga možemo iščitati iz činjenice da gosp. Josip Jurčević (kao direktor LP Energije) ni ovoliko vremena nakon referenduma nije našao za shodno da se javno obrati građanima grada Ploča i kaže da će poštivati referendumsku odluku, odnosno da odustaje od TE. Kad svemu ovome nadodamo činjenicu da izjava gospodina Pavlovića o odustajanju od TE može, ali i ne mora biti uvažena od gospodina Jurčevića, možemo zaključiti da neki nisu naučili slušati narod pa ih jednostavno to treba naučiti.

Htjeli oni to ili ne, treba ih dovesti u poziciju u kojoj će im biti bitna poruka koju je narod skoro plebiscitarno izgovorio. Trebaju razumjeti da to nije samo NE termoelektrani već i veliko NE njihovoj viziji budućnosti Ploča, koja se zasniva na TE i sličnim projektima i veliko NE znanim i neznanim političkim poslušnicima i mentorima ovog projekta koji „mudro“ i prozirno šute.

Ovaj referendum je širom otvorio vrata drugačijem promišljanju razvoja Ploča koji podrazumijeva ono što nam je Bog dao, a to su poljoprivreda i turizam pa i samu Luku Ploče, ali usklađenu s interesima Grada i cijele doline Neretve, što sad nije slučaj.

Zaista na mnogo toga je ukazao protekli referendum, kao i sve ono što mu je prethodilo. Kao najvažnije bih izdvojio da je narod sam sebi dokazao da može. Da je u zajedništvu sposoban sam sebe obraniti i da može odrediti vlastitu budućnost. Između ostalog, bitno je da se u našem Gradu sve očitije urušava sustav upravljanja strahom i egzistencijalnom ovisnošću.

Možete li konačno razjasniti je li točno da ste, iako promaknuti u veći čin, izašli iz djelatne vojne službe zbog političkog pritiska iz određenih krugova koji propagiraju TE ili to jednostavno nije istina?

Nisam siguran da je to sad bitno, ali točno je da sam prošle godine povodom dana Državnosti promaknut u čin kapetana bojnog broda, kao i da sam na temelju životnih okolnosti donio odluku o izlasku iz sustava OS RH. Korektno je naglasiti da je to moja odluka, a nikako posljedica nekakvih pritisaka zbog mog aktivizma protiv TE. Ovo smo razjasnili, shvaćam da sam zbog javnih istupa u posljednje vrijeme i sam zaslužan da se priča i o mom privatnom životu, ali bih zaista cijenio da se tih stvari u ovom intervjuu više ne dotičemo.

Jedna stvar nas posebno zanima, ako smijemo pitati jer je stvar još uvijek aktualna. Kao epilog objave dva teksta na našim stranicama „Gospodo nemate pravo na šutnju – DJELUJTE“ i „Stavimo sve i svakoga na svoje mjesto – DJELUJMO“ stigla je privatna tužba od gosp. Ivana Pavlovića za sramoćenje. Tekstovi su kroz prizmu aktualne teme o termoelektrani izravno i bez zadrške problematizirali društvene odnose u našem gradu – zašto?

Zato što vjerujem da svi ekološki problemi imaju ishodište u neznanju i/ili primitivizmu i/ili u bezobzirnom nastojanju za profitom. Kad se radi samo o neznanju problem se brzo riješi, ali kad imate kombinacije neznanja, primitivizma i bezobzirnosti problem se višestruko multiplicira. Ljudi koji svjesno ugrožavaju okoliš radi profita ne razlikuju se, primjerice, od dilera droge. Dakle, gdje god imate ekološke probleme zapravo imate poremećene društvene odnose, u kojima „moćni“ pojedinac ili manja skupina javni interes podređuje svom privatnom interesu. Redovito se uz ekološke probleme i spomenute poremećene društvene odnose javlja i egzistencijalni strah, koji paralizira društvenu reakciju. Stoga, rješenje ekoloških problema, kao i otklanjanje egzistencijalnog straha kod ljudi prvenstveno leži u ozdravljenju društvenih odnosa, tj. uklanjanju neznanja i/ili primitivizma i/ili bezobzirnog nastojanja za profitom.

Upravo spomenuti tekstovi nastoje skrenuti pažnju na društvene odnose u našem gradu s ciljem otklanjanja egzistencijalnog straha.

Kako doznajemo, sudski epilog vašeg angažmana protiv izgradnje termoelektrane još nemamo?

Da, odgođena je 09.03.2015. zakazana rasprava zbog poslovne odsutnosti gosp. Pavlovića. Tužno je, ali ujedno i interesantno svjedočiti usiljenom opredjeljenju da se koristi status i „pravni alati“ u razdvajanju prava od pravde.

No, vjerojatno kad vam je omogućena „povoljna“ privatizacija uz podrazumijevajuću prvenstvenu koncesiju (čitaj: monopol nad svima pa i samom Državom), kao i kada sedam godina prije isteka (uoči neželjenih parlamentarnih izbora) produžite taj koncesijski ugovor i to za 50 godina, tada počnete vjerovati da vam je sve dopušteno pa i ne dolaziti na sudske rasprave koje ste sami tužbom inicirali.

Kad je netko osramoćen on se tada valjda stidi ili…?

Uostalom, na sljedećem ročištu 24.04.2015. ćemo vidjeti postoji li ikakva, bar etička granica, tj. moralno dopustiva razina odvojenost prava od pravde.

Kakav ishod očekujete?

Znate, nikome ne smije biti dopušteno razdvajati pravo i pravdu. Bez obzira na presudu ishod je jednoznačan i svaki dan sve prepoznatljiviji. Obećajem da će javnost o svemu biti upoznata, no ne bih dalje po ovoj temi jer sudski spor je još u tijeku. Molim Vas za razumjevanje.

Vratimo se na udrugu Škanj. Zašto udruga Škanj? Zašto ste izabrali baš to ime?

Ime ŠKANJ objedinjava svu simboliku potrebe trenutka i mjesta u kojem se nalazimo.

Kao prirodni pješčani sprud, Škanj je na ušću štitio Neretvu od većeg prodiranja mora, tj. bio je prirodna barijera obrane od soli.

Škanj je besprijekorni odgovor prirode na potrebu suživota – dodira mora i Neretve. Škanj štiti i spaja. Nastao je na mjestu gdje treba i kad treba.
Tako smo se i mi jednostavno okupili u želji da spajamo i štitimo, da budemo i razvijamo se u ZAJEDNIŠTVU kao prirodni odgovor, barijera, štit – ŠKANJ u našem životnom okruženju.

Osmišljavanje vizualnog indetiteta je rad gospođe Ane Vlahović, čija izvrsnost je međunarodno prepoznata (za sada od Londona do Dubrovnika…). No, najbitnije je naglasiti da je ta izvrsnost stanovnik naših Ploča, kao i još čitav niz izvrsnosti u drugim zanimanjima kojima treba širom otvoriti sva vrata.
Već duže vrijeme u zraku se doslovno može opipati potreba, a rekao bih i nužnost za zajedništvom koje jedino može dati kvalitetne odgovore na realne i svima nam zajedničke životne probleme. ŠKANJ, kao ideja zajedništva, nastoji dati odgovor na spomenutu potrebu.

Kao što vidite, Škanj se pokazao efikasnim jer je jednostavno i ljudski reagirao na konkretan životni problem, za razliku od „velikih, moćnih i uglednih“ pojedinaca, stranaka i sl. koji su doveli naš Grad tu gdje je.

Iz vašeg dosadašnjeg angažmana možemo zaključiti da je ekologija u fokusu vašeg djelovanja?

Pogrešno. Prihvaćanje ekoloških standarda je stvar uljuđene kulture življenja koju ŠKANJ podrazumijeva pa gledano iz tog aspekta ekologija je nešto što je uvijek uz nas, no fokus djelovanja Škanja ipak nije ekologija. Naša platforma djelovanja je je objavljena na našoj stranici www.skanj.com, a sažeto se može reći da smo usmjereni aktualiziranju, formiranju i osposobljavanju životnog DOSTOJANSTVA – ZAJEDNIŠTVA, kao preduvjeta za rješavanje nagomilanih svima nam zajedničkih životnih problema.

Jeste li politički lijevo ili desno?

Znao sam da ćete skrenuti na politiku. Kad je već tako, dozvolite mi da malo razjasnimo situaciju. Politički lijevo ili desno podrazumijeva različitost ideja, svjetonazora, a što mi imamo? Politička “elita” (zvali se oni lijevi ili desni) dijeli se na vladajuće i potencijalno vladajuće, a narod su podijelili na „naše“ i „vaše“ . Vladajući i potencijalno vladajući žive isti, međusobno potpomognuti privilegirani način života, koji je značajno različit od zajedničkog, ovisničkog i često puta ponižavajućeg života kojeg dijele „naši“ i „vaši“!

Stoga držim da je u našem slučaju politička podjela društva na lijeve i desne jednostavno površna i životno demantirana. Vjerujem da univerzalne vrijednosti, kao što su dostojanstvo, domoljublje, poštenje, vjera, znanje, odanost, pravednost i sl. pripadaju onima koji ih žive, a ne onima kojima to odrede političke i ine elite. Vjerujem da sve što vrijedi ima svoju mjeru rada, tj. da to morate odraditi. Vjerujem da je jedino održiv prirodni razvojni ciklus: RADI, ZARADI, ULOŽI, POTROŠI, a ne obrnuto, kako to propagira sve glasnija, ali i neodrživa kultura nerada. Unatoč svemu, vjerujem u ljude. Stvarno ne znam jesu li ovo stavovi onih desno ili onih lijevo. Što god je taj sam.

Što vas najviše zabrinjava u našem gradu?

Činjenica da se svaki sukob razmišljanja automatski prenosi u sferu osobnog ili političkog sukoba u kojem postaje bitno tko je „jači“. Ovakav slijed stvari je toliko multiplicirao osjećaj straha, a s njim i ovisnost o onim „jačima“ da jednostavno guši sva nastojanja da se riješe svima nama zajednički problema, kao i sama potreba samoobrane, u koju po mom dubokom uvjerenju spada i borba protiv TE.

O poremećaju sustava vrijednosti na svim poljima da i ne govorim. Demokraciji nas uče političke instalacije, a ne izabrani, dok politiku vode oni „što su se snašli“. Vjeru nam svjedoče velikokršteni, biznisu nas uče privilegirani provoditelji privatizacije, domoljublju nas sve češće uče lažnjaci, dezerteri, ratni i poratni profiteri…

Već je svima jasno da se protivite budućnosti Ploča vezanoj za termoelektranu, ali često se nameće teza da nemamo alternativu tako profitabilnom projektu. Što Vi vidite kao alternativu?

Ovako postavljeno pitanje promovira TE kao rješenje koje ako ne prihvatimo treba ponuditi neko drugo, kvalitetnije. To jednostavno nije slijed stvari. Termoelektrana nije nikakvo rješenje. Ona bi eventualno bila profitabilna samo za vlasnika i njegove poslušnike i to vrlo kratko (njima dovoljno). Vjerujem da je je svima sada jasno da je ključna isplativost TE samo u fazi njene izgradnje i to prvenstveno za velike građevinare koji mogu istovremeno voziti “bijesna” auta, kupovati hotele i nedavati plaće radnicima. U tim i takvim okolnostima očito bi se našlo posla i za stručnjake koji “preko noći” preorijentiraju svoje poslovanje sa solarnih izvora energije na “ćumur elektranu”. No molim Vas za malo strpljenja pa da javnosti iznesemo činjenično stanje za koje bih osobno volio da je bolje, ali jednostavno nije.

Koliko god to htjeli priimjetiti ili ne, život nas je prisilio i ustvari već živimo neovisno o Luci Ploče, za koju nas i dan danas uvjeravaju da je naša hraniteljica. Luka Ploče, zbog poslovne politike onih koji je vode, nažalost odavno to nije, a okončanjem privatizacije Luke Ploče d.d. definitivno je i formalno prestala to biti. Trebamo prepoznati više nego očito da u uvjetima nedostatnih, neizgrađenih i zastarjelih skladišnih, prekrcajnih i transportnih potencijala i slabe protočnosti roba (ovisnost o slabim i nepovoljno uvjetovanim cestovnim i željezničkim prometnim potencijalima u BiH) i pored pogodovane poslovne pozicije (prvenstvena koncesija) imamo gubitak čitavog niza poslova s visokotarifnim robama, konstantan pad zaposlenosti i pad ukupnog prometa roba u Luci Ploče.

Kad svemu nadodamo činjenicu da se skoro sva ulaganja u Luci financiraju novim, i to našim dugom, a ne njihovim zarađenim novcem, tj. da se uglavnom radi o održivosti duga, a ne vrijednosti, jasno je da temelje za život Ploča treba formirati i na potencijalima izvan Luke. Pa ne možemo raditi isto, a očekivati drugačiji rezultat, zar ne.

Naglašavam da na Luku Ploče u ovim okolnostima (način kako i tko sa njom upravlja) ne možemo više gledati kao na nešto na što se možemo životno osloniti već isključivo kao moguće koristan potencijal i to u okolnostima društveno odgovornog poslovanja, što sad nije slučaj.

Mi iz Škanja želimo ukazati na potrebu promjene smjera razvoja Ploča iz jednog isključivo introvertiranog i ovisničkog o ovakoj društveno neodgovornoj Luci Ploče (ugljen i prljava industrija) u drugi s raspoloživim prirodnim i inim resursima (turizam, poljoprivreda, tranzit) usklađeni ekstrovertirani smjer razvoja koji podrazumjeva na taj način usmjerene sve, pa i potencijale naše luke. Vjerujemo da ima osnove inzistirati i na puno značajnijoj ulozi Grada u upravljanju LU Ploče.

Naravno da bi krenuli naprijed potrebno je prvo obezvrijediti i učiniti društveno neprihvatljivom kulturu nerada i njene rezultate, a promovirati i bezuvjetno ohrabriti kulturu rada.

Jeli to najavljujete nekakve kategorične korake?

Ma ni govora. Svjestan sam razine i mogućnosti djelovanja jedne udruge. Ali slobodno razmišljati i govoriti je uvjet svih promjena i razvoja svakog društva pa i našeg. U svom djelovanju inzistiramo na interesu Ploča. Primjera radi, nedopustivo je da ni nakon 20 godina poslije rata Stablina i Baćina nisu integrirane u grad potrebitom infra i suprastrukturom, a umjetno se politički i životno dijele. Nedopustivo je da se Pločani ni dan danas ne mogu kupati u moru u Pločama. i tako dalje.

Vjerujem da je jasnije nego ikad da je pogrešno razvoj Ploča vezati samo uz Luku, kao i da su ljudi koji vode Luku Ploče najodgovorniji za ovo stanje našega grada. Gospodin Ivan Pavlović treba biti svjestan ove činjenice. A mi svi trebamo biti svjesni činjenice da na nama leži odgovornost hoćemo li dozvoliti gospodi Pavloviću, Jurčeviću, Muciću, Primorcu i sličnima da „privatiziraju“ naš grad.

Vratimo se malo na teme koje su podigle puno prašine i izazvale puno komentara u posljednje vrijeme. Postaviti ćemo Vam redom četiri pitanja, a prvo će biti “Kako ocjenjujete dosadašnji rad gradonačelnika Vejića?”

Korektno je reći da je funkcija gradonačelnika Ploča na neki način oduvjek u sjeni – ovisnosti o funkciji prvog čovjeka Luke Ploče. Stoga bilo kakav komentar rada gradonačelnika Vejića bio bi nekorektan, a da se ne naglasi da se taj rad odvija u okolnostima ovisnosti o gospodinu Ivanu Pavloviću, kao prvom čovjeku privatne firme Luka Ploče d.d.. Ta ovisnost se manifestira interakcijom Pavlovićevog sustava “mrkve i batine” na djelovanje formalne gradske vlasti preko “dovoljnog broja ruka u GV” i dogradonačelnika Zdenka Mateljka – Šinte. Kad radite u takvim (svima u uvom gradu jasnim) okolnostima, u kojima imate presudni dio “svojih” vijećnika i dogradonačelnika koji su vam uvijek potencijalna oporba i mač nad glavom, a ujedno ste svjesni da ste upravo zahvaljujući njima postali gradonačelnik racionalno je zaključiti da ste u svom radu nesamostalni. Cijela situacija je još dramatičnija zbog činjenice da je funkcioniranje našega grada ovisno o isključivo privatnom interesu vlasnika, 100% privatne firme Luka Ploče d.d..

Prisjetimo se da je u uredu gospodina Pavlovića donesena odluka gdje će se graditi trafostanica i bez obzira na prikupljene potpise građana ona se gradi gdje je tada odlučeno, njegovoj razvojnoj viziji Ploča sa TE se protivi 90 % naših sugrađana, njemu je prvenstvena koncesija produžena za 50 godina sedam godina prije isteka ugovora. Firma koju on vodi i dalje nekažnjeno i redovito “zaprašuje” naš grad. Firma koju on vodi nepoštivanjem suvremenih ekoloških standarda u poslovanju sprječava razvoj turizma na ovom području. Konačno i u vrijeme bivše, naglašavam formalne, gradske vlasti Gradsko vijeće grada je donosilo odluke protivno interesu grada, a u korist firme koju je i tada vodio gospodin Ivan Pavlović (primjerice, odluka o visini komunalne naknade za Luku Ploče d.d. i slično).

I ovako nesistematizirano navedene činjenice dovoljan su argument pri tvrdnji da je gospodin Pavlović i “gradonačelnik kad mu to treba”, a da je gospodin Vejić kao formalno pravni gradonačelnik nesamostalan – ovisan u donošenju važnijih odluka za naš Grad. Pošto je i gospodin Ivan Pavlović očiti politički ovisnik u “svom” poslovanju i političkom djelovanju, možemo reći da imamo vodstvo grada koje je potpuno nesamostalno.
Želim naglasiti da i pored aktualne, rekao bih dječje svađe na lokalnoj razini, politički interesi gospodina Vejića i političko-poslovni interesi gospodina Pavlovića se objedinjavaju u zajedničkoj im uspravnici ,što je potvrdilo i izglasavanje prethodnog proračuna Grada. Očito da je njihov “pravi” gazda naložio “red i mir”.

Ma u svemu ovome nisu bitni njihovi privatni, politički i poslovni interesi niti ih želim komentirati kao takove. Bitno je prepoznati da su se jedan i drugi kao stvarno najodgovornije osobe miljama daleko udaljili od interesa Ploča. Bitno je primjetiti da je njihova stvarna odgovornost usmjerena prema političkim i poslovnim uspravnicama, a ne prema narodu zbog koga su to što jesu. To što se jedan i drugi kite osobnim utjecajem u vrhu HDZ-a i na taj način nastoje održati stečene pozicije to je njihova stvar i o tome neka sude oni kojima to nešto znači. A samo stanje u gradu najbolji je komentar o njihovoj funkcionalnost kad je u pitanju interes Ploča.

Drugo pitanje vezano je uz, kako možemo primjetiti važnu stavku vezano uz Vaše djelovanje – komunalni red u Gradu, a to je kadroviranje u Komunalnom održavanju, točnije odabir gosp. Ivice Žulja na rukovodeće mjesto te zapošljavanje gosp. Davora Mihaljevića, predsjednika Gradskog vijeća, u istu gradsku ustanovu?

Kad znamo kako stvari funkcioniraju sve i da su najbolja riješenja za radna mjesta koja su im povjerena, jasno je da su posljedica političkog kadroviranja i to je nažalost nešto što podrazumjeva naša politička stvarnost. Iz ove perspektive vidim prvenstveni problem u toj i takvoj našoj političkoj stvarnosti. Nažalost u ovako polariziranoj političkoj situaciji suština političke moći i ugleda često se svodi na razinu privilegiranja “svog” biračkog tijela. Prevazilaženje ovakvih problema je stvar moralne i etičke zrelosti vladajućih.

Koji je Vaš komentar na inicijativu don Petra Mikića da u Pločama podigne spomenik dr. Franji Tuđmanu?

Naglašavanje političkih, vjerskih, svjetonazorskih i inih opredjeljenja stavljanjem ili uklanjanjem spomenika najčešće je izražavanje moći – utjecaja onoga tko ih postavlja odnosno uklanja, a vrlo rijetko izražavanje iskrene emocije poštivanja, uvažavanja i razumjevanja. DA ili NE spomeniku u konačnici je uvijek stvar opredjeljenja onih koji odlučuju, stoga što reći nakon prihvaćanja don Petrovog prijedloga od strane GV našega Grada sa samo jednim glasom protiv. Što reći kad svi znamo da je to u skladu s političko-dodvorničkim stavom naše lokalne „desnice“, ali i „ljevice“, da je don Petar netko koga treba „imati“ uza se ili bar ne imati protiv sebe, što on i u ovom slučaju vješto koristi.

U ovako teškim životnim okolnostima, a posebno kad znamo da je u znak zahvalnosti po prvom Predsjedniku RH nazvan najljepši dio našega Grada – naša riva (obala dr. Franje Tuđmana), predlagati izgradnju spomenika i to “na svoj” račun dovoljno govori samo za sebe.

Mislim da ovo izlazi iz okvira pitanja DA ili NE spomeniku i da je svojevrsna trendovska emotivna ucjena sustavom ili si naš ili njihov” te da nema uporište u osjećaju i potrebi zahvalnosti prema Prvom Predsjedniku RH. Vjerujem da svako prisvajanje i naglašavanje domoljubnih, kao i svih drugih životnih vrijednosti proističe iz nedostatka istih kod onih koji ih prisvajaju i naglašavaju.

Čak mislim da su u ovom slučaju vjećnici glasali ZA samo iz razloga da nebi morali objašnjavati zašto su protiv.

Ova mentalna egzibicija don Petrove isključivosti nije iznimka i nije iznenađenje za sve one koji ga poznaju.

Osobno vidim veći problem u činjenici da je moj župnik šutio o nečemu životno bitnom za naš grad, kao što je TE. Žalosti me njegov odabir šutnje, tj. njegov dodvornički stav odnosno strah prema „moćnicima“, iako je svjestan da je na taj način okrenuo leđa većini svojih župljana. Ipak u svoj ovoj raskoši licemjerja ohrabljujuće je primjetiti da je živa Crkva jasno i glasno rekla NE svima i svemu što je i što podrazumjeva TE.

Posljednje i najaktualnije pitanje je vezano uz zahtjev metkovskog gradonačelnika Bože Petrova da se Metkoviću dodijeli mogućnost uvođenja MT registarskih oznaka. Manje je bitna sama činjenica da se gosp. Petrov bori na taj način brendirati grad koji predstavlja, ali argumenti koje navodi da se ista odluka primjeni i na Ploče i predstavljanje Metkovića kao regionalnog centra, u najmanju ruku nisu dobro dočekani u Pločama. S obzirom da ste u Pločama percipirani kao nestranačka alternativa, poput MOST-a u Metkoviću, vjerujemo da bi ljudi volili čuti i Vaš stav.

Ako me pitate je li se iz spomenutog zahtjeva može iščitati politička ambicija vodstva grada Metkovića da svoj grad nametnu i razviju u regionalno administrativno središte u dolini Neretve moj odgovor je DA. Isto tako iznenađuje me pristrano i neosnovano predimenzioniranje uloge Metkovića pri iskazivanju spomenute ambicije.

Administrativna središta proizlaze iz života, a ne život iz njih, zato je lako uočiti da ova tema nema uporište u životnoj već političkoj potrebi. Iz istih, čisto političkih, razloga Metković je lokalno sudsko središte, a ne zbog broja stanovnika kako se to želi prikazati. Čnjenica da dalje egzistiraju stalne službe predmetnih sudova u Pločama i Vrgorcu, kao i da preko 400 ljudi svaki dan putuje iz Metkovića na posao u Ploče stvarnost čini drugačijom od objavljenih tvrdnji.

Stoga, jasno je da i Ploče, ali i svaki grad i svaka općina na ovom našem predivnom životnom prostoru ima argumente za “nošenje zastave”!!! Vjerujem da je došlo vrijeme stvaranja i razvijanja životnog zajedništva u dolini Neretve, a ne potenciranja postojećih antagonizama. Politike kojekakovih “barba”, kao i oni koji ih zastupaju, moraju ostati iza nas ako mislimo naprijed. A naprijed možemo samo skupa u životnom ZAJEDNIŠTVU. Dovoljno nam je život zakompliciran i bez administrativnih središta regija koje životno ionako ne postoje. Zar ne?

Imate li kakvu poruku za kraj ovog razgovora?

Ploče imaju neorganiziran i prigušen turistički i poljoprivedni potencijal. Luka Ploče nije ni blizu u funkciji Grada koliko bi trebala biti. Mislim da bi oni koji vode naš grad kao i oni koji vode luku Ploče napokon trebali shvatiti da se Ploče ne nalaze u Luci Ploče već da je Luka Ploče u Pločama.
Pored toliko stvarnih vrijednosti, sposobnih pojedinaca i bogom danih prirodnih potencijala koji nas okružuj,u jednostavno je više nedopustivo da nas kojekakve mutivode i skorojevići svađaju i kroje našu sudbinu.

U narednih nekoliko godina izraditi će se temeljni dokumenti kako na državnoj tako i na lokalnoj razini koji će odrediti način života na ovim prostorima. Mnogi skorojevići „lijevi“ i „desni“ već love i loviti će u mutnom, a vidjeli smo na primjeru TE da ih samo narod u ZAJEDNIŠTVU može staviti gdje im je mjesto. Zbog toga, na stranici www.skanj.com pod linkom GRADE OKRENI PLOČU, osmišljena je mogućnost svima da iskažu kakve Ploče žele. Zato iskreno, bez ikakve demagogije i politikanstva poručujem: PREDLAŽITE, BUDIMO ZAJEDNO, SAMI OSMISLIMO, NAPIŠIMO i REALIZIRAJMO SVIMA NAM ZAJEDNIČKU BUDUĆNOST.