Iz Luke Ploče razgovarali su s Emom Barbir, jednom od najmlađih zaposlenica Luke Ploče. U slobodno vrijeme igra rukomet, kao ljevakinja na desnom krilu za RK „Dalmatinka“, a u Luci Ploče radi godinu i pol dana na mjestu skladištarke-operaterke.
Radite u Luci Ploče godinu i pol, možete li već sažeti već neke osjećaje, dojmove o poslu, kolegama?
Rad u Luci Ploče tijekom proteklih godinu i pol dana pružio mi je raznolika iskustva. Na početku mi je bilo izazovno uskladiti se s obzirom na kompleksnost posla, no s vremenom sam se prilagodila i razvio mi se osjećaj zadovoljstva i zajedništva zbog rada u timu i podrške među kolegama. Sveukupno iskustvo mi je omogućilo osobni i profesionalni rast, ali i osjećaj da sam nešto postigla.
Predstavlja li Vam rad u muškom okruženju izazov?
Što se tiče rada s muškim kolegama, ugodno sam se iznenadila odnosima koji su puni poštovanja i kolegijalnosti. Na prvu mi nije bilo svejedno jer sam žena, još uz to najmlađa. Oko toga sam bila nesigurna još prije nego što sam zapravo i započela s radom. No, kada sam počela raditi, shvatila sam da nema razloga za brigu. Muške kolege nama ženama spremno pomažu, a osjećam da se prema nama odnose s poštovanjem. Nikada nisam osjetila neke negativne razlike u odnosu između muškarca i žena.
Vidite li svoju budućnost u Luci Ploče, ali i u Pločama?
Apsolutno, s obzirom na to da ovdje savršeno uklapam svoj privatni i sportski život s radom u Luci Ploče. Bitno mi je da mogu uklopiti rukometne treninge s poslom, a ovdje to mogu. Živjela sam u Osijeku, većem gradu gdje sam morala dosta putovati. Mogu reći da mi je kod kuće najljepše.
Kako provodiš slobodno vrijeme?
Nemam baš slobodnog vremena. Odradim posao, nakon posla ručam i prošetam psa, malo odspavam i odem na trening. Nađe se i vremena za pokoju kavu s prijateljima. Vikendom putujemo na utakmice. Rekla bih da je nedjelja moj dan za odmor.
Trenirate rukomet već 15 godina. Kako sport utječe na Vas u svakodnevnim izazovima?
Sport ima velik utjecaj na moj svakodnevni život. Kroz sport sam razvila važne vještine poput timskog rada i upornosti, koje koristim i u radnom okruženju. Ako jedan ne igra dobro, ne funkcionira nitko u obrani. To primjenjujem i u poslu. Inače, smatram da nije izgubio onaj tko je pokušao, nego tko nije pokušao.
Kako je došlo do toga da si se zaposlila u Luci?
Igrajući rukomet zadobila sam ozljedu koja je za mene bila svojevrsna prekretnica. Trebala sam stalan i stabilan posao jer se više nisam mogla oslanjati na rukometnu karijeru. Vidjela sam natječaj u Luci Ploče za poziciju skladištara/ke, malo sam se raspitala kakav je to posao, prijavila se i s vremenom zaposlila. To je bio izazov za mene, nešto potpuno novo i drugačije i usprkos početnoj nervozi, zavoljela sam ovaj posao, a velika je prednost da ga mogu kombinirati s rukometom koji je i dalje moja strast.
Imate li neke poruke za svoje vršnjakinje koje bi se željele okušati u radu u lučkoj industriji?
Drage djevojke, ako ste zainteresirane za rad u timu s različitim izazovima onda sam sigurna da će vam se ovdje svidjeti. Ovo nije samo muški posao, kako sam i sama mislila prije početka rada. Cijene se trud i sposobnost, a ne spol. To zaista iskreno mislim.
