Luka Ploče

Mostarski Aluminij uskrsnuo iz mrtvih

Dok se u jeku pandemije koronavirusa tisuće tvrtki suočavaju s gašenjem i prestankom proizvodnje, u BiH se jedno veliko poduzeće budi iz mrtvih. Mostarski Aluminij donedavno je bio tužni primjer propasti velikog industrijskog diva koji se nije prilagodio globalnim tržišnim uvjetima.

No, sada se to globalno tržište urušilo preko noći, uspješne tvrtke došle su pred bankrot, a Aluminij najavljuje obnovu proizvodnje. Skupština dioničara prihvatila je ponudu izraelsko-kineskog konzorcija M. T. Abraham grupe za najam proizvodnih postrojenja u kojima bi već za nekoliko mjeseci trebala biti pokrenuta proizvodnja.

Samo u prvom valu na posao će biti pozvano 200 do 300 radnika, a bude li ugovor s Abraham grupom potpuno poštovan, Aluminij bi možda mogao dostići i prijašnju brojku od 900 zaposlenih. Sporazumom se predviđa najam Aluminijevih postrojenja i postupno pokretanje proizvodnje po proizvodnim cjelinama. Prva se pokreće Ljevaonica (potom Anode i Elektroliza), a njome će upravljati nova kompanija. Pitanje opskrbe energentima dugoročno se planira riješiti gradnjom posebnih vjetroelektrana ili solarnih elektrana.


Za Mostar i BiH Aluminij je mnogo više od običnog poduzeća, pa je i njegovo gašenje sredinom prošle godine izazvalo pravi društveni potres. Proteklih 40 godina Aluminij je bio sinonim industrijskog razvoja Hercegovine, ali i jedan od vodećih izvoznika. Već je jednom, 1992., bio ugašen, uništen i okupiran. Snage HVO-a oslobodile su tvornicu. Zatečena je u razvalinama. Ratna je šteta dosegnula 140 milijuna eura. No, odmah poslije rata, uz golemu pomoć Hrvatske, Aluminij se uzdigao iz pepela i ponovno postao stup razvoja Hercegovine.

No, neprilagođenost tržišnim uvjetima, socijalistički stil poslovanja, nepovoljna kretanja na svjetskom tržištu i činjenica da je Aluminij bio isključivo fokusiran na sirovinu, a ne i na gotove proizvode, doveli su do njegova gašenja. Formalno, razlog prestanka proizvodnje bilo je isključenje struje zbog 150 milijuna eura neplaćenih računa. Posljednjih mjeseci, nakon proživljene kalvarije i gospodarske smrti, Izraelci su ga “uskrisili” baš uoči Uskrsa. Aluminij ima šansu za život samo ako krene iznova, na tržišnim osnovama, a upravo to se nazire iz potpisanog sporazuma.

Ma kako apsurdno zvučalo, pandemija koronavirusa i potpuno resetiranje svjetskoga gospodarstva mogli bi čak pogodovati novom početku Aluminija. Otvorit će mu se nova tržišta, možda i neka stara, a u konačnici imat će istu startnu poziciju kao konkurenti. No, mnogo toga u poslovanju Aluminija ne smije biti isto kao prije gašenja. Prilagodba pravilima tržišta jedino je što mu može spriječiti reprizu novoga gašenja. Više se ne smije dopustiti ni da “laki metal” bude oružje za teške optužbe i međusobno razračunavanje među Hrvatima tko je više kriv. Nažalost, u svim tim zalaganjima za spas tvornice osobni interesi lako su se prepoznavali. Ponajmanje onih koji su najviše optuživani.

Istinom su mnogi manipulirali kako bi skrili svoje ili nečije interese. Za budućnost Aluminija i odnosa među Hrvatima bitno je argumentirano razobličiti sve koji su ga uništavali, odnosno kako se stvorio tako veliki dug. Potporu novom početku tvornice dali su i najveći pojedinačni dioničari, a to su radnici Aluminija, koji imaju 44 posto vlasništva, jednako toliko i Federacija BiH (44 posto) te Hrvatska, 12 posto.

Aluminij je za RH višestruko važan. Uz suvlasničku ulogu koju ima preko TLM-a Šibenik, tu je i povezanost s Lukom Ploče. Čak polovina njezinih ukupnih prihoda bila je vezana uz poslovanje Aluminija. Velika je povezanost mostarske tvrtke i s Hrvatskim željeznicama, naravno, i s BiH. Uz Aluminij su živjele, a vjerojatno će tako biti i u budućnosti, mnoge tvrtke i mnogi kooperanti s obiju strana granice. Obnova proizvodnje mostarskog diva ohrabrit će Hrvate na ostanak u BiH, a u novonastalim okolnostima neke možda potakne i da se vrate. Hercegovina bi tako opet u svijet mogla slati aluminijske proizvode, a ne radnu snagu kako to čini u većim ili manjim valovima posljednjih desetljeća. Za očekivati je i da novi početak Aluminija bude praćen brojnim problemima, opstrukcijama i sumnjama.

No, ono što nitko ne može poreći jest da je ovo jedina dobra gospodarska vijest u BiH od pojave koronavirusa. Priče poput Aluminija na bh. ekonomiju imat će ljekovito djelovanje slično onome kakvo će, nadamo se, uskoro imati cjepivo na koronavirus za oporavak zdravstvenog sustava. Ako je pronađen recept za teškog mostarskog bolesnika, onda valjda ima lijeka i za tog svjetskog “nevidljivog neprijatelja”.

Želimo vjerovati da svima dolaze ljepši dani.

Večernji list