Luka Ploče

MAJSTORI POD STRESOM: Lučki pilot, jedno od najstarijih i najvažnijih zanimanja

Premda je njihovo zanimanje jedno od najstarijih i najvažnijih s aspekta sigurnosti, oni su za najveći broj putnika u pomorskom prometu potpuna nepoznanica. Njihova uloga je rijetko kad vidljiva oku površnog promatrača, rijetko kad ih uopće možemo uočiti u gužvi neke uzavrele luke, primjerice poput one splitske, zadarske ili riječke u kolovozu.

Mnogi putnici za njih niti ne znaju. Sve se odvija kao po špagu jer brodovi uplovljavaju i isplovljavaju u skladu s onim prastarim pomorskim pravilom: Uplovi tiho, isplovi još tiše. Sve je u redu, jer oni su tu, na dužnosti koja ne donosi ni previše slave, ni previše novca. Oni su uporni, tihi junaci svakoga sigurnog porta, neometanog uplovljavanja i isplovljavanja.

Majstori zanata

Oni su radišni mravi koji pomažu graditi najvažniji objekt na svijetu – sigurnost ljudi! Oni su lučki piloti! U nas ih zovu i pomorskim peljarima. U Hrvatskoj udruzi pomorskih peljara ih je tek tridesetak. Dio su velikog članstva Europske udruge pomorskih peljara (European Maritime Pilots Association), a preko nje i Svjetske udruge pomorskih peljara (International Maritime Pilots Association).


Pomorski peljar je pravi majstor pomoračkog zanimanja, s puno godina iskustva u luci u kojoj radi. U sve gušćem pomorskom prometu, potencijalna materijalna i ekološka šteta, do koje bi moglo doći ako bi se oštetio neki veliki tanker ili teretni brod, čine zanimanje pomorskog peljara sve važnijim.

No, dok će njegov američki kolega u luci Los Angelesa na godinu zaraditi između do 200.000 američkih dolara, hrvatski će peljar isti posao, a radi se o istom pomorskom prometu i o istim brodovima koje moraju pratiti, raditi za daleko, daleko manju plaću. Pri tome, od obojice se zahtjeva zadovoljavanje istih zdravstvenih kriterija i jednake pomoračke sposobnosti, znanje i vještine.

Pomorski peljar koristi znanje i iskustvo, ali se nužno oslanja i na osobno poznavanje tajni njegove luke ili prilaza luci, poput struja, režima plime i oseke, dubina i pličina, kako bi brod koji mu je povjeren sigurno uveo u luku. Samo je jedna luka na svijetu baš takva i samo je jedna njegova! On poznaje i koristi lokalne orijentire na kopnu kako bi navigavao što sigurnije.

Kiša, mrak, vjetar…

Drugi bi pomorci u istoj situaciji bili izbezumljeni i izgubljeni. Brod kojeg će uploviti u luku, peljar susreće negdje na prilazima luci, a do njega ga dovozi pilotina, mali, čvrsti i brzi brodić. Potom će se, poput Jakova koji se prema biblijskoj Knjizi postanka u snu penjao ljestvama do raja, popeti do palube ljestvama koje pomorci nazivaju Jakovljevim, uspinjući se po toj ljuljajućoj konstrukciji do 12 metara uvis, nekad i po kiši, vjetru, mraku, po skliskom i nesigurnom, dok oba plovila plove, jer usporiti se najčešće ne može.

Ako ispraća brod iz luke, pilotina će ga pratiti do mjesta rastanka i potom vratiti natrag. Gledano s aspekta pomorskog prava, zapovjednik je uvijek najodgovornija osoba na brodu, dok je peljar tek neka vrsta višeg savjetnika, ali savjetnika čiji se savjet nikad, nikad ne ignorira.

Hoće li zapovjednik vještim manevrom krmom uspjeti ispraviti pogrešku pri uplovljavanju u nepoznatu luku? Može li taj rikverc uopće poslužiti na moru? A brod nema kočnice poput automobila! Kako grdosiju od lamarina sigurno provesti kroz lokalne struje, između hridi, usprkos naglim promjenama vjetrova, kroz sve zagonetke što vrebaju između otoka i otočića koje strani pomorci ne poznaju? To najbolje znaju baš oni.

U usporedbi s mnogim drugim bolje plaćenim poslovima, dužnost lučkog pilota je nezamislivo odgovorna i zahtjevna. Ni zamisliti se ne može što ti gospodari luka i lučkog prometa moraju susretati i koje probleme svladati svakog dana. Oni su stoga podložni iznimno naglašenom radnom stresu.

No, stres kojem su izloženi nije samo ono što u uobičajenom govoru nazivamo stresom. Stres nije samo nervoza koju osjećamo u nekoj situaciji opterećenoj prijetećom opasnosti ili nekom neugodom, premda je psihološki stres ipak nekako najpoznatiji. Stres je ukupno reagiranje čitavog našeg tijela na neki podražaj, kako njegove tjelesne strukture, tako i psihološke, duševne, nevidljive nadgradnje.

Pri tome, naše tijelo, naš biokemijski kompjutor koji usput i razmišlja, osjeća i doživljava, na podražaje koje uočava reagira u granicama koje ja rado opisujem kao granice klizanja brisača po prednjem staklu automobila – od krajnje lijevog do krajnje desnog položaja, unutar kojih sve dobro funkcionira. A preko toga? Preko toga nastupa raspad sustava!

Pucanje po šavovima

Jasno, veličina psihološkog stresa se ne ogleda samo u veličini broda kojim pilotiraju, premda je pilotiranje većim brodom zaista daleko zahtjevnije. Zaustavna staza nekog supertankera se izražava u miljama (!) pa i najmanja pogreška u procjeni može imati za posljedicu milijunske štete.

Pored psihološkog, druga vrsta ili drugi oblik stresa je onaj fiziološki ili biološki, kako ga neki još nazivaju, stres koji djeluje na rad srca, reakciju krvnih žila, žlijezde znojnice i rad žlijezda s unutarnjim izlučivanjem, na poznato izlučivanje hormona stresa.

Stresu lučkih pilota pridonose i strme, visoke stepenice kojima se penju na brod, buka brodskih motora, nemilosrdno ljuljanje njegove vlastite pilotine, valovi, vjetar, vlaga, hladnoća i vrućina, vibracije, ali i jezične barijere, kulturološke osobitosti pojedinih posada i zapovjednika koje susreću tek nakratko da ih možda više nikada u životu ne bi vidjeli, različiti zapovjedni mostovi na kojima borave i rade, nagle promjene vremenskih (ne)prilika te još mnogi, mnogi drugi, svakodnevni čimbenici, tzv. stresori.

Po nekim spoznajama, ako bi bili testirani na toleranciju na stres, navodno bi se samo 12 posto lučkih pilota moglo proglasiti zdravstveno sposobnim u skladu s deklariranim zdravstvenim kriterijima koje propisuju različiti nacionalni zdravstveni autoriteti i tijela.

Čini se da svojim iskustvom, uostalom kao i neki drugi djelatnici u drugim zanimanjima, lučki piloti ipak uspješno kompenziraju negativno djelovanje brojnih radnih opterećenja, no ta kompenzacija ne može trajati u nedogled.

I lučki piloti pucaju po šavovima! Uobičajene posljedice prosječnog radnog vijeka lučkih pilota su zdravstveni problemi, poput povišenog krvnog tlaka, čira na želucu ili dvanaesniku, glavobolje, nesanice, invalidnosti zbog ozljeda te manje ili više naglašenih duševnih tegoba koje najradije nazivamo psihoneurozama.

Daleko od reflektora

Pri tome rijetko mislimo da se ne može baš sve duševno što opterećuje ove ljude opisati riječju neuroza ili nervoza. Mnogi stresni doživljaji lučkih pilota su takve naravi da mogu uzrokovati trajne, duboke i bolne posljedice, poput post – traumatskog stresnog poremećaja, poznatijeg po skraćenici PTSP.

Nažalost, lučki piloti su vrlo često pušači, a čini se da je i manje-više redovito uzimanje alkoholnih pića neka vrsta njihovog samoliječenja, samoterapije, čime se na izvjestan način lagano dozira sredstvo svakodnevnog smirenja bez kojeg se ne može.

Lučki piloti ne tuku debelo more, ali zaslužuju naše poštovanje. Premda spavaju kod kuće, a ne negdje na po Atlantika, također se bude jer sanjaju brod koji u noćnoj mori udara u molo zbog njihove pogreške.

Na njima su rijetko kad svečane bijele odore, a za mnoge bi teško rekli da su pomorci, a jesu! No, uvijek se lakše pamte bijeli paradni konji od teglećih mazgi. No, baš mazge, a ne paradni konji, dobivaju ratove, kako one prave, krvave, tako i one druge, svakodnevne, kojih nismo ni svjesni dok plovimo u susret nekom otoku, nepoznatoj, željenoj ili neželjenoj luci, možda avanturi ili se tek vozimo do kuće ili radnog mjesta, udubljeni u kavu i novine.

Piloti mokrih krila, dobri anđeli čuvari svakog porta, dobri duhovi umornih brodova i usnulih kapetana, nevidljivim će konopcima vući brodove u sigurnost luka diljem svijeta i u trenutku u kojem budete čitali ovaj tekst. Jeste li možda čuli da je jedan dan u godini možda posvećen ovim ljudima?

Zastavica sa slovom H

Imamo ili smo imali godinu vode, zemlje, zraka, dupina, medvjeda i vukova, imamo mjesec knjige i tjedan mozga, dane rudara, vojnika i doktora, majki i očeva, ali za dan lučkih pilota nešto baš i nisam čuo. Može li se ova izvjesna nepravda ispraviti?

U međuvremenu, ako vam se učini da se neka grdosija pomalo nesigurno približava pristaništu, pogledajte dobro na jarbole. Ako na nekom od njih ugledate da vijori zastavica koja označava slovo H (hotel) po međunarodnom signalnom kodeksu, a koja se sastoji od po jednog okomitog bijelog i crvenog polja, znajte da je gore na zapovjednom mostu peljar i ne bojte se, brod je u sigurnim rukama!

Piše Dr. Nadan M. Petri, Hrvatsko društvo za pomorsku, podvodnu i hiperbaričnu medicinu/Slobodna Dalmacija