Kultura

Živko Ključe predstavio knjigu ‘Stare pisme s Ušća Neretve’

Stare pisme s Ušća Neretve

U četvrtak je u prostoru HKZ na adresi Hrvatske bratske zajednice 4 u Zagrebu, predstavljena zbirka notnih i tekstualnih zapisa „Stare pisme s Ušća Neretve“ autora Živka Ključe. Knjiga je objavljena koncem 2015., a nakladnici su joj: Neretvanska riznica umjetnina i inih vrijednosti (Opuzen), Festival dalmatinskih klapa (Omiš) i Zaklada Ljubo Stipišić Delmata (Zadar). Naslovnicu joj krasi slika klape „Gusari s Neretve“ koja je bila apsolutni pobjednik prvog festivala dalmatinskih klapa u Omišu 1967. godine. Sadržaj joj pretežito zauzima notno znakovlje te tekstovi uz te zapise. Uz njih se mogu vidjeti i fotografije autora od onih kad je opuzenska klapa „Poletarci“ sastavljena od 13-godišnjih dječaka bila sudionicom i senzacijom Festivala klapa u Omišu 1968. godine pa do posljednjih gdje ga vidimo u klapama s kojima je nastupao i bio im umjetničkim voditeljem.

Živko Ključe je skladatelj, melograf, kontrabasist i pedagog rođen u Podgradini – Opuzenu , 30. travnja 1955. Diplomirao je kontrabas na gudačkom odsjeku Muzičke akademije u Sarajevu u klasi prof. Josipa Novosela (1981.) i kompoziciju u klasi prof. Anđelke Bego-Šimunić i prof. Ališera Sijarića (2009.). Po završetku prvog studija postaje vođa kontrabasa Simfonijskog orkestra u Mostaru, kojeg je i ravnatelj od 1998.do 2007.godine. Surađuje s brojnim uglednim orkestrima i ansamblima među kojima i s Gradskim orkestrom u Dubrovniku i Operom Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu. Utemeljitelj je Gudačkog kvinteta u Mostaru, a posvećuje se i pedagoškoj djelatnosti u mostarskoj Muzičkoj školi. Klapskim pjevanjem bavi se od dječačke dobi, umjetnički je voditelj brojnih klapa, a s velikim marom i ljubavlju se bavi očuvanjem izvorne glazbene baštine doline Neretve, prikupljajući i zapisujući stare napjeve, kako svjetovne tako i crkvene.

Uvodno slovo u predstavljenoj knjizi potpisuje autorov susjed i prijatelj, također Gradinjar i Opuzenac, hrvatski pisac i kulturni djelatnik Stjepan Šešelj te dvojica vrsnih znalaca klapskog pjevanja; ravnatelj Festivala dalmatinskih klapa Omiš-g. Mijo Stanić te ugledni muzikolog – g. Jure Šaban Stanić.


Već iz predgovora je lako uočljivo da je ova knjiga dragocjen doprinos očuvanju kulturne baštine ne samo svoga rodnog neretvanskog kraja, već i dalmatinskog zavičaja i hrvatske domovine te tradicijske glazbene kulture u cjelini.

Izdvojimo ovdje dio riječi spomenutih znalaca i uglednika a capella klapskog pjevanja iz predgovora ovoj knjizi.

– Stare pisme s Ušća Neretve“ je projekt očuvanja dalmatinske baštine prikupljene na terenu od naših predaka koji su je njegovali i usmenom predajom sačuvali. Živku pripada zasluga što je ispravio malu nepravdu i prikupio napjeve iz neretljanskog kraja, koji je donekle bio zapostavljen u cjelokupnoj slici dalmatinske glazbene baštine – navodi Mijo Stanić.

Prof. Jure Šaban Stanić pak između ostaloga kaže: „Ovi zapisi nisu odraz ‘suvremenog pristupa dalmatinskoj pismi’, što god pod tim (pod)razumijevali, već je njegova motivacija ova: adaptirati autorsko Ja i dovesti ga u koheziju s baštinom koja ga određuje i koju voli, s kojom njegovo biće ugodno razgovara. Iz te je plemenite ljubavi i prijegornog rada na Sebi i na Pjesmi ugledala dan ova zbirka koja kazuje da klape i klapsku pjesmu treba voljeti odano, često povučeno, ne uklapajući se pod svim uvjetima u tokove, stilove, kružoke i strane, ali uvijek u iskrenom suglasju sa zavičajnim zvukom i s Deltom Neretve koja je u Živku zapalila iskru i odvela mu ruku u notno crtovlje“.

Samo predstavljanje održano je, zbog prevladavajućeg dijela Neretljana u publici, u domaćinskoj, svečanoj, a ipak nepretencioznoj i intimnoj atmosferi. Posebno je nadahnuto o autoru i njegovom djelu govorio prof. dr. Marko Rogošić, priznati klapski pjevač i voditelja klapa, inače sveučilišni profesor, koji je sadržajem napisanoga, dikcijom, glasom i gestom jednostavno očarao okupljeni skup i tako na najbolji način odao zasluženu pohvalu autoru. Bilo je zanimljivo i dirljivo kad je govoreći o (n)ovom djelu, pokazao prvo izdanje knjižice „Stare pisme s Ušća Neretve“ iz 1984. godine, koje je pronašao negdje na tavanu u bakinoj škrinji ni neznajući kako je tamo dospjela. Prvo je izdanje sadržavalo 12 notnih i tekstualnih zapisa, a ovo novo izdanje donosi ukupno 43 djela.

Naravno, autorove skladbe su bile i interpretirane sinoć, i to od mješovite klape Prvi Komin Snježanin, ženske klape Dišpet te muške klape Petrada u službenom dijelu, a onda se kasnije čula sotto voce pisma i dok su se izmjenjivali pozdravi i riječi čestitanja autoru te izvođačima njegovih djela.

Na kraju kažimo da je naš maestro ponikao u Podgradini-Opuzenu, srčano skupljao i marno zapisivao riječi i note po čitavoj svojoj Neretvi, školovao se u Sarajevu, radio diljem Hrvatske i BiH te da trenutno živi u Mostaru pa ga je najbolje opisati kao čovjeka koji s muzikom liježe i s glazbom se budi. Može se reći i obrnuto, sigurno se neće pogriješiti!

Tekst i fotografije: Nenad Zonjić
Preuzeto s www.metkovic-news.com