Možete li zamisliti savršenu repliku pozornice nekog rock sastava, izrađenu od bakrene i pocinčane žice, a koja gotovo stane u dlan? Teško. To ipak polazi za rukom umjetniku Goranu Martiniju – četiri njegove, kako ih zove, ‘minibine’, upravo su otišle u London, i to ne bilo kome: jedna ide Philu Collinsu, dvije grupi Simple Minds, a jedna vlasniku poznate tvornice razglasa Kara Sound.
O tom je novom uspjehu umjetnik iz Ploča sa zagrebačkom adresom govorio za Gloria.hr.
‘Prvu minibinu izradio sam za Parni valjak u kasnim osamdesetima, a dečki su je poklonili svom tadašnjem menadžeru Neni. Danas moje radove naručuju i svjetski poznata imena među kojima su Eros Ramazzotti, Claudio Baglioni, Bruce Springsteen, REM, Phil Collins, Sting, Simply Red, a sada slavnom popisu mogu dodati i sastav Simple Minds te glasovitu tvornicu razglasa Kara Sound’, otkrio je autor fascinantnih žičanih minijatura Goran Martini. Na sve četiri nove bine razglas odnosno zvučnici, ističe, vjerna su replika proizvoda ovog velikog proizvođača.
Do suradnje s tako zvučnim imenima i pronalaženju zapaženijih poslova pomaže mu David Forbes iz Londona.
‘On je uključen u logistiku i transport evenata, a njega sam davne ’92. upoznao na koncertu Pinka Floyda u Rimu. Uoči koncerta vidio je moj štand ispred stadiona i oduševio se mojim minijaturama. Potom se razvilo veliko poslovno prijateljstvo i bez njega bi bilo nemoguće doći do nekih ljudi iz glazbene industrije’, otkriva Martini.
Za izradu pojedine bine potrebni su mjeseci rada. ‘Puno je tu detalja i lemljenja, bine su kompleksne za izradu. Najveća i najljepša, a meni i najdraža, otišla je Erosu Ramazzottiju u Milanu 1997. godine, na kraju njegove turneje ‘Dove C’e Musica’. Naime, nakon zadnjeg koncerta na turneji Eros je ušao u garderobu i u mraku ugledao malu osvijetljenu pozornicu identičnu njegovoj. Nije mogao vjerovati svojim očima pa je molio suradnike da me potraže. Kako sam u to vrijeme i živio u Italiji i znao jezik, dugo smo razgovarali. Bio je to susret za pamćenje’, govori hrvatski umjetnik. Nakon toga je, otkriva, uslijedila velika pozornica za Baglionija, jednu od najvećih talijanskih zvijezda (s turneje ‘IL Viaggio 2000’). I tako su se, jedna za drugom, počele nizati narudžbe.
Za konstrukcije bina koristi bakrenu i pocinčanu žicu. Ona se, naglašava, potom daje na kromiranje radi ljepšeg izgleda. Dodaje i komadiće drva za zvučnike i pojačala, koji se poslije oblažu naljepnicama, zatim pleksiglas za pilanje gitarica i klavijaturica te cjevčica različitih profila za bubnjeve.
‘Prve bubnjeve napravio sam u radionici pokojnog oca Marka. On je radio kao kućni majstor, a mama je bila spremačica u osnovnoj školi u Pločama. Tamo sam i odrastao sve do dolaska u Zagreb. Naime, kako sam htio već kao klinac svirati bubnjeve, od tatinih metalnih cijevi i slavina ispilao sam i napravio svoje prve minibubnjeve i barem se na taj način približio dječačkom snu. Tata je, iako malo ljut zbog uništenih slavina, bio ponosan na moj uradak. Prijatelji su poželjeli iste takve i tada je krenula izrada malih serija bubnjeva u svim markama i bojama’, govori Martini o svojim umjetničkim počecima.
Za konstrukcije bina koristi bakrenu i pocinčanu žicu. Ona se, naglašava, potom daje na kromiranje radi ljepšeg izgleda. Dodaje i komadiće drva za zvučnike i pojačala, koji se poslije oblažu naljepnicama, zatim pleksiglas za pilanje gitarica i klavijaturica te cjevčica različitih profila za bubnjeve.
Svirati bubnjeve u ITDBandu u njemu je budilo ponos, a ponajviše kad su svirali u dvorani u Pločama koja se nalazi točno pokraj stana iz kojeg se otisnuo u Zagreb. ‘Ulica je to i koja je dala jednog Rafu, pobjednika prvog Talent Show-a, Sestre Nedu i Sanju Parmać, Sašu Antića(TBF), Bobu Gruičića, nagrađivanog najboljeg bubnjara iz Kojota, Mimu Barbira, kvizomana i kratkotrajnog klavijaturista Parnog valjka, a cijeli prateći band Mate Bulića moji su prijatelji i susjedi iz Ploča ‘, pohvalio se Martini.
Tek s vremenom se bacio, osim na izradu bubnjeva, na izradu kompletnih bina. Radio je i figurice muzičara za pozornice, a kasnije se na tom tragu rodila i ideja i za izradu malih anđela s krilima. ‘Kako su to bile naoko čudne vile i anđeli, nazvao sam ih StrAngels’, otkriva Maretić.
Tako je nastala i serija nakita koji ima sve više poklonica. ‘Izrađujem rinčice, ogrlice, broševe… I Stranđeli se izrađuju od čelične rodinirane žice u više oblika i boja i čine već gotovo polovicu moje cjelokupne izrade minijatura, pri čemu mi pomažu moje devetnaestogodišnje blizanke Mia i Dea koje se bave i modelingom. U karijeri ih vodi i agentica Tihana Harapin Zalepugin iz Talia Modelsa, te već poziraju i s mojim/svojim proizvodima i nakitom. Vjerujem da su ovu kreativnu umjetničku crtu naslijedile od mene, kao što sam je ja naslijedio od svog oca’, rekao je za kraj ugodnog razgovora uspješan i svestran umjetnik čiji dio imena, Martini, kroz igru riječi ‘art’ i ‘mini’, asocira na njegovo zanimanje i obrt. Njegovo je pravo ime Goran Maretić i već šest godina obnaša dužnost pročelnika za suvenire u Udruženju obrtnika grada Zagreba. Dio je i organizacije Uskrsa i Adventa obrtnika na Trgu bana Jelačića. Ondje je počeo Uskršnji sajam gdje se mogu razgledati i kupiti njegove minijature.
gloria.hr
