predstava u predstavi
sinoć sam se, nakon dugog vremena, smijala do suza… izvanredna četvorka uspjela je scenu proširiti na cijelo gledalište, svi smo mi glumili i bili (barem na trenutak) akteri jednog divnog događanja… uspjeli su ono što rijetkima uspijeva, napravili su predstavu u predstavi… stoga se ne treba čuditi što je TO trajalo više od sto minuta!!! dali su nam mnogo više od uobičajenog vremena rezerviranog „za smijeh“…
na divnim Baćinskim jezerima, kod Tace nastupala je Glumačka družina Histrion sa predstavom M. Gavrana – Tajkuni, u odličnoj režiji Zorana Mužića…
nakon prvih desetak minuta krenulo je… Ana-Marija Percaić, boginja, najbolja od četvero jednakih, probila je oklop gledališta, svojom glumom je unatoč koroni, kao čarobnim štapićem prejebala socijalnu distancu i dodirnula svakoga od nas te nam podarila nam ono što nam danas najviše nedostaje – smijeh…
mlad, pametan, duhovit propali tajkun (Hrvoje Klobučar) svojim doskočicama i upadicama uspio nas je natjerati da ga zavolimo, da plačemo od smijeha, čak je i mene natjerao da mu priznam da sam djevica i da obožavam to što mi poklanja pažnju jedan propali tajkun… hvala na letećem poljupcu, uhvatila sam ga u letu… uspio me je natjerati, da svojom voljom, isključim fotoaparat i učestvujem u predstavi 😂😂😂😂😘
Anđa i Pero (Franka Klarić i Zlatko Ožbolt) smo mi… većina koja nema za „vriću kumpira“ i koja sanja visine… i vidila sam se – čas u njoj, čas u njemu… sirotinja – kako to gordo zvuči i kad u zatvoru čamiš… majkemimoje, osjetila sam okus onih kiflica iz kutije za cipele… divno mirišu i divnog su okusa… baš kao da ih je pravila Anđa…
hvala vam, propale tajkunice i tajkuni, na daru koji nam najviše danas treba – smijehu do suza… to se baš ničim ne može platiti!!! da ste predstavu produžili još za sto minuta nama bi se učinilo da je prerano završila…
Turistička zajednica Grada Ploča još jednom nam je ponudila predivnu zabavu… držim palčeve da tako nastavi, da nam pruža ono što sami sebi ne možemo priuštiti… hvala Turističkoj i hvala Maja…
Tekst i fotografije: Duška Mušić
