Kultura

Stazama ilirskih ratnika

UVOD

Kada znamo da su Iliri naši preci i kako je njihova baština zapravo dio naše hrvatske kulture, potrebno je napraviti sve što je u našoj moći kako bismo zaštitili ilirsku graditeljsku, povijesnu, religijsku, kulturnu i svaku drugu vrstu ostavštine na području Grada Ploča. Naime, ono što su nam Iliri ostavili u naslijeđe, odnosno njihovu baštinu, trebamo zaštiti odmah, kako bi je u budućnosti primjereno koristili za vlastitu dobit i probitak isključivo održivim razvojem, pri tome izbjegavajući kontaminacije i uništavanja prostora. Što trebamo napraviti? Moramo odmah pristupiti zaštiti i konzerviranju svih gradina i gradinskih objekata na području Grada Ploča, odnosno prionuti poslu koji do sada nitko nije radio. Vrlo malo se napravilo čak i u pogledu identifikacije i popisa gradina i gradinskih objekata, a o nekoj strategiji njihove sustavne zaštite i eventualne uporabe u turističke svrhe nije bilo riječi niti u jednom dokumentu Grada Ploča. Međutim to nije specifično samo za Grad Ploče, jer se većina gradova i općina u kojima se nalaze gradine slično ponaša zbog nepoznavanja problematike, nemara ali i radi nedostatka financijskih sredstava. Naravno da ih većina pri tome ne uviđa koristi koje bi ti arheološki spomenici mogli donijeti lokalnoj sredini u kojoj se nalaze, pri čemu je financijska dobit samo jedna od relevantnih kategorija u kontekstu očuvanja baštine.


Vidi naslovnu fotografiju: Stazama ilirskih ratnika

Turistički brend „Stazama ilirskih ratnika“

Ako malo bolje pogledamo priloženu naslovnu kartu (Stazama ilirskih ratnika) vidjeti ćemo kako se naše ilirske gradine kompaktno prostiru na pet područja u zaleđu Ploča (Sladinac, Brista – Rukavac, Velika gradina u Zapadnoj Plini, Obličevac i Vrbica – Banja), stoga ih je potrebno povezati u jedinstvenu cjelinu, odnosno turistički proizvod ili turističku marku (engl. „brand“) pod nazivom „Stazama ilirskih ratnika“. Na taj bi se način turistima omogućio posjet većini gradinskih objekata u Gradu Ploče, a lokalnom stanovništvu Baćine, Briste, Pasičine, Istočne i Zapadne Pline aktivno sudjelovanje u proizvodu putem najma svojih tradicionalnih dalmatinskih kuća, pripreme lokalne i ekološke neretvanske hrane i prodaje poljoprivrednih proizvoda i suvenira.

Kako bi se ostvario projekt „Stazama ilirskih ratnika“, potrebno je osim na Baćinskim jezerima i oko Sladinca, napraviti pješačke i biciklističke putove oko glavnih ilirskih gradina, a potom omogućiti uspon na njih poučnim brdskim stazama i na taj način ih povezati u jedinstvenu cjelinu. Osnovna cestovna infrastruktura već postoji i ona kreće sa Sladinca državnom cestom D8 Split – Dubrovnik preko Stabline i Čeveljuše a račva se na čvorištu Mostina gdje prelazi u županijsku cestu ŽC6276 Mali Prolog – Karamatići – Ploče i ide Istočnom Plinom. Nedugo nakon ulaza u Mostini, na čvorištu Bila gradina, jedan krak ceste se odvaja za Banju, dok drugi nastavlja sjeverno prema Karamatićima i kod Erakove luke prelazi u državnu cestu D513 Mali Prlolog – Ploče i zatim ide u zapadom smjeru. Na čvorištu Graci (Zavala) s D513 postoji odvojak prema Bristi i Pasičini na županijsku cestu ŽC6208 Vrgorac – Staševica, dok se D513 nastavlja prema jugu do Sladinca gdje se spaja s D8 i na taj način zatvara potpuni krug državne i županijske cestovne infrastrukture. Na ovu osnovnu mrežu državnih i županijskih cesta vežu se i postojeći lokalni putevi od kojih su neki djelomično asfaltirani, ali je nužno probiti ili poboljšati i dio makadamskih cesta u smjerovima koji vode do podnožja najvažnijih gradinskih objekata u Gradu Ploče odnosno do:

  1. Gradine Sladinac
  2. Velike gradine iznad Vidonja, do Grada i Žuželja
  3. brda Stražbenica, Gradine iznad Eraka i Divojačke gomile
  4. Bile gradine i Gradine iznad Banje
  5. gradina Grabovik i Grajine u Bristi
  6. gradinskog sklopa objekata na vrhovima brda Rukavac
  7. i na koncu po moru i Neretvi

Ostvarenjem ovakvog projekta Grad Ploče bi uvelike promijenio percepciju i sliku turizma kakvog želi razvijati, makar na jednom dijelu svog prostora, a to je kulturni turizam ili još preciznije arheološki turizam čiji je cilj promidžba strasti za povijesnu arheologiju odnosno zaštitu povijesnih lokaliteta. (Jelinčić, 2011. Kulturni i arheološki turizam, Arheologija i turizam u Hrvatskoj, ur. S. Mihelić, Arheološki muzej u Zagrebu, Zagreb, 2011., 27. Dalje u tekstu Jelinčić, 2011.)

Da bi se uspješno ostvario ovakav projekt nužno je napraviti mrežu pješačkih i biciklističkih putova povezanu s poučnim brdskim stazama koje ističu kulturne i prirodne znamenitosti Grada Ploča.

 

  1. „Stazama ilirskih ratnika“ na lokaciji Sladinca i okolice

Dobar primjer zajedničke infrastrukture je uređenje pješačkih i biciklističkih staza oko Baćinskih jezera koji je izveden uz potporu EU fondova. Ovim prvim projektom je obuhvaćeno jedno od najljepših turističkih područja Grada Ploča, ali kao što smo vidjeli, i područje koje je prije više od 2.000 godina odigralo važnu ulogu u životu tadašnjih ilirskh stanovnika. Stoga je nužno „spojiti“ ta dva svijeta, kako bi turisti prilikom aktivnog odmora pješačenjem ili vožnjom bicikla kroz predivne predjele, gdje se izmjenjuju Jadransko more, ušće Neretve, Baćinska jezera i krško zaleđe Ploča, vidjeli i naše povijesno nasljeđe i kulturnu baštinu. Kada su već napravljene staze oko Baćinskih jezera, zašto ne pružiti turistima mogućnost da se poučnom brdskom stazom popnu na gradinu Sladinac gdje mogu na jednom mjestu vidjeti presjek života na ovim prostorima tijekom više od 2.000 godina. Turisti će imati osjećaj kako su se našli u vremeplovu ili vremenskoj kapsuli, jer na i oko gradine Sladinac mogu vidjeti i posjetiti:

  • ilirski obrambeni zid sa ulaznim vratima na sjeverozapadu gradine
  • ostatke rimskih zidova na južnom dijelu gradine
  • talijanske fortifikacijske objekte iz Drugog svjetskog rata koje treba urediti kao gradinski vidikovac
  • ranokršćansku baziliku sv. Andrije na jugozapadnim padinama gradine
  • najstariji epigrafski natpis u Gradu Ploča pored ostataka ranokršćanske bazilike
  • podmorski arheološki lokalitet Portinu u neposrednoj blizini gradine Sladinac
  • gradinu Željudgrad sjeverno od gradine Sladinac
  • vojnu gradinu Grebine i ostatke fortifikacija iz Drugog svjetskog rata
  • ostatke stećaka oko crkve sv. Luke

Pretpostavka za ovakav način turizma je uređenje poučne staze koja bi od pješačko-biciklističke staze vodila do platoa gradine Sladinac, kao i konzerviranje i označavanje navedenih objekata što ne bi trebalo predstavljati preveliki financijski izdatak za Grad Ploče. Ovakav način prezentacije kulturne baštine i povijesnog nasljeđa predstavlja dobitnu formulu održivog kulturnog turizma koja se sve više primjenjuje svugdje u svijetu, a i preporuča se od strane Ministarstva turizma RH.

Vidi sl. 1 Panoramski pogled na Baćinska jezera, Baćina

Pogled sa sjevera na svih sedam baćinskih jezera, centar grada Ploča, zaljev Ploča, ušće Neretve i Pelješac. Između dva otočića u jezeru Očuša nalazi se poluotok Pijavica i Željudgradska gradina

 

  1. „Stazama ilirskih ratnika“ na lokaciji Velike gradine i Grada iznad Vidonja

U istočno podnožje Velike gradine iznad Vidonja, odnosno do zaselka Radoši, vozilom se može doći na dva načina. Prvi i zahtjevniji put moguće je preći samo terenskim vozilima a vodi iz Stabline preko Nikolića do Radoša uglavnom po ruti kojom se svake godine kreće križni put koji župa redovito obavlja na prvu korizmenu nedjelju. Drugi put je u potpunosti asfaltiran, te je pogodan za sve vrste osobnih vozila koje mogu skrenuti s državne ceste D513 u Štrbiće i Podžuželj, pa preko crkve sv. Ivana Krstitelja na Zavali stići do Radoša. Od Radoša je potrebno probiti i urediti poučnu brdsku stazu koja bi jednim krakom vodila do Velike gradine a drugim do bedemima opasanog Grada. Postoji i mogućnost da se nakon Grada probije brdska staza do jugoistočne stražarnice – izvidnice koja se nalazi tik iznad opisanog križnog puta, stoga bi turisti mogli napraviti i kružni obilazak na kojem bi vidjeli sljedeće povijesne i kulturne zanimljivosti:

  • skupinu prapovijesnih gomila u okolici Radoša
  • ostatke nekropole sa stećcima i kamenom gomilom na Zavali kod crkve
  • srednjovjekovne stećke kod zaselka Nikolići
  • Veliku gradinu iznad Vidonja – vidikovac s prekrasnim pogledima na sve strane svijeta
  • dvostrukim bedemima opasani Grad
  • crkvu sv. Ivana Krstitelja
  • jugoistočnu izvidnicu – stražarnicu Grada
  • ukoliko se obnovi postojeći makadamski put od Zavale do zaselka Rupe moglo bi se posjetiti i kultnu gradinu na brdu Žuželj

 

Vidi sl. 2 Velika gradina iznad Vidonja, viši vrh, Zapadna Plina

Pogled sa sjeveroistoka na viši vrh Velike gradine iznad Vidonja. Jasno su vidljivi ostaci građevine s koje je bila moguća potpuna vizualna kontrola zaljeva Ploča, ulaza u rijeku Neretvu i Neretvanskog kanala. (Manijskog zaljeva)

 

  1. „Stazama ilirskih ratnika“ na brdu Stražbenica, Gradini iznada Eraka i Divojačkoj gomili

Na brdo Stražbenicu se dolazi skretanjem s D8 na županijsku cestu ŽC 6176 na čvorištu Mostina preko Karamatića do Eraka i župne crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije koja je potpuno asfaltirana cesta, ili preko Erakove luke koja se nalazi na državnoj cesti D513 Ploče – Mali Prolog. Od župne crkve do brda Stražbenica probijen je makadamski put koji je potrebno urediti kako bi se po njemu mogli kretati kombi vozila ali i biciklisti. Od vrha brda Stražbenica na kojem se nalaze dvije grandiozne gomile, moguće je urediti poučnu brdsku stazu do Gradine iznad Eraka, ali i dalje prema Divojačkoj gomili. Turisti bi na i oko Gradine iznad Eraka mogli vidjeti i posjetiti brojne povijesne i kulturne spomenike:

  • brojne prapovijesne gomile razasute posvuda oko sela Eraci i na Obličevcu
  • ostatke prapovijesnih i srednjovjekovnih sakralnih objekata na lokaciji Mavino guvno
  • dvije monumentalne ilirske gomile na brdu Stražbenica
  • Gradinu iznad Eraka
  • utvrđeni sklop u „komšiluku Eraci“
  • župnu crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije
  • kompleks Grupkovića kule na Obličevcu
  • vojne gradine na Divojačkoj gomili
  • vidikovac na Ilici
  • stećke koji su preneseni s originalnih lokacija i razbacani oko župne crkve

Vidi sl. 3. Ilica, na granici Istočne Pline i Borovaca

Pogled s brda Ilica na jugozapad gdje se vidi centar grada Ploča, luka i zaljev Ploča, baćinski poluotok Striževo, Baćinska jezera, ušće rijeke Neretve i poluotok Pelješac. Na vrhu Ilice su jasno uočljivi ostaci zidane kamene građevine

Prije nepovratnog uništenja lokacija stećaka koji su se nalazili na koridoru autoceste A1, oni su arheološki istraženi, rezultati objavljeni u znanstvenim publikacijama, a grobni nalazi pohranjeni u muzeje i tu je prestala svaka briga o ovim izuzetno vrijednim ostacima naše kulture i baštine. Ne ulazeći u dugotrajne arheološke i povijesne prijepore kome su stećci pripadali i kada su nastali, na ovom mjestu je nužno istaknuti da su istočnoplinjanski stećci nakon arheoloških istraživanja odstranjeni sa svojih originalnih lokaliteta, a nakon toga jednostavno odbačeni, odnosno razbacani oko župne crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije na neprimjeren način. Drugim riječima, napravljen je kulturocid nad plinjanskim i pločanskim stećcima koji su bačeni u kamenjar pored puta koji vodi od župne crkve prema Grupkovića kuli, pri čemu su neki od njih nepažljivim rukovanjem nepovratno oštećeni, a neki čak i prepolovljeni. Niti jedan stećak nije obilježen, a trenutno zarastaju u draču i šikaru, te će uskoro biti vrlo teško i doprijeti do lokacije na kojoj se nalaze. Na sreću i za svaku pohvalu, nedavno je župnik Pline Stabline fra Kristijan je zajedno sa svojim župljanima organizirao čišćenje oko stećaka na dvije lokaciju u Istočnoj Plini (Obličevac i Vrbica).

Stećci na određenim lokacijama u RH (Cista Velika i Dubravka u Konavlima), BiH (Stolac i Ljubuški), Crnoj Gori i Srbiji su upisani na UNESCO-v Popis svjetske kulturne baštine i u budućnosti će predstavljati snažan adut za privlačenje kulturnih turista. Međutim, oni kulturni turisti koji dođu u Grad Ploče u potrazi za stećcima (ali i za gradinama i gomilama), imat će problema pronaći njihove lokacije, a da ne govorimo o načinima kojima će dobivati bilo kakvu dodatnu informaciju o našoj kulturnoj baštini. Dobar primjer i putokaz načina zaštite i promocije ovih vrijednih arheoloških ostataka ne trebamo tražiti jako daleko. Dovoljno je da odemo u nedaleke Koteze kod Vrgorca, gdje se po završetku sličnih arheoloških istraživanja kao i u Plini, osnovao arheološki park u koji su trajno smješteni ostaci, odnosno ploče i sanduci stećaka. Arheološki park, s parkirnim mjestima, je ograđen suhozidom, a pokraj ulazne kapije se nalazi dvojezični poster koji objašnjava lokalitet. Nešto slično možemo pronaći i u nedalekoj Bijači kod Ljubuškog.

Okolica župne crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije kao mjesto za arheološki park stećaka Grada Ploča, osobito njen sjeverozapadni dio, je primjeren lokalitet, s tim kako ga treba uskladiti s nedalekom kulom knezova Grupkovića koji su u srednjem vijeku vladali iz ovih prostora. Građevinski radovi na uređenju ovakvog arheološkog parka, ne iziskuju prevelika financijska ulaganja, dok bi koristi bile višestruke, osobito na području kulturnog turizma.

 

  1. „Stazama ilirskih ratnika“ na lokacijama Bila gradina i Gradina iznad Banje

Do gradina kod Banje se dolazi osobnim vozilima vrlo lako i jednostavno skretanjem s državne ceste D8 na županijsku cestu ŽC 6176 na čvorištu Mostina i vrlo brzo nakon toga se prelazi na krak ceste koji se odvaja za Desne. Dakle u podnožje Bile gradine i Gradine iznad Banje se dolazi asfaltiranom cestom, ali je nakon toga potrebno probiti brdske poučne staze prema gradinama kao i prema arheološkim nalazištima Krstina-Vrilo i Bara. Na ovom lokalitetu turisti mogu vidjeti sljedeće:

  • Bilu gradinu koju je potrebno urediti kao vidikovac
  • sjeverozapadnu kulu – stražarnicu Bile gradine
  • Gradinu iznad Banje
  • prapovijesne gomile i stećci u okolici Vrbice
  • prapovijesne gomile i stećci na zapadnim padinama brda Kamenica
  • arheološki lokalitet Bara – ostaci crkve sv. Barbare i gradine
  • antičko arheološko nalazište Krstina-Vrilo
  • jezero Modro Oko

 

Vidi sl. 4 Panoramski pogled na Vrbicu, Istočna Plina

Panoramski pogled na zaselak i dolac Vrbica gdje dominira pristupna cesta autoputu A1 koja se povremeno usijeca u brdo Kamenica. S desne strane, uz put koji vodi za Banju, nalazi se Bila gradina, a iza nje Desansko jezero

 

  1. „Stazama ilirskih ratnika“ na lokaciji gradina Grabovik i Grajine u Bristi

Do glavne gradine Grabovik u Bristi je moguće doći državnom cestom D513 koja vodi od Sladinca, preko Zapadne Pline do čvorišta Graci, nakon čega se skreće na županijsku cestu ŽC 6208 Vrgorac – Staševica. Do naselja Spilice – Crpala je sve asfaltirano a nakon toga se odvaja makadamski put prema tradicijskim zaseocima i župnoj crkvi Svih Svetih u Bristi. Makadamski put je vrlo uzak tako da se vozila koja idu u suprotnim smjerovima teško mogu mimoići, stoga je nužno njegovo proširenje, odnosno ugibališta makar na dijelovima puta. Također je potrebno probiti brdske staze na dvije gradine koje se nalaze u neposrednoj blizini župne crkve – Grabovik i Grajine. Ovi minimalni građevinski radovi su zasigurno isplativi jer će dolaskom na ovo područje turisti imati osjećaj kako su ušli u „vremensku kapsulu“. Na površinom vrlo malom prostoru, nalaze se brojni primjerci raznodobne kulturne baštine i povijesnog nasljeđa od kojih svakako treba izdvojiti i pogledati:

  • župnu crkvu Svih Svetih u Bristi
  • brojne gomile oko župne crkve koje je odavno opisao don Petar Kaer
  • stećke razasute po šamatoriju župne crkve
  • monumentalnu ilirsku gomilu – nekropolu tik uz župnu crkvu
  • gradinu Grabovik
  • gradinu Grajine
  • vezni (limitni) tumul – gomilu na zapadnom vrhu brda – gradine Grajine
  • ostatke ranokršćanske crkve sv. Anastazija u Staševici
  • arheološki lokalitet sa stećcima Grebine, između Gnječa i Crnoće

Vidi sl. 5 Crkva Svih Svetih, Brista

Kaerove gomile razasute svuda oko crkve Svih Svetih u Bristi na mjestu gdje se masiv Biokova usijeca u Neretvu i more, dok se u daljini nazire Vrgorsko-neretvansko polje

 

  1. „Stazama ilirskih ratnika“ na gradinskom sklopu objekata po vrhovima brda Rukavac

Gradinski sklop na vrhovima Rukavca je moguće posjetiti ukoliko se krene od Sladinca državnom cestom D513 prema Peračkom Blatu koja je u potpunosti asfaltirana, a potom 2019. godine probijenim makadamskim putem, koji počinje iza doma u Peračkom Blatu prema Resnoj kosi odnosno zaselku Ostojići. Od najudaljenijeg zaselka u Zapadnoj Plini, moglo bi se probijenom brdskom poučnom stazom doći na jedinstven vojno-fortifikacijski sklop Rukavac koji je udaljen svega stotinjak metara zračne linije od Ostojića. Na zaravni brda Rukavac se obavezno treba napraviti vidikovac jer bi turisti mogli doživjeli prekrasne poglede na sve strane svijeta, s posjetom nižem vrhu na kojem se nalazi bedemima okružena utvrđena kula koja je služila u vojne svrhe.

Arheološke ture pružaju aktivni odmor. Lokaliteti su obično veliki i zahtijevaju puno hodanja po neravnom tlu. Često zahtijevaju penjanje po stijenama i putovima popločanim kamenjem ili visokim nejednakim stepenicama hramova. Iz tog razloga nisu namijenjena širokoj publici koja nije u stanju slijediti korak vodiča. Već i ta činjenica arheološkom turistu pruža osjećaj ‘odabranog’ pa i cijena koju za to treba platiti dobiva razumne osnove. Osim toga, aranžmani se često i kroje upravo po interesima i željama putnika što dodatno povisuje cijenu. (Jelinčić, 2011., 31.)

Vidi sl. 6 Rukavac, niži vrh između Briste i Pline

Do sada u literaturi nepoznata gradina na nižem vrhu Rukavca snimljena s jugoistoka. Vidljivi su ostaci suhozidne građevine, opasane bedemom i popločanim putem koji vodi na središnju brdsku zaravan

 

  1. „Stazama ilirskih ratnika“ po moru i Neretvi – vodama osmatračkih punktova

Osim pješačkih, biciklističkih i brdskih staza, projekt „Stazama ilirskih ratnika“ može ponuditi putovanje lađama ili brodicama od promatračkog punkta br. 1 (Tanka punta u uvali Dobrogošće), ili u slučaju valovitog mora od punkta br. 3 (Požar – Višnjica), do punkta br. 7 (Kablina) i konačnog dolaska u Vid, i posjet in-situ muzeju Narona koji se tamo nalazi. Cijelo putovanje bi se moglo garnirati i neretljanskim specijalitetima u jedan nezaboravan doživljaj svakom turistu namjerniku.

Vidi sl. 7 promatrački punkt Požar – Višnjica, Baćina

Senzacionalan pogled na brdo Požar, koje se u Pločama naziva Višnjica. Na vrhu brda su vidljivi ostaci utvrda brojnih vojski koje su kontrolirale Neretvanski kanal (Manijski zaljev). U daljini desno se nazire Tanka punta odnosno uvala Dobrogošće a lijevo Hvar i vrh Pelješca

 

ZAKLJUČAK

Istraženi, valorizirani, konzervirani i prezentabilni arheološki spomenici se sve više koriste u turističke svrhe pri čemu možemo pogledati primjere Olympije u Grčkoj ili Pompeja u Italiji. Naime, u svjetskom turizmu je toliko prisutan trend korištenja arheoloških spomenika u turističke svrhe da se unutar „kulturnog turizma“ sve više razvija i podgrupa „arheološki turizam“. Takav trend je prepoznala Republika Hrvatska relativno rano, još 2003. godine, kada je napravila dokument pod nazivom Strategija razvoja hrvatskog kulturnog turizma. Tu su definirani i osnovni pojmovi uključujući i pojam „Kulturni turizam“ kao: posjete osoba izvan njihovog stalnog mjesta boravka motivirane u cijelosti ili djelomično interesom za povijest, umjetnost, naslijeđe ili stil života lokaliteta, regije, grupe ili institucije. Tom definicijom kultura obuhvaća i tzv. opipljivu kulturu – muzeje, galerije, koncerte, kazališta, spomenike i povijesne lokalitete, ali i neopipljivu kulturu poput običaja i tradicije, u skladu sa Zakonom o zaštiti i očuvanju kulturnog dobra (Narodne novine broj 1999.) koji pod zaštitu stavljaju nepokretna, pokretna i nematerijalna kulturna dobra. Istovremeno, po definiciji, da bi se turisti smatrali kulturnim turistima, oni bar djelomično moraju biti motivirani željom da sudjeluju u kulturnim aktivnostima. (Strategija razvoja kulturnog turizma, Ministarstvo turizma RH, 2003., 5).

Drugim riječima, kulturni turizam obuhvaća osim materijalne i onu nematerijalnu dimenziju života jednog lokaliteta ili regije, kao što su običaji, tradicije, obrti i vještine. Bitna pretpostavka da neki posjet svrstamo u kategoriju kulturnog turizma predstavlja djelomična motivacija turista da sudjeluju u kulturnim aktivnostima. Kulturni turizam predstavlja tržišnu turističku nišu, međutim, sve je jači trend još veće specijalizacije unutar same niše u smjeru arheološkog ili arheo-turizma koji se može definirati kao alternativni oblik kulturnog turizma čiji je cilj promidžba strasti za povijesnu arheologiju odnosno zaštitu povijesnih lokaliteta. (Jelinčić, 2011., 27). Na području Grada Ploča se nalazi niz neistraženih gradina i gradinskih objekata, kao i drugih povijesnih ostataka kao što su gomile i stećci, koji se mogu prezentirati kroz organizirane turističke posjete arheološkim lokalitetima, ali isto tako je moguće ponuditi turistima sudjelovanje u istraživanju ili iskopavanju pod nadzorom arheologa. Međutim, preduvjet za turističku aktivnost na bilo kojem arheološkim lokalitetu je prethodno istraživanje, kao i puna i propisna zaštita kako bi se lokalitet odgovarajuće vrednovao i konzervirao.

 

Miško Erak, autor knjige Ilirski krugovi života u Plini, Gradu Ploče i Donjoj Neretvi i predsjednik udruge za očuvanje kulturno-povijesne baštine Obličevac

Sve fotografije i karte objavljene u ovom članku su autorsko djelo zaštićene u knjizi:

© Ilirski krugovi života u Plini, Gradu Ploče i Donjoj Neretvi