Kultura

Recenzija knjige “Ilirski krugovi života” – hrvatska pjesnikinja Danica Bartulović

Miško Erak – ILIRSKI KRUGOVI ŽIVOTA

Pred sobom imam golemu knjigu koju je dugo pripremao i nakon neumornog rada 2021. izdao autor cijenjeni Miško Erak. Naslov knjige je; ILIRSKI KRUGOVI ŽIVOTA u Plini, Gradu Ploče i Donjoj Neretvi.

Velika, moćna, sveta knjiga naše povijesti. Uredna, prekrasno ukoričena, (na prednjoj i na zadnjoj korici prelijepa slika velikog majstora kista blagopokojnog Mladena Veže.). Tisak besprijekoran, papir kvalitetan, gladak, sjajan, trajat će veoma dugo. Fotografije, likovni i grafički prikazi, lektura i korektura, priprema knjige za tisak, svi tehnički detalji odrađeni su profesionalno, tako da se mora pohvaliti i nakladnika koji je očito težio da knjiga vizualno bude dostojna svog sadržaja.


Uz fotografije su sažeti opisi mjesta i onoga na što se skreće pozornost. Bez sumnje ova knjiga će mnoge opčiniti, fascinirati. Dočim sam je taknula rukama prošli me trnci, duša u meni razvedrila se, obradovala, čak sam osjetila ushit.

A tek kad sam prije uvoda u I. POGLAVLJE vidjela otisnutu pjesmu velikoga hrvatskog pjesnika, Petra Gudelja, VRČ ILIRSKE KRVI U PRSIMA, iz njegove zbirke MOJA IMOTA, koju često uzmem da utolim svoju žeđ za pjesničkom riječju koja odzvanja kroz zemlju i kamen, kroz dušu i kosti, kao da sam doživjela prosvjetljenje. Mudri i nadahnuti Petar i ja puno smo puta s velikom tugom razgovarali o tome kako je neshvatljiva naša nemarnost, kako smo zaboravili bitan dio svoje povijesti, onaj ključni, najsvojskiji, najiskonskiji. Ilirski korijen koji nam je usađen u gene na kojemu još uvijek egzistiramo a da su tek rijetki toga svjesni. Bez tog dubokog, žilavog korijena, bez njegovog živodajnog soka ne bi nas bilo.

Knjige o genealogiji (nauka o postanku vrsta; ljudi, životinja biljaka …), danas su hit jer tek prije koje desetljeće znanstvenici su uspjeli ući u našu gensku strukturu koju marljivo istražuju. Svašta je napisano o našoj hrvatskoj, nešto gotovo zanemarivo o našoj ilirskoj prošlosti, o nama kao vrlo drevnom narodu, no mnogo napisanog je sporno, mutno, izokrenuto, manjkavo, površno, tek onaj sloj s površine donekle je iščitan, iako je i to uvijek bivalo podređeno nečijim interesima sa strane, pa puno toga treba izbrisati i nanovo napisati ono što je vjerodostojno. A onda iskrsne odnekud netko izvan službenih institucija koje su zadužene da istražuju našu povijest, koje troše puno novca ali ne u svrhe u koje bi trebali nego u sporedne stvari, čak u one koje nam uvelike štete, a taj netko, u ovom slučaju g. Miško Erak svim srcem uronio je u našu prošlost, želeći znati više o nama kao narodu.

To je čovjek koji je neumorno, s ljubavlju i zanosom, prebirao kamen po kamen, istraživao, bilježio, sabirao i napokon svoje sakupljeno dragocjeno blago posložio i objavio u knjizi. Treba vremena da se knjiga pročita, da se iščita, upije njen sveobuhvatni sadržaj koji je golemo brdo podataka, da se prelije u naš um i počnemo ozbiljno usvajati ponuđena nam otkrića i spoznaje. No knjiga je rođena, dobrodošla nam, moćna, dragocjena, slatka, čitka i pitka. Izvučena iz mulja, iz podzemlja i nadzemlja. Ona je Otkrivenje.

Ako je sveti Ivan apostol svoja viđenja koja nam donosi Biblija, doživio u snu ili u vizijama, g. Miško Erak svojom snažnom željom da otkrije našu materijalnu i duhovnu baštinu koja se rastakala tisućljećima ali od koje su ostali još brojni, doduše devastirani ali neizbrisani tragovi, na svoj način doživio je svoje Otkrivenje. Ako su njegova prva otkrića bile lokvice u kamenicama koje su mu tek nakratko tažile žeđ, ustrajao je i došao do mnogih skrivenih, ili bolje reći zanemarenih i zaboravljenih izvora. Ova je knjiga upravo karika koja nas povezuje s izvorima koje smo zaboravili, koji su nas tisućama godina napajali mudrošću, jačali nam duh, bistrili um da bismo stasali jaki i hrabri. Sve što je genijalni Petar izrekao u svojoj pjesmi, naravno i drugim svojim dojmljivim, vrijednim i cijenjenim pjesmama, nadareni i sjajni rodoljub, intelektualac, gospdarstvenik i istražitelj g.Miško Erak nosio je duboko u sebi. Njegova strast za traganjem probudila je u njemu zatajeno vrelo koje je napokon zažuborilo.

G. Miško Erak navodi zgodu kad ga je otac Ante zatražio da mu fotografira selo Rupa u zaleđu Ploča, koje se nalazi u brdima Zapadne Pline poviše Peračkog Blata i Perke. G. Miško se tu ujedno susreo s našom tragičnom prošlošću, potresen, dirnut duboko u dušu, zamislio se, prenuo. Ta mjesta jesu mitska, imaju posebna zračenja i posebnu energiju, (a koliko sam čula i otac g. Miška, g. Ante, bavio se također istraživanjem i otkrivanjem arheoloških lokaliteta). Na našu sreću svakako se ne radi o slučajnosti nego o providnosti. S g. Erakom bio je g. Ante Čulum rodom iz Rupe koji je očito dobro poznavao povijesne lokalitete tog kraja, pa je upitao g. Eraka bi li pošao s njim na vrh obližnjeg brda Žuželj koje se nalazi u neposrednoj blizini sela. Ono što se događalo poslije toga ne može se nazvati ni slučajnošću ni pukom ljudskom znatiželjom. Snažni unutarnji glas koji je vodio mnoge znamenite istraživače kroz cijelu ljudsku povijest, potresao je i g. Miška Eraka, ovladala je njime želja da istraži okolne povijesne lokalitete, odnosno mjesta na kojima su građene ilirske gradine, bilo da su bile svetišta, osmatračnice, utvrde, staništa, što li već. Bio je to ujedno i Božji glas za koji se čovjeku čini da ga nikad nije čuo u sebi, a čujemo ga bezbroj puta. Ne grmi Bog uvijek, ne šalje nebeske anđele kao glasnike, ne buči, ne huči, ali nas na Svoj otajan način navede točno na ono što nam je činiti i kako to činiti. Obično se vjeruje kako Bog govori samo o onom što se odnosi na duhovnu dimenziju našega bića, ali ne, Bog prati sve i govori o svemu. Njemu je jako stalo do onoga što mi zanemarimo i zaniječemo, ili nam bude izbrisano iz memorije. Ta ne bi nam to ni bilo upisao u gene da to nema određenu svrhu. I kad se mi zaboravimo, utopimo u nebrizi, Bog nas budi, naloži nam da krenemo u potragu, izvučemo na svjetlo ono što je za nas kao vrstu od vitalne važnosti, a to je Božji znamen, pečat, otisak na svakom pojedincu, na svakom plemenu i narodu. I tako je počelo.

Knjiga je razdijeljena na 5 poglavlja, s dodatkom PRILOZI.

POGLAVLJE 1: UVOD
POGLAVLJE 2: GRAD PLOČE I DONJA NERETVA U PRAPOVIJESTI
POGLAVLJE 3: ANTIČKA VRELA U DONJOJ NERETVI U PRVOM TISUĆLJĆU PRIJE KRISTA
POGLAVLJE 4: ILIRSKI KRUGOVI ŽIVOTA U PLINI, GRADU PLOČE I DONJOJ NERETVI
POGLAVLJE 5: STRATEŠKI CILJEVI I PROJEKTI ZA RAZVOJ GRADA PLOČA

U svakom poglavlju istaknuti su podnaslovi da se naglasi i čitatelju dadne čitak i jasan naputak što slijedi, jasnije i potpunije negoli đacima prvoškolcima u školi, tako da i neupućen čitatelj može šetati kroz knjigu bez da zaluta. Ništa u ovoj knjizi nije nabacano, sve ima red, slijed, opis uz veliki broj izvrsnih fotografija s raznih lokacija označenih toponima. Naravno, autor se koristio i literaturom koja mu je bila dostupna od različitih autora koji su djelomično radili na sličnim istraživačkim projektima.

I tako g. Miško Erak započinje svoju istraživačku Odiseju 28. travnja 2012., kreće na svoj put, možemo reći otvara zatvorena vrata davne prošlosti, nalazi znakove i putokaze koji ga vode sve dalje i dalje. Naravno, kad se zakorači u taj bajkoviti prostor ne može se zakočiti. Čovjeka zahvati istraživačka groznica, želja da razotkrije što više tajni, spusti se što dublje, uspne što više.

Ovim kratkim osvrtom na ovo grandiozno stvaralačko djelo kroz POGLAVLJE I: UVOD, može se potencijalnog čitatelja ili barem znatiželjnika zaintrigirati da poželi otkriti o čemu je zapravo riječ.

Naime, sve što slijedi dalje u ostalim POGLAVLJIMA, oduševit će čitatelja, ali to je ujedno i posao za ozbiljne znanstvenike, tu ima materijala da se napiše nekoliko doktorskih disertacija i ujedno otvore nova poglavlja, od kojih bi svako trebalo još dublje i potpunije istražiti.

U prvom redu, g. Erak, rođen. 21. ožujka 1961 u Metkoviću, po struci dipl. inženjer građevine, i magistar poslovnog upravljanja, instinktivno je skenirao prostor koji je obilazio i uočio bitne odrednice koje su dale naslutiti da se radi o vrlo smišljenom oblikovanju i dizajniranju prostora, o gradnji određenih građevina koje su bile povezane. Zbog specifičnosti prostora i prirodnih resursa, koji asociraju na rajski vrt pun plodova s bogatom florom i faunom, obiljem vode, plodnog tla, g. Erak shvaća da je tu moguć samoodrživ ekološki razvoj jer priroda sve nudi. Kao vrstan gospodarstvenik odmah u tome vidi neiskorišteni potencijal za razvoj arheološkog turizma, jer na tim bogatim arheološkim nalazištima mogu se pratiti gotovo sva civilizacijska razdoblja koja su na ovom području Europe proživljena, dok je to još moguće, jer velike kompanije i multinacionalne korporacije šire svoja kraljevstva, zaposjedaju svijet i stvaraju svoj golemi imperij ne birajući sredstva. Nađu se u svakom kutku svijeta, i ondje gdje ih ne očekuješ. Sve im je na dlanu i što im zapne za oko brzo to ugrabe. Današnji grabežljivci puno su vještiji od bilo koje životinjske vrste grabežljivaca. Uz pomoć tehnologije i umjetne inteligencije, dostupno im je sve u prostoru, otkrivaju rude u zemlji, što je u podmorju, čak skeniranjem našega mozga negdje iz svemira odgonetaju što je u našoj glavi. Stoga bi na nivou države trebali najhitnije djelovati, donijeti određene zakone za zaštitu nacionalnog bogatstva, ako su odgovorni u stanju shvatiti što to uopće znači, to bi široj zajednici donijelo golemu korist i budućim naraštajima osiguralo egzistenciju. Pod hitno bi trebalo zaustaviti kulturocid nad znamenitostima koji se dosad nesmiljeno događao, bespoštedno, gotovo divljački.

Dosadašnje nam iskustvo govori da nam je upravo to što smo zanemarivali svoju prošlost umanjivalo vrijednost i dovodilo u pitanje budućnost. Činjenica koju g. Erak navodi jest da većina stanovništva Donje Neretve ima najeuropskije haplogrupe 12a1, što znači da su ljudi koji i danas tu žive izravni potomci onih koji su tu živjeli tisućama godina prije. Ma zamislite, a mi pjevamo zanemarujući prapretke Ilire da smo na ovim prostorima od st. VII. Naši časni preci Hrvati su zasebno poglavlje koje u ovom kratkom tekstu ne možemo otvarati.

Iliri su bili razdijeljeni po plemenima, ali po svim pokazateljima pleme Ardijejci baš zbog važnog geostrateškog položaja na kojem su bili naseljeni, koji su zapravo ciljano došli iz Gornje u Donju Neretvu u dogovoru s drugim ilirskim plemenima, izgleda da su tu osnovali prvo Ilirsko Kraljevstvo. Prostor koji ih je okruživao dizajnirali su tako precizno i strateški rasporedili svoje građevine po dobro promišljenoj svrsi i namjeni, da je autor to dizajniranje nazvao „ILIRSKI KRUGOVI ŽIVOTA“. Naslov je sam po sebi impresivan, nekako asocira na bezvremenost, sveobuhvatnost, duboku mističnost. To potvrđuje i činjenica da u Pločama postoje poznate lokacije koje potvrđuju da se tu odvijao život u kontinuitetu kroz različita povijesna i civilizacijska razdoblja.

Sve što slijedi dalje u ovoj knjizi po vrlo brižno posloženim poglavljima, uz obilje detalja i informacija koje čitatelju omogućuju da upozna davno vrijeme, davne kulture, svoj povijesni identitet, intrigantno je i zanimljivo, dakako i poučno na više načina. Saznajemo o ustroju vlasti naših predaka Ilira, ratovanju, trgovanju, financijskim transakcijama. Upoznajemo gdje su bila civilna, vojna i religijska središta i na koji su način sva bila povezana s komunikacijskim centrom. Knjiga je stvarno otkopana škrinja puna blaga koje nam je pred očima tisućljećima, a mi lakomi za nekakvim tuđim dobrima koja nas samo truju zanemarili smo svoju dragocjenu baštinu, neprocjenjivo vrijednu, potisnuli duboko u zaborav. Uvijek bježimo od sebe i onda nam zločinitelji čine mnoga zla u kojima su se do maksimuma izvještili, kao što su to nekoć činili Grci i Rimljani na ovom području gdje su dolazili u osvajačke pohode. Redovito su uništavali kulturu domicilnog stanovništva, ustoličili svoju vlast, utemeljili svoje institucije, dovukli bi sa sobom svoje bogove i božice, ustalili svoja vjerovanja i običaje.

Naše prapretke Ilire unizili su nazivajući ih divljacima i barbarima, što je golema laž, jer ova nam knjiga na osnovu materijalnih dokaza otkriva da je to narod koji je imao vrlo razvijenu vlastitu kulturu, bio hrabar, domišljat za ono vrijeme vrlo napredan.

Grčka i rimska kulturna ostavština drži se danas temeljem europske kulture: umjetnosti, filozofije, europskog prava, znanosti, medicine, ekonomije, arhitekture … A kad bi istražili sve što mi imamo u našoj maloj zemlji, na našem tlu, sve gradine, sve gomele, svu zapisano u kamenu, isklesano, izgrađeno, sve naše statute, pravnu i kulturnu stečevinu, naše sveukupno naslijeđe istražili i izložili, trebao bi se svijet posramiti.

U Podstrani gdje živim brojni su neistraženi lokaliteti Ilira Delmata, u Kreševu Brdu – općina Šestanovac, gdje sam se rodila također. Imamo čak brdo koje zovemo Nezgrija, za koje neki tvrde da je bila ilirska utvrda, no moj mi je djed pričao kako je to bio grad divova. Mi smo knjiga ljudske povijesti a uvijek se sapinjemo i zapinjemo u nečije mreže.

Mogao je g. Miško Erak sjediti i pijuckati kavu i hladno pivo, uživati u bogatim plodovima svoga poduzetničkog rada, a ne do maksimuma zaposliti um, srce i dušu, ruke i noge, da bi ostvario dio svog sna. Moglo ga je štošta odvratiti od njegova puta, no on je želio otkriti istinu i nama je dati serviranu na zlatnom pladnju. Sve što su nam govorili o nama tuđinci i dobar dio naših prodanih duša, bile su laži koje su izmislili davni osvajači Grci ni Rimljani, a poslije njih još gori od njih, koji su bili jači, brutalniji, zatiratelji svih kultura koje su mogli zatrti u svojim osvajačkim, rušilačkim pohodima. Trebamo se upitati znamo li mi, i uče li našu djecu u školama tko je uništio Dubrovačku Republiku, tko je uništio Poljičku Republiku, tko je okljastio i u crno zavio Hrvatsku, tko je što potkopao i zakopao?

Pred brutalnom silom Grka i Rimljana, Iliri su uzmicali, ali nisu pali već su se povukli u nepristupačnija staništa iako su velikim dijelom izgubili moć koju su imali. Svim zlima dođe kraj, iako izrone nova zla, ali u neka povoljna vremena Iliri su se vraćali na svoja staništa i širili teritorij. Mislim da im se duše propinju, vrišteći bolom, vapijući da ih se sjetimo, zahvalimo im. Odemo na neku obrednu gomelu kojih ima posvuda po Hrvatskoj, po BiH, izmolimo im molitvu, upalimo svijeću. Susretnemo se s njima u mislima, u emocijama, povežemo duhovno, jer oni su sjeme iz kojega smo isklijali, one prve ljestve kojima smo se uspinjali prema vrhuncima duha i uma.

Danica Bartulović
Podstrana, 30. travnja 2022.

(Na spomendan dan smaknuća Zrinskih i Frankopana.)