Nikada nisam voljela ljeto, ali ima dosta toga što jako volim, a događa se baš u ljeto. Ljeta u Neretvi su prekrasna, ne radi mora i sunca, već zbog kulturnih događanja kojih je na pretek u svim neretvanskim mjestima.
Naravno da se ne može stići na sve, ali ovu sam večer ostavila za posjet Opuzenu i predstavi „Skupština“. Autor ovoga djela je Ljubomir Kerekeš, ali za neretvanske prilike obradio ga je, priredio i prilagodio neretvanskim prilikama Hrvoje Barbir Barba, pločanski književnik, poeta i dramski pisac. On je Kerekeševu priču režirao i adaptirao je tekst i glazbu. Komedija je smještena u malo neretvansko selo Pržinovac, čiji se Seoski odbor sastao na svojoj redovitoj godišnjoj skupštini, gdje trebaju riješiti životna pitanja za njihovo selo. Bez velikog naprezanja moglo se shvatiti da se u Skupštini žestoko ruga svim onim jalovim, primitivnim, bezidejnim i beskarakternim likovima – malim seoskim politikantima koji za sebe misle da su bogovi.
U priču je savršeno uklopio problem termoelektrane, koju mještani ne žele, kao ni njihov Seoski odbor, ali u momentu kada se na telefon javlja predsjednik stranke, koji obećava predsjedniku Seoskog odbora da će biti stranački rizničar, stvari se iz temelja mijenjaju. Naravno, odbor prihvaća termoelektranu koja je sada obećanje bolje budućnosti sela i prava razvojna investicija, što bi neki rekli.
Opuzenska Skupština savršeno je dočarala današnji politički trenutak Neretve i stanje svijesti nekih ljudi koji je vode. Izuzetno me raduje što će u kolovozu biti prikazana i u Pločama.
Tekst i foto: lijepa-nasa.bloger.index.hr