Denis Batinović Pekma je tekstopisac i živi glazbu cijelim bićem, a to se odražava i u njegovu ateljeu.
Pitate me kako je počela ova moja priča s ‘dizajnom iz garaže’, odakle crpim ideje za ono što na kraju oblikujem i napravim rukama i, općenito, čime se bavim, što me zanima, privlači i inspirira. Sve je, kad o tome promislim, zapravo počelo od glazbe i od moje potrebe da komuniciram s glazbom iz prirode.
Sa zvukovima koji iz nje dolaze – liske u letu, kliktanje galebova, šum vitra kad povija trstiku, žubor u brzacima, kapljice vode kad s vesala trupice padaju na površinu, sić koji se konopom spušta u gustirnu, penta s ribarove barke, lavež iz susjedstva, kiša, grmljavina, pljusak, škripanje škura u neveri, valovi kad tuku u kraj… I, naravno, komuniciram sa zvukovima koji dolaze od ljudi, jer i oni su priroda, a njihov je najlipši zvuk, dakako, pisma. Ona lipa pisma dalmatinska, neretvanska – tim riječima svoju priču započinje Denis Batinović, poznatiji pod nadimkom Pekma, manje poznat kao referent za kulturu u Otvorenom učilištu Ploče, a više kao tekstopisac mnogih divnih pjesama, od kojih moramo izdvojiti Cocinu kultnu “Kad umrem umotan u bilo”.
Nedavno smo vidjeli priču o njemu u novinama i, naravno, zamijetili prostor u kojem je fotografiran – zanimljivu oazu koja odiše glazbom svakim svojim centimetrom. I, gle slučajnosti, taj njegov studio nekad je bio – garaža. Jasno je da je inspiracija za uređenje glazba, a to nam potvrđuje i Pekma, koji je cijeli prostor osmislio sam, pa se tako šali da je dizajn ovog prostora krenuo od – ušiju.
Ovdje su klupe stilizirani klaviri, bubanj je stolić,saksofoni su lampe, gitare ogledala, a barske stolice gramofonske ploče.
– Glazba je ono što me primarno određuje i iz nje na neki način proizlazi važna odrednica mojega dizajnerskog izraza. Iz ušiju, a one su prijamnik za glazbu. I tako su se ideje, zapisane notama i riječima, selile u moje ruke, koje onda oblikuju nešto što u svojoj osnovi ima neki zvuk, sviranje, pjevanje… Dakle, oblikuju ovaj moj ‘glazbeni dizajn’: klupe su stilizirani klaviri, saksofoni su lampe, gitare ogledala, a barske stolice gramofonske ploče – nabraja Pekma i dodaje kako je veza glazbe i dizajna u njegovu slučaju vidljiva “iz aviona”.
– Da bi je se uočilo, ne treba imati sluha, dovoljno je imati oči – ali je utemeljena i na onome što nije svima vidljivo i događa se u meni u onim trenucima koji su ti kao osobi važni i šalju ti poruku kojim ćeš putem ići. Jedan od takvih trenutaka bio je kad sam, sjedeći u pariškoj Olympiji i slušajući kako Oliver Dragojević u fantastičnoj atmosferi pjeva moju pjesmu ‘Kad u te nestane mi vire’, osjetio da sve to baš ima smisla, da me može ispunjavati srećom koju ću na razne načine, prije svega glazbom, ali i dizajnom, pružati i drugima. To me ohrabruje i uvjerava da moram pustiti na volju mojim talentima, od kojih se jedan, evo, razigrao u garaži i tu stvara proizvode koji se, uvjerio sam se, ljudima sviđaju i vesele ih – priča nam ovaj tekstopisac. Inače, Pekma ima i zanimljivog limenog ljubimca.
– Kad sam se u garaži upustio u dizajniranje svih ovih predmeta koji nose glazbeni pečat, moj je automobil, PT Chrysler Cruiser, počeo sve više biti na kiši i na suncu, a sve manje u garaži. Tad sam shvatio da ja svoju prirodu sada samo izražavam drugim sredstvima, da note i stihove sad oblikujem rukama prema idejama koje mi padnu na pamet. Te sam ideje nastojao ponoviti i dizajnerski uobličiti u garaži kao ateljeu. I tako je sve počelo, a sad me ljudi već traže da im izradim pojedine predmete, naručuju ih, pa upravo izrađujem jednu seriju iz glazbene orbite, a pregovaram i o uređenju nekih restorana i konoba s morskim štihom – priča Pekma i dodaje kako ipak ponekad treba pomoć “pravih” majstora.
– Moram reći da bih sve to teško uspio da nemam veliku podršku vrsnih meštara iz stolarskog obrta Interijeri Bili iz Metkovića te staklarskog obrta slikara Zeljka iz Ploča. Moje se ideje odlično osjećaju u njihovim vještim rukama… Kako god bilo i što god se događalo, garaža ostaje centar mojeg svemira, moj atelje i izložbeni salon, moja oaza mira, glazbe i dizajna. To su tipke na kojima svira moj život – zaključio je Denis Batinović Pekma.
Jutarnji list
Foto: Studio Idearium
