Kultura

OTVORENO PISMO SUDIONICIMA SKUPA ENERGETSKI DANI U DUBROVNIKU

1.travnja 2014. (nije prvotravanjska šala) u Dubrovniku je upriličeno otvaranje Energetskih dana Dubrovačko neretvanske županije. Poziv je upućen svim gradonačelnicima, načelnicima i još nekim važnim faktorima u zaštiti prirode, a radionice su otvorene i građanima. Demokracija i istina na djelu, nema što. U pozivu piše:

Županija je prepoznala važnost planiranja procesa energetski održivog razvoja te je izradila Plan energetske učinkovitosti i donijela mjere koje će se provoditi u cilju ostvarenja ušteda energije, primjene mjera energetske učinkovitosti, obnovljivih izvora energije i ekološki prihvatljivih goriva.

To je dobro, jako dobro jer podrazumijeva učinkovitu uporabu energije u svim sektorima krajnje potrošnje energije, promjenu nekih loših navika, fokusiranje na sunce, zrak, i biomasu, i izbacivanje ugljena koji je ekološki potpuno neprihvatljiv. Samo, ovaj su skup trebali držati u Pločama, pa bi na licu mjesta svi vidjeli golemu važnost energije, koja je važnija i od samog čovjeka.


Dok bi mudre glave vijećale u Pločama o ovoj prevažnoj temi, 20 metara od njih pucalo bi kamenje i stabla što se ruše iz sve moguće građevinske artiljerije, koja već danima izluđuje građane Ploča, što je dokazalo i mjerenje buke čiji su rezultati daleko iznad dozvoljenog. No, radovi moraju teći, jer HEPova izgradnja 110 kw trafo stanice je puno važnija od zdravlja građana Ploča, i njihovog osjećaja napuštenosti, tjeskobe i podcijenjenosti. Iako je 2.349 građana (25% od ukupnoga broja birača) potpisalo peticiju protiv trafostanice na lokaciji u samome gradu, badava! Građani su izvan sebe zbog cjelodnevne strašne buke, gradonačelnik šuti i ne provodi volju građana i Gradskoga vijeća o izmjeni lokacije koju svi prihvaćaju, a HEP ruši radi gradnje, radi energeije u budućnosti, naravno.

A ta budućnost opet je neizostavno vezana za energetsku učinkovitost. Građani su apsolutno i potpuno nevažni, pa o prirodi: Ramsarskom području, području Nature 2000 i zaštićenim dijelovima delte Neretve ne treba ni govoriti, jer djeluje bezdušno i bizarno spominjati te Europski izuzetno vrijedne i rijetke lokacije, kad znamo koliko je neretvanski čovjek ugrožen. Jer, život jednog jedinog čovjeka nemjerljivo je važniji od bilo čega, a u Neretvi je sve, baš sve – i ljudi i priroda – nevažno i podređeno energiji i krupnom kapitalu. Zato se sada gradi trafostanica u urbanom dijelu grada. Zato nam bez riječi isprike već punih deset godina danonoćno praši po gradu i dolini antracit i ostali rasuti tereti sa prostora Luke gdje taj antracit nije skladišten, nego razbacan u obliku brda po prostoru luke. Novi terminal za rasute terete o kojemu se toliko priča, opet neće biti natkriven, nego kao u zemljama trećega svijeta, polijevat će se vodom (?) da ne praši kao sada i proteklih 10 godina. O termoelektrani se odjednom počelo govoriti kao o „biti ili ne biti“ Neretve, kao o alfi i omegi opstanka i razvitka (koga, za što). Radi učinkovite uporabe energije potrebna je trafo stanica, koja je opet neophodna terminalu, a terminal je neophodan termoelektrani. Stanovnici nisu neophodni nikome, oni su samo remetilački faktor. Luka Ploče je puno, puno važnija od nas, ona je jedna od glavnih strateških hrvatskih luka za prekrcaj gotovo svih roba u međunarodnom pomorskom prometu. Daje li joj to pravo da nas drži kao taoce svoga razvoja, kao sirote zamorce koji su potpuno nevažni u njezinim prioritetima. Drugi će zarađivati na nama, a mi ćemo se trovati i umirati. Hoćete li o toj strategiji govoriti na Energetskim danima?

Dubrovačko neretvanska županija se u svojim razvojnim dokumentima, i u strategiji razvoja, i u prostornim planovima opredijelila za obnovljive izvore energije, za tzv. „zelenu“ energiju te za turizam, poljoprivredu i marikulturu koji su nerazdvojno vezani baš za takve izvore energije. Tko to gura termoelektranu na ugljen od 800 MW u Pločama, u plodnoj dolini koju zovu i Hrvatska Kalifornija.

Ana Musa,

građanka Ploča i doline Neretve