Kultura

NAKON VIŠE OD 20 GODINA: Hrvoje Barbir Barba izdaje novu knjigu poezije

“Prije više od dvadeset godina izašla je moja zadnja knjiga poezije – Bermudski trokut, u pjesničkom suglasju s kolegama M. Maćešićem i T. Domovićem. Pokojni i dragi Tonko Maroević tad nas je nazvao – Tri pušketira.

Nema više mog prijatelja Milana; nema više ni Tonka; a izgledalo je kao da i mene nema…” – dijelimo jutrošnji status našeg Hrvoja Barbira Barbe koji najavljuje izdanje svoje nove knjige poezije isključivo one s ljubavnom tematikom.

“Ovo ovdje cover je te moje nove knjige koja izlazi kod jednog malog izdavača, kakav je i red za jednog malog pjesnika, kod kolegice Silvije Šesto, u njenoj izdavačkoj kući SEMAFORA.
Cover je predivan rad starog frienda Vladimira Resnera, čovjeka koji mi je besplatno radio plakate za dječje predstave Amaterskog kazališta Opuzen.


Knjiga izlazi iz tiska do kraja mjeseca travnja, djelimično je sufinancirana i sredstvima Grada Ploča, na čemu sam posebno zahvalan našem gradonačelniku Miši Krstičeviću” – piše naš Barba i objašnjava zašto smo toliko dugo čekali na njegovu novu knjigu.

“Prestao sam objavljivati poeziju jer više u tom nisam vidio nikakva smisla – pojavili su se i zavladali autori koji su naprosto prezirali zanat kojeg sam taman, kao šegrt starih majstora, bio izučio; rugali su se svakom obliku artizma, i kao što nedavno reče najveća živuća hrvatska pjesnikinja, Božica Jelušić – „Bujajući frojdizam, provincijski kompleksi, pijano mlataranje jezikom, danas su “literarna građa”, a jatačka braća trude se da ta kvazipoezija i izrigavanje /izrugivanje ostane u fokusu javnosti i medija.

Apolonova lira danas bi rastrgana završila pod šankom u nekom pajzlu, a oni koji misle da je poezija poglavito “red u riječima” i da je OSJEĆAJ temeljni postulat svakog stihotvorenja, bili bi ušutkani skarednom psovkom i blatnjavom “argumentacijom” antitalenata, koji o poetskoj magiji zapravo nemaju pojma…“

Kažem, prestao sam objavljivati poeziju, ali je nisam prestao i pisati. To bi bilo nemoguće, da pjesnik ne zapiše bar poneki svoj stih. Najveći problem kojeg sam imao u sabiranju ovih pjesama bilo je samo to – gdje ih pronaći nakon toliko vremena. Ispadale su iz starih pisama, pronalazio sam ih u dnu ladica, neke u podrumu, neke na šufitu, našao sam ih na kraju impresivan broj”.