Kultura

MINIRAN 1991.:Spomenik partizana Stjepana Filipovića vraća se u dolinu Neretve

“Stojite i gledate. Ako budete samo stajali i gledali, neprijatelj će i vas ovako jednog po jednog vješati. Smrti se ne plašite. Ona nije ništa. To ćete vidjeti kroz nekoliko trenutaka kada ja budem umirao. Nije smrt strašna ako se zna za što se umire.”

S tim je riječima Opuzenac Stjepan Filipović, narodni heroj, ušao u povijest svjetskog otpora fašizmu. Njegova fotografija, snimljena nekoliko trenutaka prije smrti vješanjem, s uzdignutim šakama, obišla je svijet, postala dio stalnog postava Memorijalnog muzeja holokausta u Washingtonu, a svojedobno je bila izložena i u sjedištu UN-a.

S ponosom su Neretvani godinama gledali njegov kip uzdignutih šaka vozeći se magistralom pored Opuzena, sve dok junak nije postao kolateralna žrtva uzavrelih strasti sljedećega rata; u noći sa 17. na 18. srpnja 1991. spomenik je miniran, ništa bolje nekoliko mjeseci ranije nije prošla ni bista u centru Valjeva gdje je pogubljen, dok mu tamošnji spomenik još odolijeva iako ga svako malo “ukrase” pogrdnim grafitima.


Opuzen promijenio GUP

Nakon što je dvaput ubijen, mogao bi naći svoj mir, a povijesna pravda zadovoljštinu: poodmakla je inicijativa za obnovu kipa i on bi do sljedećeg ljeta trebao biti vraćen u dolinu Neretve.

– Ne vraća se baš u Opuzen jer je u međuvremenu promijenjen GUP, srušeno je izvorno postolje i na mjestu spomen-obilježja izgrađena industrijska zona koja dosad nije zaživjela. Gradonačelnik Opuzena Ivo Mihaljević nije odgovorio na našu inicijativu, niti se odazvao i na jedan poziv na sastanak, ali je zato gradonačelnik Ploča Mišo Krstičević jako zainteresiran i spomenik bi trebao dobiti svoje mjesto na granici Opuzena i Ploča, na ušću Neretve – otkriva Davorka Perić, povjesničarka umjetnosti i voditeljica projekta “Refreshing Memory”, čiji je cilj osvještavanje kulturne baštine NOB-a nakon što je od Domovinskog rata do danas od ukupno 6000 spomenika ostalo svega 3000.

Osim gradonačelnika Ploča i građana Opuzena inicijativu su podržali Udruga veterana Domovinskog rata i antifašista VeDRA koju vodi Ranko Britvić te generali Luka Džanko i Veselko Gabričević.

– Branitelji nisu protiv, dapače, ponovo se vraća svijest ugašena kroz revizionističke politike protiv antifašističke borbe, kao nečeg svojstvenog hrvatskom narodu, a posebno Dalmatincima. Nadamo se da će i ministrica kulture podržati inicijativu za obnovu spomenika, budući da je riječ i o umjetničkom djelu i o memorijalno važnoj povijesnoj ličnosti – ističe Davorka Perić koja je od proljeća u komunikaciji s Ministarstvom kulture na tu temu i kaže da zasad imaju jako dobru suradnju. Već je dobila i ponudu za konzervatorsko-restauratorske radove u izvedbi Ljevaonice Ujević koja je kip dosad čuvala i dala na posudbu za potrebe izložbe “Kad spomenici ožive” u sklopu projekta “Refreshing Memories”.

Angažiran je i autor kipa, akademski kipar Miro Vuco kojega jako raduje konačna restauracija nakon skoro 30 godina, a suglasnost je dao i koautor Stjepan Gračan. Konzervatorsko-restauratorski radovi, honorar autoru koji će raditi na obnovi, prijevoz i montaža stajat će oko 500 tisuća kuna. Idejno rješenje i skice već su napravljeni, restauracija bi trajala mjesec dana, a ako sve protekne po planu, otvorenje spomenika očekuje se u srpnju sljedeće godine.

– Nakon Filipovića, na redu je spomenik Antuna Augustinčića posvećen borbi biokovsko-neretvanskog kraja i dalmatinskih otoka protiv fašista u Gradcu, koji je u zrak podigla ista 3. imotska bojna 4. gardijske brigade kao i Filipovića, a obnovu podržavaju načelnik Gradca Matko Burić i lokalna zajednica. Spomenik leži u podnožju brežuljka od 1992. i srećom nije završio kao sekundarna sirovina, poput mnogih drugih, primjerice, onoga Vojina Bakića u Gudovcu posvećenog žrtvama masovnog ustaškog strijeljanja. S obzirom na to da nema odljeva, umjesto njega će se postaviti skulptura “Istovremenost” istog autora koju su prepustile unuke – kaže D. Perić čija je osobna motivacija destigmatizacija antifašizma i otpor skrnavljenju spomenika nevinim žrtvama ili onima čiji je hrabri otpor postao globalna motivacija.

– Jako mi smeta i što se kroz EU projekte memorijalna mjesta na kojima su nečije kosti pretvaraju u dječja igrališta ili se na kosturnicu postavi vodoskok kao u Imotskome. To su loše stvari u društvu i o njima više ne treba šutjeti – poručila je D. Perić.

Večernji list