Kultura

Lijepa Naša Neretva: Pismo prijatelja iz Slovenije

Vili Kovacic, Mladina

U borbi za očuvanje doline Neretve pridružuju nam se mnogi pojedinci i udruge. Evo pisma Slovenca koji je za našu dolinu zatražio spas kod EU parlamentaraca, kod slovenskih medija, a sada i kod hrvatskih medij, iako nema veze sa našim krajem..

Taj čovjek, autor ovoga pisma je VILI KOVAČIČ

Dragi stanovnici Dalmacije, Neretvanskog kraja, stanovnici Makarskog i Dubrovačkog primorja, dragi Pločani


S velikim interesom i simpatijama pratimo vašu borbu, koja se nama izdaleka čini kao borba Davida sa Golijatom. Ali u toj borbi ne mora uvijek pobijediti Golijat. Kada čovjek bude u stanju shvatiti sve dugoročne negativne učinke svojih kratkoročnih zabluda, stvari će se morati promijeniti na bolje. Pobjeđivat će David, koji se čini slabijim, ali je zapravo jači. To vrijeme nije više daleko. Prije svega čovjek se treba pouzdati u svoj razum i ne smije dozvoliti da ga zavarava propaganda investitora i njihova obećanja iza kojih nema ničega.

Zlo, koje bi se sa termoelektranom Ploče proširilo biokovskim i neretvanskim krajem, ovom divnom, prelijepom i bogatom zemljom i nas je šokiralo. Vaš kraj je dio rajskog vrta, o kojem mi Slovenci možemo samo sanjati, a nikada ga nećemo moći imati. Radi se o biseru, kojeg je ljudima poklonio Bog i ne daj Bože da ga ostavite sotoni – prevarantima i pohlepnim ljudima. Nije zlo kapital sam, nego je zlo pohlepa, koja upravlja ljudima, koji taj kapital posjeduju. Ako su oni van nadzora, a uz to još i povezani sa politikom koja takvo ponašanje tolerira i sponzorira, ubrzo ćete se naći u situaciji u koju smo došli i mi Slovenci. To je logika gotovih činjenica (dejstva), koja ima samo jedan cilj: na kraju iznuditi situaciju da se investicija ne može više zaustaviti (prisiliti na gotov čin). Radi se o perfidnom načinu tihog i neprimjetnog napredovanja, koji vodi u psihozu bespomoćnosti sa namjerom da se ljude uvjeri kako je bez obzira na posljedice bolje iskoristiti potrošene pare do kraja, nego ih izgubiti, odnosno odbaciti, iako većina zna da bi bilo bolje da do toga nikad nije ni došlo. Tako su radili kod nas u Sloveniji, tako izgleda rade i kod vas. Trafo stanica usred grada je početak takvog iznudjivanja. Svaki novi objekat biti će dodatni argument da se natrag ne može ako ni zbog čega drugoga , zbog utrošenog novca. Suviše velik, a da bi pao – “to big to fall” – poznat je model u kojem male interesne grupe troškove svog rasipanja novca stave na teret ljudi odnosno gradjana – na potrošače i one koji plaćaju poreze.. A kod toga u svoje kalkulacije nikad ne ubroje troškove zbog izgubljenog zdravlja ljudi i uništenog okoliša.

Politiku gdje se ljudi nadju pred gotovim činjenicama na pretpostavci da je projekt “ suviše velik da bi pao” mi u Sloveniji jako dobro poznajemo i gledamo već četiri godine na primjeru projekta termoelektrane TEŠ 6 u Šoštanju. Taj projekt postao je simbol toga kako jedan dio priviligiranih slovenskih gradjana eksploatira drugi dio. U isto vrijeme je to i simbol nepokretnosti, senilnosti i dvoličnosti političara koji se takvom načinu djelovanja nikada nisu doista suprotstavili. Ni toliko da se stvari istjeraju na čistac i da se projekt zaustavi.

Nema nikakve dvojbe da ljudska pohlepa ima bezbroj ljubaznih i slatkih lica s kojima vara suprotnu stranu na sasvim miran način, lažnim podacima – s obećanjima koja ne može ni dokazati, ni izvršiti. Kod nas je toga bilo jako puno, a svi su se pravili da ne vide. U prevari je sudjelovala gotovo sva “slovenska energetska akademska struka”. Stručnjaci, koje se može kupiti i koji hvale i minimaliziraju štetne poslijedice, ne zaslužuju svoje stručne nazive. U Sloveniji projekt je imao pasivnu potporu i u medijima u kojima investitori javno ili prikriveno objavljuju svoje reklame. Danas je potpora medija najvažnija. Bez takve potpore u Sloveniji projekt TEŠ 6 ne bi bilo moguće dovesti skoro do kraja. Uvjeren sam da projekt TEŠ 6 u Austriji zbog veće nezavisnosti medija ne bi mogli realizirati. Mediji bi ga sigurno istražili do srži i na kraju odbacili.

Uza sve što o tom dogadjanju u dolini Neretve čujem, najviše me razočaralo da u toj zmajevoj raboti u ime upitnog materijalnog “napretka” sudjeluje i Crkva. Uvjeren sam da papa Franjo, ako bi za to saznao, nikada ne bi dozvolio da svećenik ide u kompromise sa vragom i služi mu, umjesto da propovijeda evanđelje i služi ljudima koji žele dobro. Raskošna oprema crkve u Pločama ne može zamijeniti uništenja kojima prijete pohlepni trgovci koji trguju životima i zdravljem ljudi. Isus je prije 2000 godina dokazao što o tome misli. Trgovcima u hramu prevrnuo je stolove, razbacao novac i potjerao ih iz hrama. Ukratko, stvari je stavio na svoje mjesto. Zbog toga dragi Hrvati, dragi Dalmatinci, ja vam savjetujem: pišite papi Franji, uvjeren sam da će se on zauzeti za vas. Neće se zauzeti za pohlepu nego za ljude i prirodu koja je djelo božjih ruku na raspolaganju svima, onima koji vjeruju i onima koji ne vjeruju.

U svijetu kakav je danas i koji je dovoljno otvoren za nova saznanja nema baš nikakve potrebe da se loša povijest pred našim očima ponavlja. Demagoškim zastrašivanjima o “kraju svijeta” zbog toga što neće biti dovoljno struje ljudi ne smiju nasjedati. Struje oko sebe imate dovoljno, a po trošenju na jedinicu BDP ubrajate se u Europi kao i Slovenija medju one, koji energiju najviše rasipaju. Tu se nalaze još ogromne reserve, a alternative sa obnovljivim prirodnim izvorima energije kod vas su odlične.

Problem Ploča mi Slovenci ne vidimo samo kao vaš lokalni problem. Nije to ni samo problem Dalmacije to je svakako i hrvatski nacionalni problem, a u isto vrijeme i europski problem. Zato ga treba podići na razinu nacionalne politike i kao aktualno pitanje postaviti za vrijeme izbora u europski parlament. Sada je pravo vrijeme. Ploče u Dalmaciji i Šoštanj u Sloveniji nisu jako udaljeni. Ne smijemo dozvoliti da Balkan, Dalmacija i Jadran postanu smetlište razvijene Europe. I jedno i drugo su političke teme prvog reda zbog dimenzije odnosa izmedju razvijene zapadne I periferne južne Europe. Nemojte dopustiti da postanete smetlište na periferiji Europe.

Osobno sam već pisao povjereniku EU za okoliš Janezu Potočniku, koji se nažalost ne odaziva na nivou svoje funkcije. Političari guraju glave u pijesak i ne reagiraju, mada ih ne plaćamo da šute. Pozovite sve vaše kandidate za EU parlament, da javno i transparentno predstave svoja stajališta oko tog pitanja, a onda pratite njihovo djelovanje da svoja obećanja ne bi zaboravili.

Pohlepa dobija duplu dimenziju kada je zaštićena i sa strane politike. Boja koju ima u ovom slučaju politička ideologija uopće nije važna. Ako stvari u negativnom pravcu idu dalje, nemojte odustati, tražite prvo lokalni, pa regionalni, a onda i nacionalni referendum. Sve to vam omogućuje Aarhuška konvencija. U Sloveniji se to, nažalost, na primjeru TEŠ & nije dogodilo. Mafija je bila suviše jaka, stručnjaci i javnost zaplašeni ili su primili mito, a politika nije htjela intervenirati.

Kao što sam mogao pročitati na vašoj internetskoj stranici, veoma pametno pitanje je postavilo desetogošnje dijete, kada je pitalo, kako to da se gradi postrojenje na ugalj, kada se zna da će ih 2020 godine zatvarati. Pitanje je jako dobro, prije svega zato što zagovornici gradnje tvrde, da će biti u pogonu idućih 40 godina. U to vrijeme neki ljudi će već biti mrtvi, možda i prije vremena, baš zbog te ili sličnih investicija. Očito je da to što djeca vide, ne vidi umišljena inženjerska pamet koja je još uz to pod utjecajem lobija. Zato ovdje pitanje “što uraditi?” nije namijenjeno samo civilnom društvu nego i europskim vlastima: Janezu Potočniku, našem zajedničkom EU povjereniku za okoliš, EU povjerenici za promjene u podneblju iz Danske te za sve naše i vaše buduće EU parlamentarce, kao i za liberale NEOS iz Austrije. O Pločanskom problemu su svi oni obaviješteni i svi ti, koji mogu nešto uraditi neće kasnije moći tvrditi, da o tome nisu ništa znali.

Gospodju Anu Musa, koja sudjeluje i koordinira akcije u Pločama, podupiremo u njezinim nastojanjima.i želimo joj mnogo uspjeha. Gospodjo Ana, kada vas vrijeđaju , nemojte se na njih obazirati, sjetite se činjenice da niste sami i činjenice da Neretva i Ploče nisu izolirani svijet. Mnogi ljudi koje i ne poznejete, na vašoj su strani. I nama u Sloveniji se dešavalo potpuno isto, a danas nam nekadašnji protivnici priznaju da smo ipak bili u pravu. Nažalost, suviše kasno. Vi koji ste tek na početku tog procesa imate velike mogućnosti da se tome uspješno suprotstavite.

Poštovani žitelji Hrvatske, nemojte dozvoliti, da ovakvi štetni projekti dobiju azil u vašoj predivnoj Hrvatskoj. Domovina je samo jedna, ne možemo je dijeliti a namijenjena je svim ljudima.

Srdačan pozdrav ispod Triglava! Vili Kovačič

Tekst preuzet s bloga Lijepa Naša Neretva (lijepa-nasa.bloger.index.hr)
Foto: Mladina