Kultura

Kapelice u baćinsko-plinjanskom kraju zadivljuju svojom monumentalnošću

U nizu koji je pred nama donosimo, slikom i riječju, opis i mjesto poznatih nam kapelica na području baćinske i plinjanske župe, preko stranice župe Baćina i Plina-Stablina.

Jedan od prvih koji je sustavno istraživao i sastavio popis poznatih nam kapelica, u početku na Makarskom primorju zatim i šire, te nam predočio pismenu građu o njima bio je franjevac fra Karlo Jurišić koji je itekako zadužio javnost svojim znanstvenim radom i obogatio nas svojim istraživanjima, kako lokalne tako i nacionalne povijesti i kulture ovih krajeva. O njihovu je duhovnom značenju i ljepoti fra Karlo zapisao sljedeće:

„O tim našim najmanjim zgradicama (u koje čovjek ne može ući, može ih samo gledati), a razasute su po selima i gradovima, brdima i putovima cijele naše domovine, a najviše po južnoj Hrvatskoj. Jedne su od kamena, druge od cementa. Jedne starije, druge mlađe. Neke su vrlo dobro sačuvane ili su nedavno obnovljene dok su druge kapelice – invalidi jer su i one bile u ratu ranjavane, a neke su dapače, sasvim „poginule“. I za njima žale mnogi njihovi prijatelji.


A ove što su žive, konkretni su dokumenti vjere u viši nadzemaljski svijet. Plod zavjeta učinjena u teškim životnim časovima. Svjedočanstvo Božjeg uslišanja. I svaka od tih kapelica ima svoju povijest. Kontrastnu povijest – bola i radosti. Kao svaka kušnja koja dobro prođe i donese utjehu.

Mladi čovjek, npr. dignut je u rat. Kod kuće ostavio mladu ženu i nejaku djecu s ostarjelim roditeljima. Jedina mu je želja: vratiti se kući! I učini zavjet. U ratnom vrtlogu bio je stoput u pogibelji života, ali na kraju došao je sretno k svojima. I gradi kapelicu. Ta kapelica na raskrižju i danas nakon stotinu godina simbolizira zahvalnu molitvu preživjelog ratnika: „Hvala Ti, Bože!“

Drugoga su oklevetali da je pokrao tuđi novac. I pravedan čovjek učini zavjet da mu se povrati dobar glas. Novac se nađe. Oklevetani biva i pred svijetom nevin. U zahvalu gradi kapelicu.
Ženi umirala djeca. Tužna i žalosna zavjetuje se Gospi da će joj sagraditi kapelicu ako opet dobije dijete i ostane joj na životu. I jednog za drugim rodi tri sina. I sva tri bila su sunce svoje majke sve do njene duboke starosti. Eno i danas kapelica na brijegu svjedoči o njenoj uspjeloj molitvi!

I tako svaka od tih kapelica ima svoj početak u nekoj brizi, žalosti, boli, u jednom uzdahu k nebu. I svaka od njih znači veliku ostvarenu molbu, jedan uspjeli ugovor, pakt s Nebom. Kada čovjeka nešto bolno snađe, najradije reče: „Ajme meni, majko moja!“ To vrijedi i u duhovnom smislu. Između svih Božjih ugodnika ljudi se najviše utječu najboljoj i najsvetijoj Majci, blaženoj Djevici Mariji. Stoga su naše kapelice najčešće upravo Njoj posvećene. Neke su među njima prava mala remek-djela naše minijaturne pučke arhitekture. Ako se danas mnogo cijeni hrvatsko naivno slikarstvo i kiparstvo, treba se sjetiti i naše naivne pučke arhitekture koja se osobito zrcali u našim malim kapelicama. Mnoge od tih minijaturnih zgradica, koje su zidali nepoznati pučki majstori, zadivljuju nas svojom monumentalnošću. Monumentalnost u minijaturi. To je osobita ljepota.“ (fra Karlo Jurišić. 1972. Gospine kapelice u Makarskom primorju. Marija – vjerski list za Marijine štovatelje. God IX, br. 5, Split, str. 212–213).

I. Kapelica svetoga Nikole biskupa

U blizini baćinske župne crkve sv. Jurja mučenika u Zavodu, povrh Tribunjskih gomila, podignuta je kapelica sv. Nikoli biskupu. Kapelica se nalazi odmah uz restoran „Galeb“ na Jadranskoj magistrali Split – Dubrovnik.

Crkveni povjesničar don Mile Vidović veli kako je kapelica podignuta u prvoj polovici 20. stoljeća. Oslanjajući se na uklesani natpis Milan Župić na zidu kapelice uz koji stoji i godina 1934., kaže kako se u spomenutom imenu možda krije i ime njezina graditelja i izvršenje obećanog zavjeta. Kapelica je tijekom svoje duge prošlosti propadala i zbog vremenskih uvjeta te ljudske (ne)brige, ali 2003. započinje njezina obnova i u kapelicu se postavlja kip sv. Nikole biskupa na čašćenje i zagovor. Sveti Nikola zaštitnik je pomoraca, putnika, trgovaca, siromaha, djece. Crkva ga spominje i slavi 6. prosinca.

FOTOMATERIJAL: preuzet od Marin Veraja/župa Baćina i Plina-Stablina