Kultura

Kapelice u baćinsko-plinjanskom kraju – FOTO

Kapelice u baćinsko-plinjanskom kraju

U nizu koji je pred nama donosimo, slikom i riječju, opis i mjesto poznatih nam kapelica na području baćinske i plinjanske župe sa Facebook stranice Župa Baćina i Plina-Stablina.

Jedan od prvih koji je sustavno istraživao i sastavio popis poznatih nam kapelica, u početku na Makarskom primorju zatim i šire, te nam predočio pismenu građu o njima bio je franjevac fra Karlo Jurišić koji je itekako zadužio javnost svojim znanstvenim radom i obogatio nas svojim istraživanjima, kako lokalne tako i nacionalne povijesti i kulture ovih krajeva. O njihovu je duhovnom značenju i ljepoti fra Karlo zapisao sljedeće:


„O tim našim najmanjim zgradicama (u koje čovjek ne može ući, može ih samo gledati), a razasute su po selima i gradovima, brdima i putovima cijele naše domovine, a najviše po južnoj Hrvatskoj. Jedne su od kamena, druge od cementa. Jedne starije, druge mlađe. Neke su vrlo dobro sačuvane ili su nedavno obnovljene dok su druge kapelice – invalidi jer su i one bile u ratu ranjavane, a neke su dapače, sasvim „poginule“. I za njima žale mnogi njihovi prijatelji.

A ove što su žive, konkretni su dokumenti vjere u viši nadzemaljski svijet. Plod zavjeta učinjena u teškim životnim časovima. Svjedočanstvo Božjeg uslišanja. I svaka od tih kapelica ima svoju povijest. Kontrastnu povijest – bola i radosti. Kao svaka kušnja koja dobro prođe i donese utjehu.

Mladi čovjek, npr. dignut je u rat. Kod kuće ostavio mladu ženu i nejaku djecu s ostarjelim roditeljima. Jedina mu je želja: vratiti se kući! I učini zavjet. U ratnom vrtlogu bio je stoput u pogibelji života, ali na kraju došao je sretno k svojima. I gradi kapelicu. Ta kapelica na raskrižju i danas nakon stotinu godina simbolizira zahvalnu molitvu preživjelog ratnika: „Hvala Ti, Bože!“

Drugoga su oklevetali da je pokrao tuđi novac. I pravedan čovjek učini zavjet da mu se povrati dobar glas. Novac se nađe. Oklevetani biva i pred svijetom nevin. U zahvalu gradi kapelicu.
Ženi umirala djeca. Tužna i žalosna zavjetuje se Gospi da će joj sagraditi kapelicu ako opet dobije dijete i ostane joj na životu. I jednog za drugim rodi tri sina. I sva tri bila su sunce svoje majke sve do njene duboke starosti. Eno i danas kapelica na brijegu svjedoči o njenoj uspjeloj molitvi!

I tako svaka od tih kapelica ima svoj početak u nekoj brizi, žalosti, boli, u jednom uzdahu k nebu. I svaka od njih znači veliku ostvarenu molbu, jedan uspjeli ugovor, pakt s Nebom. Kada čovjeka nešto bolno snađe, najradije reče: „Ajme meni, majko moja!“ To vrijedi i u duhovnom smislu. Između svih Božjih ugodnika ljudi se najviše utječu najboljoj i najsvetijoj Majci, blaženoj Djevici Mariji. Stoga su naše kapelice najčešće upravo Njoj posvećene. Neke su među njima prava mala remek-djela naše minijaturne pučke arhitekture. Ako se danas mnogo cijeni hrvatsko naivno slikarstvo i kiparstvo, treba se sjetiti i naše naivne pučke arhitekture koja se osobito zrcali u našim malim kapelicama. Mnoge od tih minijaturnih zgradica, koje su zidali nepoznati pučki majstori, zadivljuju nas svojom monumentalnošću. Monumentalnost u minijaturi. To je osobita ljepota.“ (fra Karlo Jurišić. 1972. Gospine kapelice u Makarskom primorju. Marija – vjerski list za Marijine štovatelje. God IX, br. 5, Split, str. 212–213).

II.Kapelica Gospe Karmelske

Kapelica se nalazi na predjelu Ljubuća, uz stari put koji je vodio od Bristova Doca prema Rudinama. Kapelicu je 1909.podigao Mate Katić(1840. – 1928.). Prema kazivanju Mirjane Barbir r. Marinović kapelicu je podigao njezin djed Mate Katić pok.Petra, još i zvani Ljutika.

Mate je u prvom braku sa ženom Tomicom imao desetero djece, ali u vremenu velikih i nepoznatih epidemija koje su u prošlosti harale Makarskim primorjem i Neretvanskim krajem, Mati umre žena Tomica i šestero djece. Mate se ponovno oženio i dobio troje djece. Iz osobnog zavjeta „obitelji i poroda djece“ podiže kapelicu u čast Gospi od Karmela. Kapelica je izgrađena od domaćeg lijepo klesanog kamena s dubokom i prostranom nišom u kojoj je nekada stajao drveni Gospin kip s djetetom Isusom u naručju. U vrhu kapelice na pročelju veći je kameni blok pravokutnoga oblika na kojem se može iščitati uklesana godina 1909. Unutrašnjost svoda polukružne niše obložena je ciglom, punom opekom koja se još dobro drži, a vanjski je dio kamenog obruča niše poispadao nagrižen zubom vremena. Kapelicu u skorije vrijeme namjerava obnoviti Matin praunuk Marko.
Crkva Gospu Karmelsku spominje i slavi 16. srpnja.

Više o blagdanu Gospe Karmelske: https://www.bitno.net/vjera/svetac-dana/gospa-karmelska-koja-stiti-vjernike-nose-njezin-skapular/