Kultura

Ivo Matić: Tvrdi logo i fina ilustracija

ivo matić gorila đontra

Da me danas nazove neki kolega ili prijatelj i shodno mojoj uredničkoj poziciji i bivanju na ‘izvoru’ kreativnosti zamoli da mu preporučim nekog odličnog domaćeg ilustratora, uhvatio bih se za glavu! Ne u nedostatku odgovora i preporuke, nego baš zbog razloga obrnutog od toga – od hrpetine osebujnih, autorski autentičnih ilustracija i zapravo genijalnih crtača i talentiranih mladih ljudi, nemam pojma koga bih prvog izdvojio. Neosporivo je da domaća ilustratorska scena doživljava neki intrigantan rast i razvoj, da je izuzetnih imena i njihovih raznolikih izričaja sve više i da ta spontana reprezentacija ilustratora valjda nikada nije bila jača.

Da se vratim na onog kolegu s početka, apsolutno sam siguran da bi mu, među predloženih nekoliko imena mojih favorita, uvijek uvrstio Ivu Matića, dizajnera i ilustratora iz Ploča. Njegove sam radove prvi put vidio kada nam se samoinicijativno javio, na samom početku Vizkulture, sa željom da radi neki od naših sljedećih plakata.

Uslijedila je naša brzinska reakcija – te njegov sjajan plakat “Jednako jednako jednako” za Vizkulturino Plakatiranje, pa kasnije i niz predstavljanja Matićevih projekata u našim kategorijama, a lani i pobjeda te pohvala na jednom našem natječaju (LINK) uz izdvojeni rad na sljedećem (LINK). Osim njegovog impresivnog portfolija koji kontinuirano kvalitativno raste, odnedavno me oduševio Matićev zabavni i sarkastični alter-ego Đontra, koji na dnevnoj bazi ‘izbacuje‘ duhovite ilustracije s pratećim pojmovima, kao točka na i ovog infišavanja.


Ne znam što smo do sada čekali s intervjuem, u nastavku čitajte iskren i duhovit razgovor s jednim od najtalentiranijih domaćih ilustratora.

matic-ivo-01-by djelmic-ivan-vizkultura-hr

Je li Ivo Matić illustrator ili grafički dizajner, ili ovo pitanje uopće nema točan odgovor, niti smisla da s njim započnemo intervju?

Ivo Matić: Hahahah. I jedno i drugo. Trudim se biti. Konurbacija. Amo dalje.

Ne znam radi li se o nekom mom posebnom interesu, ili je sljedeća činjenica točna – da ilustracija u Hrvatskoj nikada nije bila jača, da ima sve više kvalitetnih (mladih) imena koji stvaraju neke sjajne raznolike autorske stilove. To je posebno zanimljivo iz perspektive edukacije i nepostojanja isključivo ilustratorskog studija. Kako to komentiraš i slažeš li se da se događa neki ogroman kvalitativni ilustratorski boom?

Ivo Matić: Da, dogodio se neki boom. Mislim da je internet tu odigrao bitan faktor. Ilustratori su počeli skenirati svoje tekice i postat ilustracije na facebook, tumblr, instagram, behance itd. Učinili su se vidljivima i aktivnima, prvenstveno radi čina stvaranja i ovako pokazali svoje radove, osim na izložbama, zidovima i u zineovima, kroz ovaj divan virtualni prostor kojeg svi volimo (da mrzimo). Radovi su postali dostupniji agencijama i dizajnerskim studijima te otvorili put suradnji na raznim projektima. Ilustratorska scena stvarno nikada nije bila jača, ima masu kvalitetnih ilustratora. DVK – Dizajn vizualnih komunikacija na Akademiji u Splitu je uvijek bio poznat po dizajnerima koji dobro crtaju.
Kada sam bio treća godina šuškalo se po akademiji da će se otvoriti diplomski studij dizajna vizualnih komunikacija smjer ilustracija. Ali, nažalost, iste te godine tragično je preminuo Tomislav Lerotić, cijenjeni profesor, umjetnik i aktivist, koji je bio glavni za ilustraciju, a time je i svaka nada pala u vodu 🙁 . Mislim da bi bilo super imati studij ilustracije u Hrvatskoj, ali pošto ga nema postoji internet i volja. Živio internet!

Jesi li ti ikada razmišljao o doškolovanju u ilustratorskom smjeru negdje izvan Hrvatske, postoji li ta želja?

Ivo Matić: Naravno. Skoro svaki dan! Trenutno me život vodi jednim drugim putem, ali nikad nije kasno upisat doškolovanje, pa makar i s 50 godina. Vidjet šta cool klinci budu tada radili.

Što ti je najzanimljivije u ilustraciji kao autorskom izričaju, koliko intenzivno radiš i bojiš li se da posao ilustratorske prirode ne ‘pojede’ ovu autorsku, samoiniciranu ilustraciju?

Ivo Matić: Radim nonstop. I u tome uživam. Ono što mi je najzanimljivije u ilustraciji kao autorskom izričaju je eksperimentiranje. Bila to tehnika, ili neka nova fora, neki moment kad se ideja spoji s crtom, neki osjećaj i faca, glazba i mrlja… Bubam. Kada vidim i osjetim to, znam da je to to. Otpjevala je Chinawoman: It doesn’t matter / What you create / If you have no fun. Zabavljaj se i eksperimentiraj. Tražim takve momente, kako kod drugih, tako i kod svojih radova. Ne bojim se, samo se treba podsjetiti tu i tamo.

Tko su ljudi s domaće i regionalne ilustratorske scene koje pratiš i cijeniš? Neki uzori i inspiracija s jedne strane, te neka jako mlada imena s druge strane, na koja moramo obratiti pažnju?

Ivo Matić: Popis je dug: Sretan Bor. Mišo Komenada (ovo sam namjerno falio). Dalibor Kazija. Miron Milić. Džedaj. Artu Ditu. Hana Tintor. Vedran Klemens. Tamara Pešić. Ema Ema Ema. Darko Kujundžić. Mirko Ratić. Jakov Šuran. Dora Barbarić. Ena Jurov. Marina Matijaca. Oko. Rina Barbarić. Ima masu ekipe, ne mogu se sjetiti svih. Svi su mladi i svi su inspiracija.

Kako gledaš na domaću scenu u sferi tvoje akademske struke – dizajna? Što smatraš najbitnijim za razvoj te scene, kako vidiš njen napredak u zadnjih par godina i misliš li da je ona još uvijek metropolitizirana?

Ivo Matić: Mislim da lagano dolazi do demetropolitizacije. Ekipa se vraća doma, otvaraju studija i rade. Najbitnije je osvijestiti svoju okolinu, kad Šime vidi kakvu lipu etiketu za vino Mate ima, hoće i Šime lipu etiketu (svaka sličnost sa stvarnim događajima i osobama je slučajna). Kazinoti/Komenda i Carli+Sosa iz Splita su vrhunski primjer toga, a to sve češće viđam i u drugim gradovima poput Rijeke i Pule. Nažalost, situacije poput ove oko registracijskih tablica dolaze iz neznanja i zanemarivanja struke. Tada nije problem lipa etiketa, problem je razum.

Radiš li često dizajnerske natječaje, smatraš li da su dobra prilika za afirmaciju? I kad smo već kod teme natječaja zanima me tvoj komentar, iz dizajnerske perspektive dakako, na činjenicu da Grad Split nije imao natječaj za vizualni identitet kandidature za EPK?

Ivo Matić: Natječaje radim često, kad god stignem. Radio sam nedavno natječaj za dizajn vizualnog identiteta Rijeke za EPK 2020. s kolegom i prijateljem Leom Kirinčićem. Nismo ništa dobili, ali bar imamo rad za portfolio s kojim smo zadovoljni. Bitno je sudjelovati, zar ne? Ako ništa drugo, onda za trenirati glavu i ruku. Natječaji su uvijek dobrodošli, kompetitivni duh je zdrav za struku. Grad Split nije imao natječaj za vizualni identitet kandidature za EPK. Žalosno. Isti grad koji je pun kreativnih i vrhunskih dizajnera. Isti grad iz kojeg su dizajneri dobili natječaj za Dubrovnik EPK i Rijeka EPK. Smiješno. No dobro, dobili su što su tražili, možda Ljubičićevo rješenje bude vrh 2020. , ali sumnjam. Opet primjer zanemarivanja struke, isto kao što je bilo za natječaj vizualnog identiteta SC-a u Splitu, na koji je Marko Borota odlučio javno iskazati svoje nezadovoljstvo otvorenim pismom redakciji portala pogledaj.to.

Kad smo već kod dizajna u Splitu i Dalmaciji, imaš li neki suvisli odgovor na poziciju dizajna i vizualnih umjetnosti u ovom okruženju, promjene i perspektivu, za sebe i kolege?

Ivo Matić: Uvijek ima ekipe koja dobro radi i koja se bori. Radimo i borimo se. Nije uzalud (valjda).

matic-ivo-10-vizkultura-hr

Spominjem gore Dalmaciju, a ne isključivo Split, jer si se ti nakon studija vratio u rodne Ploče. Možeš li sve od tamo raditi, smatraš li nekada da bi u Zagrebu možda imao tri puta više posla ili danas, za poslove kao što su tvoji, ta lokacija zapravo i nije važna?

Ivo Matić: Moguće da bi imao. Veći je grad, više ljudi upoznaš, uvijek treba nekome nešto, ali uz dovoljno truda lokacija može postat nevažna. Na tome i radim. Ako ne bude dosta, selidba je uvijek opcija.

Baš me zanima jesi li se ikada okušao u crtanju na većim formatima na ulici, ilitiga street artu, je li te to uopće interesira?

Ivo Matić: Da, to mi je bilo među prvim doticajima s crtanjem, ali ne street art već grafiti. Kraj osnovne i početak srednje škole crtao sam grafite i bombe pod nickom Gorila (nekad bi bombao samo Rila) s prijateljem Lushijem, dok smo bježali na skateu od nezadovoljnih promatrača. Čak sam u to vrijeme dobio par plaćenih poslova po kafićima i ljetnim barovima, koji su htjeli grafit na svom zidu. Sve to mi je kasnije zapravo dosta pomoglo na akademiji, kod tipografije i kaligrafije, valjda radi flowa slova i konstrukcije. Kada sam počeo više crtati ilustracije, prije upisa na akademiju, nekako me prošlo sve to. Tada sam rijetko radio velike formate, eventualno u prostoru gdje sviramo… Ali me sada opet sve više zanima street art i veliki formati. Đzedaj me nafurao.

matic-ivo-11-vizkultura-hr

Tvoje smo radove na Vizkulturi predstavljali u našem Plakatiranju, Pakiranju, i još kroz poneki članak, a pobjedio si na natječaju Iskon očima ilustratora koji smo partnerski podržali? Ne pecam za kompliment nego me iskreno zanima koliko misliš da ti je Vizkultura pomogla u nekoj ‘vidljivosti’, angažmanima, možda i daljnjim poslovima?

Ivo Matić: U današnje vrijeme je bitno biti na internetu. Tu informacija stiže najbrže, internet je dinamičan i pruža feedback. Ljudi čitaju, šeraju informacije koje im se sviđaju i to je jedan od načina kako se dolazi do kontakta i ljudi, a time i do suradnji. Predstavljanje na Vizkulturi je pomoglo, naravno. Evo na primjer kada ste mi objavili seriju David Lynch plakata ekipa iz Booteeq.hr mi se odmah javila za suradnju. Imam dosta takvih primjera. Kurtula – viz, teški šiz 🙂

Kada govorimo o poslovima, baš onima od kojih čovjek živi, radiš li više dizajnerske poslove ili ipak dominira ilustracija?

Ivo Matić: Ljudi bi vjerojatno, gledajući moj portfolio, rekli ilustracija. Ali to nije istina. Ipak dizajn prevladava, iz razloga što je veća potražnja i primjenjivost. Dosta toga ne stavljam u portfolio, ne iz razloga što je manje kvalitetno, nego čisto jer se nikome ne gleda 10 flyera ili 100 bannera u portfoliu. Keep it simple, keep it clean, keep it right to the point.

matic-ivo-12-vizkultura-hr

Možeš li uopće reći što ti je od tih dviju disciplina draže raditi i bliže je nekom osobnom senzibilitetu, ili podjela ne postoji?

Ivo Matić: Podjela ne postoji. Najdraži su mi radovi koji uključuju i dizajn i ilustraciju, a to mogu biti vizualni identiteti, pa ilustracije i dizajn za vizuale, razne ambalaže, plakati (oni su mi posebno dragi) ili cd omoti, vizuali za bendove… Dizajn i ilustracija, kao dvije zasebne cjeline, se mogu jako fino spojiti. Mogu reći da imam podjednak fetiš na tvrdi logo kao i na finu ilustraciju.

Za koje klijente najviše radiš i kako dolaze do tebe?

Ivo Matić: Spektar je stvarno širok, kako i treba da bude. Od ozbiljnih firmi do pankera. Uvijek netko zna nekoga kome treba nešto. Dobra preporuka, dobar kontakt, dobro poznanstvo zlata vrijedi. I naravno, internet.

matic-ivo-13-vizkultura-hr

matic-ivo-14-vizkultura-hr

Aktivan si na Behanceu. Kako komentiraš njegov potencijal, koliko ti predstavljanje na Behanceu znači te kako vidiš mogućnost da kroz takvu platformu, osim hvale od strane kolega, pojedinac može doći do nekog krajnjeg korisnika, klijenta?

Ivo Matić: Na Behanceu sam od 2010. i došao sam samo do jednog klijenta. Adobe illustrator me objavio na njihovoj stranici i ništa. Možda se varam, možda se dogodi boom, ako nisi tamo ne postoji ni šansa, ali do sada preko njega po pitanju posla nisam osjetio ništa bitno. Čuo sam da ima ekipe koja non-stop dobiva poslove preko Behancea, pa kontam ajde neka me. Behance kao Behance je fora, preplatio sam se na njihov Pro-site, jer mi je lakše održavat svoj portfolio, jer su linkani, i ne moram svaki put kad objavljujem novi projekt kodirat i petljat po htmlu/cssu/ftpu/itd. Služi mi i za inspiraciju, mogu po cijele dane gledat šta ljudi diljem svijeta rade. Na kraju krajeva mislim da ima jako velik potencijal, samo je pitanje kako skrenuti ljude koji zaista traže nekoga za određenu suradnju na tu platformu, gdje je svaki komentar korisnika: super, +++, really nice, nice, cool, rad.

Već si nekoliko puta ilustrirao za Le Monde Diplomatique. Kako je došlo do te suradnje?

Ivo Matić: Profesor Dejan Kršić mi poslao mail: Ej Ivo, ovima trebaju ilustracije javi im se! I Malo po pomalo evo već četiri broja ilustrirana. Za Le Monde Diplomatique mi je uvijek gušt raditi, tekstovi su kvalitetni, ekipa u uredništvu je cool i veseli me misao da mogu u bilo kojem gradu trknit na kiosk kupiti novine i reć: e ovo ti ja radim.

Uvijek se u ovim velikim intervjuima referiramo na školu iz koje autori dolaze pa bih se i ovdje dotaknuo UMAS-a. Kako danas gledaš na taj segment svog obrazovanja i na UMAS općenito?

Ivo Matić: UMAS i DVK je jedna mala i topla sredina gdje sam puno toga naučio i koje se uvijek rado sjetim. Iako sam izgorio dosta puta, ali sada kad gledam na to, znam da je to bila škola, jer u realnom svijetu izgoriš 10 puta na dan. Uvod u primijenjeno gorenje 1 (smijeh). Šalu na stranu. Studenata je taman, nas je bilo samo osam na godini i to pruža puno bolji način rada i učenja naspram nekih drugih studija gdje ima 100 studenata. Odnos između studenta i profesora je bolji, jer te ima vremena upoznati i pružiti ti znanje ako si ga voljan uzeti. Također, nalaziš se u malom kolektivu kolega, gdje se kroz druženje i rad puno nauči jedno od drugih. Ono što je najbitnije je ipak ono što poneseš sa sobom nakon završetka studija, i dalje kroz život. Imam mnogo uspješnih prijatelja, kolega i profesora, što samo govori o kvaliteti i načinu rada na DVK-u. Pored toga, nekad triba malo i izgorit.

matic-ivo-17-vizkultura-hr

Sudjelovao si u projektu “Some Other New Year” ekipe iz Corporeal Geometrics. Kako ti se čini taj projekt, što si za njega radio te koliko se često odazivaš na projekte koji nemaju taj financijski aspekt već su bazirani na entuzijazmu ili društvenoj odgovornosti?

Ivo Matić: Jesam. Radio sam jednu Đontru. Love lost (lust). To možete vidjeti na otvorenju izložbe večeras. Projekt je vrh, uvijek se divim ekipi koja ima volje napraviti takav jedan projekt, uložiti svoje vrijeme, trud i novac. Treba sve to organizirati, slati milion mailova i izgubiti još toliko živaca. Kao autor najmanje što mogu napraviti je rad. Ekipa to radi za promociju domaće umjetničke scene, svaka im čast. Uvijek se odazivam na takve projekte, sve to ima smisla.

Eto, konačno smo došli do Đontre, popularnog Đontre! Objasni nam tko je Đontra, kako je nastao i koliko se razlikuje od IOM-a, odnosno Ive Matića i svega što radiš pod svojim pravim imenom?

Ivo Matić: Đontra je legenda. Pravi prika. As. Nastao je davno, ali se tek rodio prije tri mjeseca. Uvijek sam crtkarao gluposti pored ozbiljnih ilustracija i pisao lošu poeziju sebi za dušu, a s vremenom sam skužio da to sve manje radim i da mi je glava samo u poslu. Kad sam bio u Rijeci nedavno prijatelj Leo mi je dao jednu teku i rekao da u njoj skuplja crteže od raznoraznih ilustratora i umjetnika, te da mu nacrtam nešto. Naravno, zaboravio sam mu nešto nacrtat te večeri, i ujutro sam se tog sjetio u busu prema gradu. Izvadio rapidograf i nacrtao neku facu gledajući nekog didu preko puta mene, i napisao dobro jutro ispod ilustracije. Leu se svidjela ilustracija, a mene zapitala zašto to ne radim češće. Ostavio sam Đontru da još neko vrijeme lebdi u zraku dok jedne noći nisam nacrtao ilustraciju i napisao ispod nje kritiziraj me nježno, napravio Facebook page i objavio je. Ujutro sam mislio izbrisat page i ilustracije, ali nisam. IOM je dizajner i ilustrator, a Đontru boli briga za sve, kaže što misli, nacrta šta mu padne na pamet i ne sekira se puno. Neki dan je prvi put izašao u Komikaze webzineu #38, a u budućnosti će i na flyerima i plakatima riječkog kluba Život. Tko zna šta ga još čeka. To je lijepo, lijepo je fino.

matic-ivo-18-vizkultura-hr

Što ti osobno znači ovaj projekt?

Ivo Matić: Čisti gušt. Vizualni dnevnik. Terapija. Vježba ruke i glave.

Đontra je stvarno mega popularan, ima odličan feedback na društvenim mrežama, salve lajkova i šerova. Kako to komentiraš, je li ti to poticaj za dalje ili ponekad breme jer je sad već postao viralan i izašao daleko izvan sfere publike sastavljene od kolega i prijatelja koji prate?

Ivo Matić: To je super. Đontra je pravi prika, kuži se s ljudima. Hahaha. Ma kakvi. Kao što sam rekao, Đontra radi šta ga je volja, ako danas ne stigne objavit nešto, sutra će. Ako mu netko kaže da uradi nešto ovako ili onako, neće.

matic-ivo-23-vizkultura-hr

Đontra ima posebnu duhovitost, po meni čak i dozu nekog ilustratorskog stand up komičarstva. Doživljavaš li to kao svoj prozor spram kritici društva u kojem živimo?

Ivo Matić: Đontra Hicks, ili Đontra Carlin? Ili oboje, ili nijedno? Ne, ozbiljno. Zaebaense. Moram biti fin za ovaj intervju, nakon zadnjeg intervjua za jasam.hr majkine prijateljice su me počele zaobilazit na ulici. (Kao da prije nisu). Život u Pločama je isto kao i život na sjeveru, samo na jugu. Ljudi se neznaju ni zezat više, to je problem, samo kukaju i crnjače. Doživljam to kao prozor gdje mogu hejtat, volit, bit sarkastičan i sve što mi padne na pamet spram društvu jer, zašto ne.

Pred kraj pitanje, hoćemo li raditi majice s Đontrinim motivima za Vizkulturu? Imamo li ekskluzivu? (smijeh)

Ivo Matić: Naravno 🙂

matic-ivo-28-vizkultura-hr

I za sam kraj nam baci tri komentara što bi na Vizkulturi trebali mjenjati, dodat ili izbacit te predloži tri domaća autora za koje misliš da sljedeći moraju pred ‘mikrofone’ Vizkulture u ovakav intervju ili nešto slično?

Ivo Matić: Više natječaja, više golotinje + primijetio sam da nemate grb nigdje na stranici, ni Facebook profilu, molim vas uozbiljite se!
A odgovor na drugi dio pitanja; Oleg Šuran. Trashwillsmash. Karamarko.

matic-ivo-33-vizkultura-hr

Više o radovima Ive Matića pogledajte na ivomatic.com

Đontru pratite na facebook.com/dontracrta

*Tekst je dio Vizkulturinog projekta “Vizualne umjetnosti u medijima” i financiran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije

www.vizkultura.hr