Kultura

Elvis Sršen NoA uskoro će nastupiti na Splitskom festivalu, a priprema i obradu velikog hita Dina Dvornika

Elvis Sršen NoA, multitalentirani glazbenik i producent iz Opuzena sa splitskom adresom, u posljednje vrijeme radi punom parom.

Uskoro ga očekuje nastup na 58. izdanju Festivala zabavne glazbe Split, a do tada njegovi obožavatelji mogu uživati u autobiografskoj pjesmi “Okovi”, na kojoj je okupio ni manje ni više nego Princeov prateći bend iz devedesetih godina. Ništa manje aktivan nije ni kada je u pitanju njegova grupa “NoA & FunkBlasters” s kojom trenutačno radi na pravoj poslastici za ljubitelje funka.

S Elvisom smo se našli upravo na Prokurativama, gdje će za svega mjesec dana stati na pozornicu Splitskog festivala i izvesti skladbu “Moja”, za koju mu poznanici već govore da bi mogla biti riječ o “najboljoj pjesmi koju je do sada objavio”.


Bliži se nastup na Splitskom festivalu. Što sve trebamo znati o skladbi kojom ćete se predstaviti?

– Pjesma se zove “Moja”, neobičnog je naziva. Hrvatski je dosta tvrd, šiljat jezik i ne zvuče sve riječi odlično, pogotovo naslovi pjesama. Kad ideš dati naziv nekoj pjesmi, već ima osamsto pjesama koje se tako zovu. Tražili smo ime i skontali da je ovo dosta neobično i da ima veze s pričom. Koautor pjesme je Vojan Koceić, s kojim sam već surađivao na pjesmama “Mi” koju izvodim s Ivanom Kindl te “Okovi”. Koceić i ja smo ih skupa snimali i producirali u našem splitskom studiju “HHH”, a u pjesmi “Moja” riječ je o stvarnoj osobi koja je daleko te o ljubavi kojoj nitko ne daje šanse.

On je ogovaran, osporavan od svih; njihova ljubav je nerealna, nemoguća, osuđivana, ali oni vjeruju u nju. Pjesma je pozitivna, ljubavna priča. Dosta mojih ljubavnih pjesama nije ispunjeno nekom nadom i pozitivom, uvijek je riječ o posljedici. Kad sam u pozitivi, uvijek sam lud i zanesen pa se ne sjetim zapisati. Tuga je pogodna za glazbu, za to neko sivilo. Teško mi je vlastite pjesme okarakterizirati kao bolje i lošije, ali kažu mi ljudi da je ovo možda najbolja pjesma koju sam do sada objavio.

Znači li to da imate velika očekivanja?

– Kad me pitaju nadam li se pobjedi, kažem da mi je već nastup na Prokurativama pobjeda. Pjesmu smo poslali na natječaj i kao i uvijek nismo se nadali ničemu, a očekivali smo sve. Onda ispadne lijepo kad vidiš da ti je pjesma prošla među 200, 300 prijavljenih.

Na Prokurativama ste nastupili i 2016. s “Iluzijom”…

– Taj je nastup za mene bio jako važan jer je mom ocu bila želja da nastupim samostalno i to je bila jedna od zadnjih svirki na kojima je on bio. Bio je na Prokurativama u prvom redu i baš mi je to bila posebna motivacija. Te je godine ujedno umro i Prince; to mi je bila i najbolja i najgora godina istovremeno. Ja sam njegov veliki fan i ljudi koji me slušaju to znaju pa sam mu kroz garderobu i cijeli nastup odao počast.

Možete se pohvaliti da ste čak dva puta surađivali s Princeovim pratećim bendom iz devedesetih…

– Da, na pjesmama “Sve što želim” i “Okovi”. Jedan moj virtualni poznanik isto je Princeov obožavatelj i vidio sam među njegovim prijateljima bubnjara Michaela Blanda pa sam ga pitao je l’ mu to stvarno frend ili je neki lažni profil. Rekao mi je da je to stvarno on pa sam ga dodao i čovjek se javio, prokomentirali smo neke albume. Nakon možda dvije godine, kad sam radio “Sve što želim” za RockOff festival u Zagrebu, palo mi je na pamet da ga zovnem. Pitao sam ga bi li mi bio gost na pjesmi, a on je rekao da mu je pošaljem. Ja sam poslao, njemu se svidjela i rekao je: “let’s go, let’s do it”. Onda kad je već on krenuo, ja kažem kako bi bilo dobro da Sonny Thompson malo snimi bas na tu pjesmu. Jer njih dvojica su tandem. On je rekao da će ga pitati pa ako mu se svidi pjesma onda će nas spojiti. I tako je i bilo. Sve kao iz bajke.

Jeste li ostali u kontaktu?

– Jesmo, u kontaktu smo kad god stignemo. Bilo mi je u planu doći u Minneapolis, doći do Princea, ako ništa, upoznati ga, ali eto… On je dosta često anonimno surađivao s ljudima, znao je zvati one koji mu se svide na session. Bio je velika zvijezda, ali nije glumio neku nedostižnost iako je bio nedostižan kada je to htio.

Osim legendarnog Princea, koga biste još izdvojili kao uzore na sceni?

– Kao klinac sam počeo slušati Guns N’ Roses, to je bio prvi bend koji sam obožavao i koji i danas jednako volim, baš se spremam otići na koncert u Berlin. Na domaćem terenu, u biti mogu reći i globalno – uzori su mi Dino Dvornik i Oliver Dragojević.

Najavili ste da radite na obradi jedne pjesme Dina Dvornika povodom desete godišnjice njegove smrti, ali dosta ste tajanstveni kada je riječ o detaljima…

– Zapravo tu pjesmu sam snimio davno, ima šest godina, ali nikad nije bio trenutak da je objavim. Nisam je snimio zato da se grebem za Dinovo ime, htio sam to napraviti i dok je on bio živ. Ova pjesma mi se jako svidjela kad smo je na jednom sessionu svirali. Radi se o pjesmi “Rušila sam mostove od sna”. To mogu otkriti, ali još neću otkriti s kim je duet. Dosta je zanimljivo ime i vezano je uz Dina, ali nije Josipa Lisac, ha ha.

Hoćete li sa svojim bendom “NoA & FunkBlasters” sudjelovati na Aj Cha festivalu posvećenom našem kralju funka?

– Prošle godine nismo mogli sudjelovati jer smo imali koncert na drugom mjestu. Ako ne budem zauzet sigurno ću sudjelovati ove godine. To je na organizatorima da osjete jesmo li mi kao domaći funk bend za to…

S Ivanom Kindl snimili ste duet “Mi”, koji ste izveli i na prošlogodišnjem Zagrebačkom festivalu, a sada s misterioznom glazbenicom radite na “Rušila sam mostove od sna”. S kim biste još voljeli surađivati?

– Na coveru Dina Dvornika ima još zanimljivih glazbenika – Jeks, gitarist iz “Bastardsa” i lider tog benda, Dražen Bogdanović, saksofonist iz Makarske, i standardna ekipa – Jan Ivelić na bubnjevima, na basu je Ante Jurinović, prijatelj iz Opuzena, gitarist Miro Alduk. Inače, Ivelić je moj dugogodišnji frend i sa mnom je od početka “NoA & FunkBlasters” glazbene priče i koautor je nekih pjesama. Volio bih snimiti i nešto s Oliverom Dragojevićem, nadam se da će sve biti dobro i da će još uspjeti svirati. Bio sam mu gost na koncertu prije četiri godine. U šali sam spomenuo Iveliću koji je svirao s njim: “Ajde zovi Olivera, pitaj ga da gostujem”.

On ga je stvarno pitao i Oliver je rekao neka dođem na tonsku pa ćemo vidjeti. Na tonskoj se to njemu svidjelo i rekao mi da dođem tu večer na koncert. Otpjevali smo “Pismo moja”, zahvalio sam publici, dobio fin pljesak i krenuo s pozornice. Međutim, Oliver me zaustavio i rekao “još ćemo jednu”. To je bilo iznenađenje, testirao me sto posto. Pjevali smo “Što učinila si ti”, i to u originalnoj intonaciji koja je previsoka za mene i mislim da sam je samo tada uspio tako otpjevati. Oliver je super osoba, veliki glazbenik, bio je baš gušt i na tonskoj, a kamoli na svirci.

Meni je on drag kao kompletan glazbenik, ne samo kao pjevač. I s Dinom Dvornikom sam dijelio pozornicu – na jednom karaoke showu, davno u Sarajevu. On je prozivao ljude iz publike da se jave i svi su se nešto ustručavali pa sam ja onako dreknuo kroz salu na dalmatinski: “Brale, evo ja ću ako neće niko”. Popeo sam se na pozornicu i dok sam pjevao zatvorio sam oči i čuo da rulja urliče, kad šta – Dino je kleknuo i klanjao se. Nije znao da sam glazbenik pa ga se to dojmilo.

Kako je zapravo započeo vaš glazbeni put?

– Otac mi je svirao bubnjeve, a stric klavijature i bio je pjevač, tako da sam ja crossover svega toga. Uglavnom sam samouk, imam jedan dan glazbenog solfeggia i teorije, ostalo sam naučio slušajući kazete, ploče, CD-ove, ali želja mi je jednog dana nešto upisati čisto za svoj gušt, razviti taj teoretski dio. Već u osmom razredu sam imao prvi bend u kojem sam svirao bubnjeve i zvao se “Urea”, po umjetnom gnojivu. Kad sam krenuo u srednju školu u Pločama upoznao sam ljude koji su već imali bend i zvao se “Kulturni jogurt”. I dan-danas sviramo kad god smo skupa.

Koliko često stignete posjetiti rodni Opuzen?

– Ja sam evo već šest godina u Splitu, ali kad god uhvatim vremena idem doma i bavim se poljoprivredom i mandarinama, to mi je sušta suprotnost od studija, pozornice i zvukova. Fizički napor, ali psihičko opuštanje.

Autobiografske pjesme

U čemu sve pronalazite inspiraciju za stvaranje glazbe? Prošle ste godine objavili pjesmu “Ti si ta” i kazali da je autobiografska, posvećena djevojci koju ste nedugo prije toga upoznali. Kakva priča stoji iza “Okova”?

– Pjesma “Ti si ta” i “Okovi” su povezane jer se radi o istoj osobi. Prva je bila na početku veze kada je sve bilo šareno i puno entuzijazma, nade, pozitive, a “Okovi” su bili na kraju. Pjesma je nastala u trenucima kad ne bih htio biti svjestan situacije koja postaje stvarnost. Sve su moje pjesme iskrene, autobiografske, pa tako i ta. Ako osjetim iskru prema nečemu, onda to i napišem. Ne treba uvijek biti iz mog iskustva, može biti riječ o priči prijatelja, članova obitelji…

Tekst: Anja Popović
Foto: Vladimir Dugandčić/Hanza Media
www.slobodnadalmacija.hr