Kultura

DJEČAK IZ VODE: Razgovor sa Koraljkom Grebenom povodom nadolazeće izložbe

Sa nama je danas Koraljko Greben, neretvanski umjetnik, kako sam za sebe kaže „dječak iz vode“.  Sa Koraljkom razgovaramo u sklopu skorašnje izložbe u Pučkom otvorenom učilištu  te općenito njegovom djelovanju u dolini Neretve i Pločama.

  1. Koraljko, za početak, kad je sve ovo uopće počelo ?

Tko to zna! 😊 Uglavnom  se sjećam da me kao malog nije zanimala lopta. U osnovnoj školi bi na satu likovnog pa i tehničkog često odrađivao par radova viška. Poslije sa odrastanjem je bivalo ozbiljnije. Jedno desetljeće sam zbog osobnih razloga radio vrlo malo, i eto ovih zadnjih godina se jednostavno dešava ono što se godinama nakupljalo.

  1. Zašto pseudonim Koraljko Greben ?

Koraljko je dosta slično mom pravom imenu i tim nadimkom me krstio prijatelj kad je vidio  ciklus stvaranja u kamenu. Kao Kamenko, Koraljko… pa se samim time nadovezala riječ greben u smislu koraljnog grebena, koji je opet eto kao plemenitiji od samog kamena. Budući da se skoro cijeli koncept vrti oko vode i mora, pseudonim se učinio kao stvoren.


  1. E sad, vidimo fotografije, skulpture, street art, radionice za djecu! Dokle ?

Dokle? Pa dokraja ! Zezam se naravno, nema tu puno mudrolije. Nedavno mi jedan prijatelj iz Mostara priča kako ima osjećaj da je iza mene cijela mašinerija. Toliko toga, na toliko frontova. Nije, rekoh. Imam sreću ili nesreću da me toliko puno stvari zanima. Dosta istražujem, eksperimentiram, a i moja crta hiperaktivnosti pomaže. Vjerojatno se zbog količine napravljenog gubi na kvaliteti, ali to sam ja i nema nikakvog tjeranja na ništa. U zadnje se šalim da više i ne upravljam  time. Nisam ni prvi ni zadnji kad ovo kažem ali: Za mene je stvaranje više kao potreba, odmak od stvarnosti i kad stvarno utonem u rad ne postoji ništa osim toga.

  1. Radionice za djecu?

Prošle godine je krenula realizacija radionica „Grebeonica“  koje su mi došle kao potreba educiranja djece i njihovog micanja od malih i velikih ekrana te ispitivanja njihove kreativnosti. Želja mi je bila povezati tri najveća grada doline Metković, Opuzen i Ploče u jednu zajedničku priču. Po broju odaziva je ispalo da su i roditelji i djeca željni takvih radionica i odaziv je bio više nego očekivan. Npr. u prvom ciklusu od 6 radionica sudjelovalo je oko stotinu djece iz ta tri grada. Nedavno sam započeo novi ciklus i ovim putem koristim priliku da se zahvalim Vesni, Karmeli i Jurici koji su imali razumijevanja i u sklopu gradskih knjižnica maksimalno izašli u susret sa prostorom , terminima, potrošnim materijalom i svojom pomoći.

  1. Kako je došlo do suradnje sa Pločama, mislim na bojanje mosta i crtanje hobotnice na zidu ribarnice i na kraju krajeva i izložbom ?

Još ljetos sam nešto razgovarao sa Majom iz Turističke zajednice Ploča. Imala je ideju za oslikavanje pješačkog mosta u Pločama i eventualno jednog zida. Kako sam u to vrijeme bi pretrpan obavezama odgodili smo to za ranu jesen  kad se uključila u pregovore i Ivanka iz Grada Ploča. Malo prije početka rada na mostu, zvala me Marija iz Pučkog otvorenog učilišta glede izložbe i sve se nekako samo po sebi složilo. Neplanski,  a i simbolično je ispalo da je zid na kojem crtam hobotnicu zid od ribarnice, šta nisam ni znao prije početka rada. Toliko o mom planiranju. 😊 Zbog obaveza oko izložbe i lošeg vremena sam stopirao radove na oba zida, al’ eto da se zna, nije gotovo. I naravno, hvala Maji, Ivanki i Mariji na pozivu za suradnju.

  1. I eto, nešto za kraj.

Ova godina je za mene stvarno bila dinamična. Ne mislim da se dešava neka revolucija po pitanju umjetnosti, niti da sam otkrio ne znam šta ali se sigurno u meni desila jedna prekretnica koja se i vidi na terenu. Potrebno je puno energije za sve te stvari izmaštati i na kraju krajeva odraditi. Naravno da je iza mene obitelj i prijatelji kao jedna velika podrška i da bi bez njih bilo nemoguće. Hvala im.

Na kraju, izložbom završavam ovu godinu na koju  Vas pozivam da dođete u srijedu 31.10. u 20.00 sati u Pučko otvoreno učilište u Pločama.

Jedino što mogu obećati je kvalitetnije provedeno vrijeme, nego ispred malih i velikih ekrana.

Pozdrav !