Kultura

ANTE ERAK Povijesno-kulturna baština: Ostojići

odmor kod kapelice("vigura")

Selo Ostojići nazvano je po plemenu koje je tamo živjelo, a došlo je iz Podrinja u Plini.  U Podrinje su doselili iz Broćna u Hercegovini. Njihovo naselje formirano je na samoj granici tj.tromeđi između katastarskih općina Baćina, Pasičina i Plina. Radi se o planinskom naselju dosta udaljenom od Vrgorskog jezera – polja, a isto tako velika je udaljenost i prema Peračkom Blatu. I danas se koriste uski seljački putevi, bolje reći brdske staze, kojima su pješačili ljudi, tovarna stoka i stoka sitnog zuba.

Ostojići su svojevremeno bili jedno od većih plinjanskih naselja.  Obrađivali su jezersku zemlju, a istovremeno su počeli preseljavati u Peračko Blato. Možete li zamisliti kakav teret su podnosili Ostojići koji su 50-tih godina prošlog stoljeća preseljavali u Peračko Blato, a istovremeno obrađivali jezersku zemlju, sijali kukuruz i uzdržavali vinograde u Ostojića Luki koja je locirana između Spile i Prigona.

Gospodarske i političke prilike između dva svjetska rata


1918. vladala je španjolska groznica tzv. „Španjolica“. U Plini je vladao pomor stanovništva. I danas se kod Crkve Sv. Ivana na Zavali svake godine ispunjava zavjet koji je dat u vrijeme španjolice te stanovništvo iz svih sela Pline Zapadne hodočasti.

Posla, kao ni javnih radova nije bilo, a ljetine su bile loše. Jezero je često plavilo pa je trud seljaka odlazio sa bujicom u nepovrat. Svatko tko je mogao osigurati sredstva za  put odlazio je u prekomorske zemlje. Mnogi su uspjeli uštedjeti i vratiti se u domovinu ili za stalno ostati u tuđini. Nažalost mnogi nisu imali ni za povratnu kartu.

Tek 1934. počeli su radovi na probijanju tunela Marićevac, a zatim 1936. radovi na izgradnji turističke ceste Split – Metković i uskotračne željezničke pruge Metković – Ploče. Međutim, ogromno seljačko pučanstvo nije se moglo svo zaposliti. Velik broj ljudi nije radio ili su radili vrlo kratko pa bili otpušteni.

Nakon razlaza sa Austro-Ugarskom i pripajanja Italiji djela hrvatskog Jadrana Hrvati su bili grubo oštećeni i nezadovoljni. Mnogo bolje nisu prošli ni u novoosnovanoj kraljevini.  Sve više dolazi do međusobne netrpeljivosti i nametanja srpske politike i srpskih interesa. Da bi mogli shvatiti političku situaciju u tom vremenu dovoljno je sjetiti se ubojstva Stjepana Radića 1928., a nakon toga i ubojstva Kralja Aleksandra 1934. u Marseillu u Francuskoj.

Stradanja Ostojića u II. svjetskom ratu

Ipak ono najgore tek dolazi. Dolazi dr. Ante Pavelić sa svojim ustašama iz Italije gdje su se pripremali za preuzimanje Hrvatske u kojoj će se provoditi ustaški rasni zakoni. Ubrzo je pristigla i talijanska fašistička vojska koja je zaposjela sve dalmatinske gradove i prometnice.

No, Ostojići i drugi Plinjani nisu prihvatili NDH, talijansku i njemačku okupaciju već su krenuli u oružanu borbu protiv okupatora i njihovih saveznika – ustaša i njihove tzv. NDH.

U toj borbi 1941. – 1945., pleme Ostojića bilo je među prvima. Nosioci partizanske spomenice 1941. proglašeni su:

– Ostojić Bernard, Matin, rođen 1906. u Ostojićima, Plina Zapadna

– Ostojić Jozo, Bubalo, rođen 1921. u Ostojićima Plina Zapadna.

U borbama sa puškom u ruci svoj život položilo je devet Ostojića partizana, a među njima je bila i Ostojić Jurka, žena Stipe. Žrtava fašističkog terora tj. stradalih civila iz plemena Ostojići bilo je 13. Veliki broj žitelja ovog plemena je interniran u logore i zatvore unutar i van Hrvatske, a tek manji broj našao je spas u izbjeglištvu u Africi, u Ell Shatu.

Poslijeratno razdoblje

Nakon II. svjetskog rata Ostojići su nastavili živjeti i raditi, kao i prije rata, u Plini. Međutim, sve su se više okretali prema Peračkom Blatu gdje su imali zemlju, a poneki i sagrađene gospodarske pa čak i stambene prostore. Dugo je Peračko Blato bilo odsječeno od Ploča, ali odlazak u Ploče pješice na posao bio je mnogo brži i lakši iz Blata nego iz Ostojića ili nekog drugog plinjanskog naselja.

Bio je to razlog da se i ostala plinjanska plemena koja gravitiraju Peračkom Blatu preseljavaju u to područje kao i obitelji sa šireg pločanskog područja koje su tamo sagradile kuće, imaju svoje zanatsko-obrtničke radnje ili odlaze na posao u Ploče.

Prema Leksiku prezimena i popisu stanovništva 1948., utvrđeno je i objavljeno da je u Plini Zapadnoj živio 91 stanovnik u 17 obitelji prezimena Ostojić.             U vrijeme popisa Ostojići su živjeli  u Ostojićima i u Peračkom Blatu, a međusobno su se raspoznavali koristeći nadimke. Tek poneki kućedomaćin nije imao nadimak. Nadimak je prelazio sa oca na sina pa  je cijela obitelj dugi niz godina bila poznata po svom nadimku.

Tako su nastali nadimci: Barišići po Bariši, Brnada po Bernardu,Tomić po Tomi, Skalar,Bubalo, Ćaparin, Vlakić, Pilić, Jejić, Jakovac, Slipac itd.

Sve su to vrlo vrijedni i radišni ljudi koji  uzgajaju i suše smokvu bjelicu po kojoj  je nekada bila poznata dolina Neretve pa i šire područje Dalmacije. Kvaliteta je neupitna. Smokva se proizvodi isključivo za tržište.  Druga kultura je maslina i maslinovo ulje koje se proizvodi za vlastitu uporabu, ali sve više i za tržište.

Najpoznatija obitelj plemena Ostojić zasigurno je obitelj nositelja partizanske spomenice 1941. Cijelo vrijeme II. svjetskog rata Brnada je bio organizator  NOP-a za područje Pline Zapadne. Kao član KPJ od 1936. obnašao je mnoge ratne zadaće i dužnosti koje su mu bile povjerene.

Brnada je i poslije II. svjetskog rata nastavio sa lokalnom politikom. Zaslužan je za izgradnju Zadružnog doma u Peračkom Blatu. Dom su gradili svi Plinjani, a SRZ je likvidirana 1953., kada je dom postao Dom kulture i jedino okupljašte svih žitelja. Prostorije doma koristile su se, a i danas se koriste u gospodarske svrhe. Pored Peračkog Blata takve domove i danas imamo u Baćini, Kominu, Podgradini, Kuli Norinskoj i Novim Selima.

Za uređenje mjesta i izgradnju infrastrukture kao što su putevi, elektrika,telefonija,vodovod, groblje, spomenik borcima NOR-a  i mnogo drugog zaslužan je Brnada sa svojim Blaćanima.

Brnada je imao sina Matu, pukovnika JNA, Ivana,  pravnika, Nedjeljka, političara i privrednika te blizance Boru i Rajku. Najpoznatiji među njima je Nedjeljko koji je za Općinu Ploče, a jedno vrijeme i za zajedničku Općinu u Metkoviću, obnašao dužnost sekretara Općinskog komiteta. Obnašao je i dužnost Generalnog direktora Poduzeća Luke Ploče i poduzeća Kartoplast Ploče.

Nedjeljko Ostojić i supruga Ružica, prva pločanska civilna apotekarka, odgojili su i školovali sina Rajka i dvije kćerke. Svih troje su fakultetski obrazovani  u medicinskoj struci  te žive i rade u Zagrebu.

Rajko  se usavršavao u SAD. Sudionik je Domovinskog rata i visoki SDP-ov političar.

I drugi Ostojići, skupa sa ostalim Pločanima prihvatili su višestranačje, dr Franju Tuđmana i njegov HDZ. Prihvatili su oružanu borbu protiv velikosrpskog okupatora.

Komentar autora: „Okupatori,  fašisti i nacisti, Talijani, Nijemci i ustaše su zaposjeli hrvatski teritorij 1941., a to isto učinili su velikosrbi uz pomoć JNA. Dakle nema razlike među okupatorima i okupacijama“.

Rezime

Prije nekoliko dana završeni su grubi radovi na probijanju trase do Resne Kose pa se već sada tamo može stići kamionima. Čeka se nasipanje trase šljunkom kako bi mogla saobraćati i osobna vozila. Daljnji radovi su nastavljeni na probijanju trase do sela Ostojiića. Dovršetak ove ceste omogućava  popravak napuštenih kuća i revitalizaciju dvaju velikih sela koja  su skoro pali u zaborav. Istovremeno to znači veću i obuhvatniju mogućnost za razvoj ruralnog turizma na području grada Ploča.

Ploče su najmlađi hrvatski grad koji je rastao uporedo sa sa rastom tj. izgradnjom i  poduzeća Luka Ploče. Dugo vremena kružila je priča kako je to grad bez crkve i groblja. I ne samo crkve i groblja.  Mnogo toga je nedostajalo, a mnogo toga još uvijek nedostaje. Ali, situacija se ipak mijenja.  Sagrađene su nove crkve i groblja u Pločama, Stablini (novo groblje na Zavali), Banji, Šarić Strugi i Spilicama. Renovirane su stare crkve i groblja  na Obličevcu i Zavali te u Baćini i Bristi. Svake godine organizira se održavanje prigodnih Sv.Misa na Obličevcu i Zavali gdje se organizira i hodočašće vjernika.  Stablinski župnik sa vjernicima obavio je čišćenje oko fratrove kuće i kapele Sv. Paškala kod Kule u Plini itd.

Ministarstvo kulture preko Muzeja grada Makarske obavilo je arheološko istraživanje u Plini. Istražene su lokacije: Kula Grupkovića na Obličevcu, crkva i staro groblje na Obličevcu, srednjovjekovno ukopište u Crnom Viru na brdašcu Otoku, četiri prahistorijske i srednjovjekove lokacije u Eracima, lokacije na granici iznad  Vrbice, lokacija  u Mišjoj Dragi iznad Šarić Struge itd.

Međutim, još uvjek nije istražena lokacija Perka i obitelj Vladimirovića, prvih Hrvata koji su u X. stoljeću doselili na područje Perke koja se nalazi otprilike km sjeveroistočno od Peračkog Blata.

Peračko Blato sa okolnim ruralnim naseljima povijesno treba istražiti. Na tome trebaju raditi državna i lokalna tijela zadužena za kulturu i kulturnu baštinu. Ono što rade Ostojići i ostali Blaćani je za svaku pohvalu.

Odazivaju se svakoj akciji koja se provodi u Peračkom Blatu ili na području grada Ploča. Prihvatili su Maraton lađa. Lađu i trupu koriste ljeti u turističke svrhe. Primjer, kup Sv. Liberana. Imaju svoj brend u proizvodnji suhih smokava i maslinova ulja. U sušenju, otkupu, sortiranju, pakiranju i plasiranju na tržište većih količina smokava najpoznatiji je OPG  Ostojići iz plemena Barišić.

 

U Pločama, studeni 2018.                                                                       Ante Erak