Kultura

Amir Saračević: Operni tenor kojim se Sarajevo ponosi

Intervju s Amirom Saračevićem prenosimo s portala radiosarajevo.ba

 

Ko zna kako bi se razvijala karijera mladog talentiranog fudbalera, da jednog dana nije odlučio prijaviti se u Hor Opere Narodnog pozorišta u Sarajevu.


Bile su to prijelomne godine za Amira Saračevića, koji je u Sarajevo došao 1996. iz Ploča, grada u kojem je odrastao.

Fudbal je bio njegova najveća ljubav, a FK Sarajevo tim u kojem je nastavio igrati nakon dolaska iz Dalmacije. Vrijedno je pohađao Bošnjačku gimnaziju i treninge, a tek tu i tamo svirao klavir. No poslijeratne okolnosti u Sarajevu nisu išle na ruku mladom sportisti, prvenstveno zbog loših uvjeta za treniranje i konstantne besparice. A onda je jednog dana objavljen oglas u kojem se traže pjevači u horu Opere. Amir je do tada s pjevanjem imao vezu tek preko roditelja za koje kaže da su talentirani, ali da su pjevali samo u “kućnim uvjetima”. No, komisija za prijem otkrila je izniman talenat i tako je započela jedna lijepa operna priča.

 

Amir Saračević danas je solista Opere, nosilac glavnih tenorskih rola i miljenik publike.

U nedavno postavljenoj Čarobnoj fruli, Wolfganga Amadeusa Mozarta, zablistao je u liku Tamina, koji ovu operu nosi doslovno od prve do zadnje scene.

“Najveći problem u pripremi ove opere za mene je bio njemački jezik, kao i većini kolega. Opera je ogromna, uloga je dosta visoka, ali jezik mi je bio veći problem nego tehnički zahtjevi. Osim redovnih proba, mnogo sam vježbao kući, preslušavao operu i bilježio važna mjesta u notama, iščitavao prijevod libreta. Nije bilo lagano sve to zapamtiti”.

Čarobna Frula je opera kojom je na sarajevskoj sceni debitirao i mladi operni redatelj Muhamed Hrustanović. Za saradnju s njim, Amir Saračević ima samo riječi hvale:

“Bilo je izrazito zadovoljstvo raditi s Muhamedom, jer je to prije svega jako korektan momak i izrazito talentiran redatelj. Volim kad se na režijskim probama ne galami, tako da mi je i u tom smislu odgovaralo. Bilo je jako korektno”.

Amir Saračević je završio Muzičku akademiju i usavršavao se kod eminentnih profesorica Radmile Bakočević i Paše Gackić koje su skriveni talenat uobličile i tehnički izbrusile. Sportske navike su mu pomogle na sceni.

“Kažu da je sreća da sam prestao igrati fudbal jer bi bila šteta da nisam pjevao. Mislim da se sve zvijezde moraju poklopiti da bi karijera napredovala. Uvjeti za bavljenje sportom bili su loši, a i danas, petnaest godina nakon što sam prestao igrati, ne vidim nekog pomaka u tome. Jedina šansa za naše talentirane sportaše je da odu vani, a to je šteta”.

Iza sebe ima oko 150 otpjevanih predstava, što je za jednog opernog pjevača veliko iskustvo. Segmenti kakav je gluma na sceni ili savladavanje uloge na stranom jeziku, ne predstavljaju mu opterećenje.

Nedavno je gostovao u Italiji, u kolijevci opere, gdje je pjevao Travijatu.

“Ja uvijek kažem, koliko se kod nas cijeni narodna pjesma, toliko se u Italiji cijeni opera. Kada su čuli kako pjevam ulogu Alfreda, bili su uvjereni da ja redovno nastupam u Italiji. Nisu mogli vjerovati da je to bio moj debi – tako da je to potvrda da se kod nas, u sarajevskoj Operi, zaista radi jako dobro i pazi na svaki detalj.”

Kada smo ga pitali za ambicije, Amir Saračević, poput mnogih drugih mladih profesionalaca, želi što da se dokazuje što većem auditoriju.

“Moje amibicije su da što više pjevam po svijetu, da obiđem što više zemalja i upoznam što više ljudi. Kao i u drugim profesijama, uostalom”.

 

Tekst i foto: radiosarajevo.ba