Crna kronika

Tko je ubio zarobljenog vojnika u Pločama?

Odvjetnik Boban podnio tužbu protiv Andrije Popovića
Zbog sumnji u ratni zločin, odvjetnik Nenad Boban podnijet će Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu kaznenu prijavu protiv Andrije Popovića, nekadašnjeg pomoćnika za informativno političku djelatnost (IPD) zapovjednika Južnog bojišta generala Janka Bobetka. Boban je dana 13. 5. 1992., kao pripadnik HV-a u činu pukovnika, predao Andriji Popoviću ratne zarobljenike iz istočne Hercegovine, iz Trebinja, koje su uhitili izviđači Hrvatske vojske u nadgledanju terena koji je razdvajao agresora i hrvatske branitelje.

Nisu pružali otpor
– Ukoliko DORH u razumnom roku konačno ne poduzme nešto u vezi ovoga slučaja o kojem sam im svjedočio pred desetak godina, osobno ću podnijeti kaznenu prijavu protiv Popovića zbog sumnji u ratni zločin. S obzirom na moju dob, dao sam ovjeriti iskaz o ovome slučaju pred svjedocima – kaže Boban i napominje da mu savjest i moral ne dopuštaju da ovaj događaj padne u zaborav.

Radi se o tome da je jedan od zarobljenika, dvadesetogodišnji Milivoj Ćućaga, smrtno stradao već u Pločama, a drugi – Dušan Jelić, od zadobivenih ozljeda uslijed batinanja, preminuo u zatvoru u Lori. Riječ je o skupini zarobljenika iz istočne Hercegovine, mahom tada mladih ljudi, koji su pali u ruke Hrvatske vojske u proljeće 1992. godine, nakon čega su privedeni u mjesto Duboka na Južnom bojištu.


– Predali su se na brdu Budisavina gdje je bila naša osmatračnica. Tu su proveli noć, a ujutro su ih doveli u Duboku, a ja sam ih po naređenju nadređenog Luke Džanka ispitivao – kaže Boban, koji i danas čuva bilježnicu u kojoj je zapisao sve informacije o zarobljenicima s kojima je razgovarao. Radilo se o ljudima iz Trebinja koji su bili mobilizirani, a njihova imena su Dragan Ratković, Veso Deretić, Ljubiša Gerun, Haris Zečević, Mirko Bjelica, Mićko Koprivica, Milivoj Ćućaga i Dušan Jelić.

– Od toga su događaja protekle dvadeset i dvije godine, a još nije razjašnjeno tko je ubio dva neprijateljska vojnika koje smo zarobili i što je s ostalima? – teško je Bobanu prisjećati se ratnih događaja, jer je, ponovno napominje, Popoviću zarobljenike predao žive i zdrave.

– Nakon obavijesnog razgovora kojeg sam s njima obavio, a bilježnicu s tim informacijama još i dandanas čuvam, predao sam ih Andriji Popoviću, pomoćniku generala Janka Bobetka – priča Boban i dodaje da ih je on trebao, uz pratnju vojne policije, prevesti do Ploča.

Nije ih kaznio
Kako dalje saznajemo iz izvora bliskih istrazi, zarobljeni vojnici su do Ploča stigli isprebijani, a Milivoja Ćućagu su ubili. Tako isprebijane ih je pred zgradom zapovjedništva u Pločama vidio general Bobetko. On je svojim vojnicima zaprijetio da će ih “pohapsiti i pobiti” zbog toga što su tukli zarobljenike koje je dan ranije, žive i zdrave, snimila Hrvatska televizija, međutim, nakon kraćeg razjašnjavanja s Bobetkom, vojni policajci su dobili odobrenje da zarobljene vojnike prebace u Loru, a nitko od njih za počinjena nedjela nije kažnjen, niti gonjen.

Zarobljenici su prenoćili u Pločama, a sutra su u kombiju Vojne policije krenuli prema Splitu. Nakon što su primljeni, kako se to službeno nazivalo u „Konačište ratnih zarobljenika Lora“, Dušan Jelić je preminuo od zadobivenih ozljeda, dok je Ćućagino tijelo jedan vojni policajac naknadno, u prtljažniku osobnoga automobila, prevezao u Loru, odakle je prebačeno na Patologiju KBC-a Split, gdje se leš vodio kao nepoznat. Kasnije je obdukcijom utvrđeno da se radilo o Ćućagi.

– O sudbini ostale šestorice zarobljenih vojnika ne znam ništa, a volio bih znati, jer sam ljude žive i zdrave predao Popoviću, koji ih je snimao službenom videokamerom – kaže Boban.

Protek vremena
Popović je svojedobno u intervjuu lokalnom listu »Dubrovačka Republika« ustvrdio sljedeće: „Ni o kakvim nestancima ja nisam čuo, niti je takva informacija mogla doći do mene po službenoj dužnosti“, a tu je njegovu izjavu 2001. prenio Vjesnik, u kojem je novinar Željko Peratović pisao o sumnjama u zločine koje su za vrijeme Domovinskog rata počinili pripadnici 72. bojne Vojne policije HV-a u Splitu.

Kako neslužbeno saznajemo, šestorica zarobljenih neprijateljskih vojnika iz Trebinja razmjenjena su u Nemetinu za pripadnike Hrvatske vojske koji su bili u zatočeništvu. Preživjeli su: Dragan Ratković, Veso Deretić, Ljubiša Gerun, Haris Zečević, Mirko Bjelica i Mićko Koprivica. Smrt Dušana Jelića, koji je u Lori umro od posljedica batinanja u Pločama i(li) na putu do Splita, predmet je optužnice javnosti poznatije kao „Lora 2“, gdje se zatvorske čuvare optužuje za mučenja i ubojstva ratnih zarobljenika, a suđenje još nije počelo.

Oko ubojstva Milivoja Ćućage istražitelji još obavljaju izvide kojima se pokušava razjasniti tko ga je na smrt prebio na putu od Duboke do Ploča ili u zatvoru u Pločama gdje su zarobljeni vojnici proveli jednu noć, i tko je za to odgovoran: pripadnici ili pripadnik vojne policije koji je to počinio ili njegovi zapovjednici po objektivnoj odgovornosti? Istraga još traje, a DORH potražuje određene dokumente iz arhive HV-a kako bi se slučaj rasvijetlio do kraja.

Problem je u tome što su u Pločama bili smješteni pripadnici više postrojbi Hrvatske vojske, bojni Vojne policije, pa odgovorni za smrt Ćućage (još) nisu identificirani, a hoće li i biti zbog proteka vremena koje ne ide na ruku istražiteljima, teško je reći.

Saša Ljubičić

Ubijanja i mučenja
U slučaju „Lora 2“, podignuta je optužnica nad Tomislavom Duićem (45), bivšim zapovjednikom Vojnoistražnog centra Lora, Tonćem Vrkićem (54), njegovim zamjenikom, te stražarima Emiliom Bungurom (54), Antom Gudićem (43) i Anđelkom Botićem (46). Tereti ih se za guranje pištolja u usta, lažna strijeljanja, polijevanje vodom, prisiljavanje na seksualne radnje, lajanje iz psećih kućica i skupljanje otpadaka ustima po dvorištu, a što je, prema optužnom aktu, bila svakodnevnica za najmanje četrdeset ratnih zarobljenika.

Ozljedama su podlegli Dušan Jelić, Bojan Vesović i Vlade Savić, tvrdi tužiteljstvo, dok ih je još najmanje osam zadobilo teške tjelesne ozljede, među kojima i ustrijelne rane prepona i kuka, te prijelome vilice, jagodica, rebara, glave i potkoljenica. Optužnica je podignuta u siječnju 2009., no suđenje optuženima još nije počelo.

Popović nedostupan
Pokušali smo jučer u nekoliko navrata doći do komentara Andrije Popovića. Kad smo nazvali broj u njegovoj tvrtki Indigo, ženska osoba koja se srdačno javila, nakon što smo se predstavili, naglo je promijenila ton glasa i osorno kazala: “Nema gospodina Popovića, ne možete ga dobiti”. Na pitanje je li u Hrvatskoj ili u inozemstvu kako bi ga pokušali dobiti na mobitel, rekla je: Ako imate mobitel, probajte…”. Naravno, Popović se na broj mobitela kojeg imamo nije javljao. 

V. Urukalo

slobodnadalmacija.hr