Ni nakon 30 godina Mladen Žuža ne odustaje od borbe da dozna sudbinu svog oca Luke Žuže nestalog u svibnju 1992. godine kada su ga iz obiteljskog stana u Pločama odveli pripadnici Vojne policije. Javio se u redakciju Slobodne Dalmacije nakon objave presude za ratne zločine protiv zadnja dva optuženika koji su se teretili za zlodjela u Vojnom istražnom centru Lora u Splitu.
Posebno ga je dirnuo tekst o sudbini 18-godišnjeg Bojana Vesovića, koji je umro u ćeliji u deliriju od inficirane rane za koju mu nikada nije pružena liječnička pomoć. Smrt u mukama stigla je mladića iste godine kada su Mladen i njegov brat Zoran Žuža ostali bez oca, a posmrtni ostaci su mu pronađeni nakon rata na području Livna.
To je još jedna dodirna točka sa sudbinom Luke Žuže koji je također identificiran među posmrtnim ostacima pokojnika nađenih u BiH, u grobnici u krugu kasarne u Čapljini. Kako je iz Hrvatske došao u Hercegovinu i kako je skončao 53-godišnji skladištar, koji je radio na željeznici u Pločama gdje je i živio, do danas nije poznato.
Tek 19 godina nakon nestanka njegovi sinovi Mladen i Zoran su saznali da je mrtav te ni tada, do danas, nisu odustali u potrazi za istinom. Za razliku od Županijskog državnog odvjetništva u Dubrovniku koje je prije tri godine diglo ruke od slučaja i spremilo spis u arhivu.
Mlađi sin, 54-godišnji Mladen javio se iz Švicarske u kojoj živi.
– Ni sam ne znam odakle bih krenuo. Sporan je i sam čin uhićenja mog oca, pa onda činjenica da je lišen života u drugoj državi. Sljedeće što znam je da su njegovi posmrtni ostaci nađeni u lipnju 2007. godine u krugu kasarne “Božan Šimović” u Čapljini, koja se u vrijeme JNA zvala “Miro Popara”.
Tek 2011. godine je bila identifikacija na groblju Sutine u Mostaru kada se objavilo da se radi o mom ocu. Službena potvrda stigla je i iz Instituta za nestale osobe BiH. Uzorak DNK mog starijeg brata Zorana Žuže poklopio se s velikom vjerojatnošću s uzorkom izdvojenim iz posmrtnih ostataka našeg oca u Čapljini, a moj uzorak poklopio se s gotovo 100 posto vjerojatnosti – kaže Mladen Žuža.
UHIĆEN JE JER JE BIO SRBIN
Ekshumacija u kasarni u Čapljini je obavljena po službenom zahtjevu Instituta za nestale osobe Srbije u kojem su vjerovali da su tu pokopana tijela vojnika bivše JNA koji su stradali u travnju 1992. godine u napadu snaga HVO-a.
– Navedeni objekt je zatim pretvoren u logor za Srbe i Bošnjake. Nakon što su mi oca uhitili doveden je na informativni razgovor u kasarnu bivše JNA u Pločama gdje je bio dva dana. Nakon toga prebačen je Zastavom Skala u Ljubuški gdje je predan osobama u maskirnim uniformama, toliko sam uspio rekonstruirati.
Prema izjavama svjedoka te osobe nisu mogle biti identificirane, a prema mojim saznanjima radilo se o HOS-ovcima. U to vrijeme je bila uobičajena praksa da se Srbi uhićuju na teritorij Hrvatske pod lažnim optužbama da su špijuni i da se prebacuju u drugu državu.
Tko bi inače došao na ideju da mog oca i još tri civila pokopa u krugu kasarne u Čapljini. I moj otac je uhićen samo zato što je bio Srbin. Na njegovim posmrtnim ostacima nije bilo tkiva, radi se o kosturu tako da uzrok smrti nije poznat.
Vidljivo je da je skelet spaljen, ali ja ne znam je li moj otac izgorio živ ili mrtav. Obducenti su mi rekli i da je tijelo premještano s jednog mjesta na drugo jer mu fali desna šaka – prepričava sugovornik mučne detalje.
Prema njegovim riječima, znakovito je i što su se nakon nekoliko dana bivši radni kolege njegova oca uselili u njihov stan.
– Kako su se mogli useliti, ako nisu znali da se neće vratiti? Moj brat je bio 11 godina policajac u Dubrovniku nakon čega je otišao živjeti u Hercegovinu u obiteljsku kuću gdje nam je bila majka koja je trebala doći ocu u Ploče.
Ja sam još 1991. godine otišao u Švicarsku gdje i danas živim. Otac je bio u stanu, a šest mjeseci od njegova uhićenja oduzeto nam je stanarsko pravo i ostali smo bez te nekretnine – navodi Mladen Žuža.
Preko odvjetnika obitelj Žuža je uspjela da Županijsko državno odvjetništvo u Dubrovniku pokrene istražni postupak.
– Za istragu je u početku bio nadležan Tomislav Carić, a kasnije sam kontaktirao sa zamjenikom Vlatkom Cibalićem. Tijekom tog postupka saslušan je niz osoba i poznata su imena osoba koje su uhitile i odvele mog oca i koje imaju saznanja o njegovoj sudbini. Među njima ima osoba iz Hrvatske vojske, Vojne policije, ali i SIS-a – nabraja sin pokojnog Luke Žuže.
‘NISMO NADLEŽNI’
Kako piše Slobodna Dalmacija, od državnog odvjetništva u Dubrovniku zatražili su podatke o navedenom predmetu.
– Spis je formiran povodom uhićenja i smrtnog stradavanja Luke Žuže. Županijsko državno odvjetništvo u Dubrovniku je u komunikaciji s Tužiteljstvom Bosne i Hercegovine utvrdilo vrijeme uhićenja Luke Žuže u Pločama i prepratu u Ljubuški, Bosna i Hercegovina, dana 12. i 13. svibnja 1992. godine i vrijeme pokopa Luke Žuže u Čapljini, Bosna i Hercegovina 14. lipnja 1992. godine.
Okolnosti smrtnog stradavanja Luke Žuže u jurisdikciji je pravosudnog tijela Bosne i Hercegovine, koje i vodi postupak protiv nepoznatog počinitelja kaznenog djela, s kojim je temeljem Protokola o suglasnosti o ostvarivanju međusobne suradnje u borbi protiv svih oblika teškog kriminala, potpisanog između Državnog odvjetništva Republike Hrvatske i Tužiteljstva Bosne i Hercegovine ostvarena komunikacija 2008. godine, i ako bi postupak pred tim tijelom dao saznanja ili dokaze za iniciranje postupka zbog postupanja na području Republike Hrvatske, po obavijesti bi nadležno državno odvjetništvo u Republici Hrvatskoj i postupalo.
S obzirom na to da od nadležnog Tužiteljstva Bosne i Hercegovine u tom smislu nisu zaprimljene obavijesti o postupku, podaci ili relevantna saznanja u Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku, spis je 5. prosinca 2019. stavljen ad acta – odgovorila je Maris Stjepović Simoni, zamjenica županijskog državnog odvjetnika u Dubrovniku.
Kako piše Slobodna, sugovornik ne krije razočarenje takvim stavom DORH-a i hrvatske države.
– Dok sam komunicirao s dubrovačkim tužiteljstvom rečeno mi je između ostalog da “prostudiram predmet i vidim ima li elemenata kaznenog djela” te da se “zločin desio na teritoriju druge države”. Samim nečinjenjem hrvatska država i pravosuđe za mene postaju suučesnici u ratnom zločinu i čine kazneno djelo – ogorčen je Mladen Žuža.
