Crna kronika

ODVEDEN S KUĆNOG PRAGA U PLOČAMA Sin željezničara pokušava doznati sudbinu oca koji je smaknut 1992.

Mladen Žuža

Ni nakon 30 godina Mladen Žuža ne odustaje od borbe da dozna sudbinu svog oca Luke Žuže nestalog u svibnju 1992. godine kada su ga iz obiteljskog stana u Pločama odveli pripadnici Vojne policije. Javio se u redakciju Slobodne Dalmacije nakon objave presude za ratne zločine protiv zadnja dva optuženika koji su se teretili za zlodjela u Vojnom istražnom centru Lora u Splitu.

Posebno ga je dirnuo tekst o sudbini 18-godišnjeg Bojana Vesovića, koji je umro u ćeliji u deliriju od inficirane rane za koju mu nikada nije pružena liječnička pomoć. Smrt u mukama stigla je mladića iste godine kada su Mladen i njegov brat Zoran Žuža ostali bez oca, a posmrtni ostaci su mu pronađeni nakon rata na području Livna.

To je još jedna dodirna točka sa sudbinom Luke Žuže koji je također identificiran među posmrtnim ostacima pokojnika nađenih u BiH, u grobnici u krugu kasarne u Čapljini. Kako je iz Hrvatske došao u Hercegovinu i kako je skončao 53-godišnji skladištar, koji je radio na željeznici u Pločama gdje je i živio, do danas nije poznato.


Tek 19 godina nakon nestanka njegovi sinovi Mladen i Zoran su saznali da je mrtav te ni tada, do danas, nisu odustali u potrazi za istinom. Za razliku od Županijskog državnog odvjetništva u Dubrovniku koje je prije tri godine diglo ruke od slučaja i spremilo spis u arhivu.

Mlađi sin, 54-godišnji Mladen javio se iz Švicarske u kojoj živi.

– Ni sam ne znam odakle bih krenuo. Sporan je i sam čin uhićenja mog oca, pa onda činjenica da je lišen života u drugoj državi. Sljedeće što znam je da su njegovi posmrtni ostaci nađeni u lipnju 2007. godine u krugu kasarne “Božan Šimović” u Čapljini, koja se u vrijeme JNA zvala “Miro Popara”.

Tek 2011. godine je bila identifikacija na groblju Sutine u Mostaru kada se objavilo da se radi o mom ocu. Službena potvrda stigla je i iz Instituta za nestale osobe BiH. Uzorak DNK mog starijeg brata Zorana Žuže poklopio se s velikom vjerojatnošću s uzorkom izdvojenim iz posmrtnih ostataka našeg oca u Čapljini, a moj uzorak poklopio se s gotovo 100 posto vjerojatnosti – kaže Mladen Žuža.

UHIĆEN JE JER JE BIO SRBIN

Ekshumacija u kasarni u Čapljini je obavljena po službenom zahtjevu Instituta za nestale osobe Srbije u kojem su vjerovali da su tu pokopana tijela vojnika bivše JNA koji su stradali u travnju 1992. godine u napadu snaga HVO-a.

– Navedeni objekt je zatim pretvoren u logor za Srbe i Bošnjake. Nakon što su mi oca uhitili doveden je na informativni razgovor u kasarnu bivše JNA u Pločama gdje je bio dva dana. Nakon toga prebačen je Zastavom Skala u Ljubuški gdje je predan osobama u maskirnim uniformama, toliko sam uspio rekonstruirati.

Prema izjavama svjedoka te osobe nisu mogle biti identificirane, a prema mojim saznanjima radilo se o HOS-ovcima. U to vrijeme je bila uobičajena praksa da se Srbi uhićuju na teritorij Hrvatske pod lažnim optužbama da su špijuni i da se prebacuju u drugu državu.

Luka Žuža

Tko bi inače došao na ideju da mog oca i još tri civila pokopa u krugu kasarne u Čapljini. I moj otac je uhićen samo zato što je bio Srbin. Na njegovim posmrtnim ostacima nije bilo tkiva, radi se o kosturu tako da uzrok smrti nije poznat.

Vidljivo je da je skelet spaljen, ali ja ne znam je li moj otac izgorio živ ili mrtav. Obducenti su mi rekli i da je tijelo premještano s jednog mjesta na drugo jer mu fali desna šaka – prepričava sugovornik mučne detalje.

Prema njegovim riječima, znakovito je i što su se nakon nekoliko dana bivši radni kolege njegova oca uselili u njihov stan.

– Kako su se mogli useliti, ako nisu znali da se neće vratiti? Moj brat je bio 11 godina policajac u Dubrovniku nakon čega je otišao živjeti u Hercegovinu u obiteljsku kuću gdje nam je bila majka koja je trebala doći ocu u Ploče.

Ja sam još 1991. godine otišao u Švicarsku gdje i danas živim. Otac je bio u stanu, a šest mjeseci od njegova uhićenja oduzeto nam je stanarsko pravo i ostali smo bez te nekretnine – navodi Mladen Žuža.

Preko odvjetnika obitelj Žuža je uspjela da Županijsko državno odvjetništvo u Dubrovniku pokrene istražni postupak.

– Za istragu je u početku bio nadležan Tomislav Carić, a kasnije sam kontaktirao sa zamjenikom Vlatkom Cibalićem. Tijekom tog postupka saslušan je niz osoba i poznata su imena osoba koje su uhitile i odvele mog oca i koje imaju saznanja o njegovoj sudbini. Među njima ima osoba iz Hrvatske vojske, Vojne policije, ali i SIS-a – nabraja sin pokojnog Luke Žuže.

‘NISMO NADLEŽNI’

Kako piše Slobodna Dalmacija, od državnog odvjetništva u Dubrovniku zatražili su podatke o navedenom predmetu.

– Spis je formiran povodom uhićenja i smrtnog stradavanja Luke Žuže. Županijsko državno odvjetništvo u Dubrovniku je u komunikaciji s Tužiteljstvom Bosne i Hercegovine utvrdilo vrijeme uhićenja Luke Žuže u Pločama i prepratu u Ljubuški, Bosna i Hercegovina, dana 12. i 13. svibnja 1992. godine i vrijeme pokopa Luke Žuže u Čapljini, Bosna i Hercegovina 14. lipnja 1992. godine.

Okolnosti smrtnog stradavanja Luke Žuže u jurisdikciji je pravosudnog tijela Bosne i Hercegovine, koje i vodi postupak protiv nepoznatog počinitelja kaznenog djela, s kojim je temeljem Protokola o suglasnosti o ostvarivanju međusobne suradnje u borbi protiv svih oblika teškog kriminala, potpisanog između Državnog odvjetništva Republike Hrvatske i Tužiteljstva Bosne i Hercegovine ostvarena komunikacija 2008. godine, i ako bi postupak pred tim tijelom dao saznanja ili dokaze za iniciranje postupka zbog postupanja na području Republike Hrvatske, po obavijesti bi nadležno državno odvjetništvo u Republici Hrvatskoj i postupalo.

S obzirom na to da od nadležnog Tužiteljstva Bosne i Hercegovine u tom smislu nisu zaprimljene obavijesti o postupku, podaci ili relevantna saznanja u Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku, spis je 5. prosinca 2019. stavljen ad acta – odgovorila je Maris Stjepović Simoni, zamjenica županijskog državnog odvjetnika u Dubrovniku.

Kako piše Slobodna, sugovornik ne krije razočarenje takvim stavom DORH-a i hrvatske države.

– Dok sam komunicirao s dubrovačkim tužiteljstvom rečeno mi je između ostalog da “prostudiram predmet i vidim ima li elemenata kaznenog djela” te da se “zločin desio na teritoriju druge države”. Samim nečinjenjem hrvatska država i pravosuđe za mene postaju suučesnici u ratnom zločinu i čine kazneno djelo – ogorčen je Mladen Žuža.