Nasilje u obitelji javno će osuditi svatko, no opća društvena osuda nedovoljna je ako se žrtve ne usude prijaviti počinitelje zbog straha od izostanka potpore okoline, pravne nezaštićenosti, dugotrajnog sudskog postupka i drugih razloga. Sugovornici koji se bave ovom temom kažu kako postoje pomaci u zakonskim okvirima. Pravno gledajući, zlostavljanje unutar obitelji može biti prekršaj ili kazneno djelo za koje se dosuđuje do tri godine zatvora.
VERBALNO JE ISTO NASILJE
Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku, u 2020. godini, zaprimilo 17 prijava za kaznena djela nasilja u obitelji. Zamjenik općinskog državnog odvjetnika Ante Vetma kaže kako je podignuto osam optužnica za to kazneno djelo, a sve prijave je podnijela policija, piše Dubrovački vjesnik.
Policijskoj upravi dubrovačko-neretvanskoj lani je podnesena 171 prekršajna prijava iz oblasti obiteljskog nasilja. U svojoj evidenciji imaju upisana 173 nasilnika, od kojih je 128 osoba muškog te 45 osoba ženskog spola, što potvrđuje kako su muškarci u većini slučajeva počinitelji. Među navednim nasilnicima, policija ima evidentiranih 12 recidivista i svi su oni muškog spola.
– U najvećem broju slučajeva ipak se radi o verbalnom nasilju i prijetnjama, dok slučajeve fizičkog nasilja rijetko bilježimo. Počinitelji obiteljskog nasilja su najčešće muškarci 30-ih i 40-ih godina, koji su u najvećem broju slučajeva srednjeg stupnja obrazovanja, dok su žrtve najčešće njihove supruge ili bivše supruge. Za ovako osjetljivu temu, držimo važnim istaknuti da slučajevima obiteljskog nasilja policija uvijek pristupa obazrivo i odgovorno te i ovom prilikom naglašavamo da slučajeve obiteljskog nasilja treba prijavljivati, a ne držati unutar četiri zida. Ukoliko postoji potreba za online prijavljivanjem ili anonimnim prijavljivanjem obiteljskog nasilja, to se može učiniti preko naše online aplikacije Red Button – kažu u Policijskoj upravi dubrovačko-neretvanskoj.
KOLIKO PRIJAVA DOĐE DO SUDA?
– Općinski sud u Dubrovniku tijekom 2020. godine je zaprimio 106 optužnih akata u slučajevima obiteljskog nasilja, i to 98 akata u prekršajnom postupku, te osam optužnih akata u kaznenom postupku. Od ukupnog broja zaprimljenih predmeta, dosad je riješeno 39, u 28 predmeta donesena je osuđujuća presuda, u sedam oslobađajuća, u dva premeta odbijajuća presuda, jedan postupak je obustavljen, te je u jednom predmetu odbačen optužni akt – navodi Vlaho Bošković, glasnogovornik Općinskog suda u Dubrovniku.
Sud, nažalost, ne vodi statističke podatke o vrstama izrečenih kazni ni zaštitnih mjera.
Županijski sud u Dubrovniku nema odjel za podršku žrtvama i svjedocima kao npr. Zadar, Vukovar ili Sisak. U županijama koje nemaju takav odjel, pomoć pružaju organizacije civilnog durštva. U Dubrovačko-neretvanskoj županiji pravno i psihološko savjetovanje žrtvama nasilja pruža tim Regionalnog centra za zgradnju zajednice i razvoj civilnog društva Deša-Dubrovnik, u kojem su pravnica i psihologinja. Dio su projekta Mreže podrške i suradnje za žrtve i svjedoke kaznenih djela, kojem je nositeljica Ženska soba-Centar za seksualna prava, a financijski ga podržava Ministarstvo pravosuđa. Dešine stručne suradnice uz navedeno žrtve prate na policiju, sud, daju im praktične informacije i emocionalnu podršku.
NAJTEŽI SLUČAJ
– Gotovo svakodnevno primamo pozive žrtava kaznenog djela, a najčešće se javljaju žrtve obiteljskog nasilja i u najvećem broju slučajeva se radi o verbalnom, fizičkom nasilju, nanošenju lakih ali ima i težih ozljeda. Naše su kampanje usmjerene na poruku da osobe izađu iz nasilnih odnosa – kaže Anđela Buntić, stručna suradnica u realizaciji programa udruge.
Buntić kaže kako je nedavno primila poziv majke preminule žrtve, u slučaju gdje se radilo o kaznenom djelu teškog ubojstva.
– Ne dolaze nam samo žrtve s područja grada Dubrovnika, nego iz čitave županije, a znaju nas zvati i iz drugih županija pa im pružimo što možemo i uputimo na neku drugu organizaciju koja im je bliža – kaže Dešina stručna suradnica i dodaje da u sustavu uvijek ima mjesta za pomake. Izmjenama kaznenog zakona, zakona o kaznenom postupku i nizom protokola malo se poboljšao položaj žrtava i svjedoka, kaže Buntić i dodaje kako je važno da se sva prava konzumiraju i da postoje službe za potporu osobama koje su preživjele nasilje, a one trebaju psihološku i emocionalnu podršku i pomoć.
