Povodom obilježavanja jubilarne 25. obljetnice operacije ZIMA94, Udruga veterana 4.gardijske brigade podružnice Dubrovačko-neretvanske županije iz Metkovića organizirala je i provela trodnevnu hodnju na planini Dinari.
U petak 18. listopada 20 sudionika okupilo se kod Lištana odakle su krenuli do Velikih Poljanica a zatim dio njih pješice prema najvišem vrhu dinarskog gorja Troglavu (1913 m) a logistika prema PD PUME. Nakon Troglava hodnju su nastavili do Planinarskog doma PUME gdje ih je čekao topli obrok. Cijeli naredni dan proveli su u pješačenju. Prvo su se uspeli do spomenika poginulim pripadnicima 7. gbr Pume na Velikoj Duvjakuši (1709 m) gdje su zapalili svijeću. Zatim su nastavili preko Torlakove glave (1674 m) do Jankova brda (1780 m) gdje su su posjetili nekadašnje položaje iz Domovinskog rata na kojima su proveli zimu 1994./95.godine.
Slijedilo je osvajanje vrhova Ćorin Lacmen (1550 m) ispod kojeg se nalazi sklonište Josip Goreta pored kojeg su zapalili svijeću na mjestu pogibije ovog hrvatskog viteza. Hodnju su nastavili prema Antića glavi (1539 m) do skloništa Rupe (1350 m) gdje su prenoćili. Zadnji dan hodnje osvojen je Lišanjski vrh (1794 m) te višesatnom hodnjom pored nekadašnjih taborišta i položaja iz Domovinskog rata stigli do Velikih poljanica na rubu Livanjskog polja. Kod spomenika poginulim pripadnicima 4.gardijske brigade pomolili su se i zapalili svijeću.
Ukupno su po Dinari prešli oko 45 kilometara, što pješačkim stazama ili van njih. Svi prezadovoljni i odlučni da ponove nešto slično.
Te ratne 94’ na Dinaru smo stigli krajem prosinca. Po dolasku nije bilo snijega ali je ubrzo počeo padati pa smo morali čim prije napraviti drvene kućice za boravak. Narednih dana napadalo je preko pola metra snijega kroz koji se trebalo probijati do naših položaja u srcu planine. I dok je u zaklonima na prvoj crti bilo koliko toliko podnošljivo, vani ispred njih na straži se nije moglo izdržati više od pola sata, neprestance cupkajući u mjestu ili pažljivo se krećući oko istog da bude toplije. Tih dana šuma je brujala od neprijateljskog ukopavanja položaja. Bunkeri su im bili ukopani u zemlju s pokrovom od dva reda drvenih balvana, međusobno udaljeni dvadesetak metara. Koliko nam je snijeg otežavao kretanje u napadnom djelovanju, dijelom je i pomogao jer je prekrio minsko polje. Ispred njihovih položaja u minskom polju na mjestima se uočavala žica poteznih mina na kojoj je bilo snijega. U silovitom napadu i bliskoj pješačkoj borbi probili smo neprijateljsku crtu obrane nanijevši mu velike gubitke.
Na žalost plaćeno krvlju četvorice vitezova, prekaljenih ratnika. Za preživjelim neprijateljem ostali su tragovi bježanja u snijegu koji su vodili u dubinu šume. Nakon što je osvojena neprijateljska crta trebalo je nastaviti dalje u dubinu i pomaknuti prvu crtu gazeći satima po dubokom snijegu s otežanom vidljivošću jer je novi snijeg počeo padati. U izravnom okršaju sa zaostalom neprijateljskom skupinom 23. prosinca je poginuo Pločanin Stjepan Dropulić kojeg smo od milja zvali Indijanac. Cijeli dan, gazeći po mokrom snijegu, a dio suobraca i cijela dva dana izravno sa naših prednjih položaja niti čizme nisu mogle izdržati prodor vlage pa smo imali osjećaj kao da gazimo u vodi.
Taj završni dio akcije ZIMA 94 ostao nam je u trajnom sjećanju ispunjen krvlju naših poginulih suboraca. Zato je ova naša hodnja najmanje što smo mogli učiniti kako bi očuvali spomen na njih.
Veterani 4.gardijske zahvaljuju na potpori kako bi ova mala ekspedicija uspjela Gradu Pločama na čelu sa gradonačelnikom Mišom Krstičevićem.
