Prije trideset godina vodila se jedna od odlučnih vojnih operacija u Domovinskom ratu. Operacija Zima ’94, odvijala se od 29. studenoga do 24. prosinca 1994. godine, a njezin se završni čin odvijao planinom Dinarom i rubnim dijelovima Livanjskog polja u ekstremnim zimskim uvjetima, po visoku snijegu, snježnoj oluji i uz ekstremno niske temperature i do -20 celzijevih stupnjeva. Stoga je operacija Zima ’94 u povijest Domovinskoga rata ušla kao primjer iznimnih fizičkih i moralnih napora kroz koje su prolazili hrvatski branitelji u obrani od agresije i oslobađanju okupiranog teritorija. Tim povodom Udruga veterana IV.gardijske brigade DNŽ organizirala je trodnevnu hodnju planinom Dinarom.
Prvi dan savladano je Jankovo brdo (1780 m), najviši vrh Splitsko-dalmatinske županije. Na vrhu se još vide ostaci položaja iz Domovinskog rata na kojem su proveli zimu 94/95. Nakon toga nastavili su do najvišeg vrha dinarskog gorja Troglava, 1913 m do kojeg su stigli u sam sumrak te su se uz pomoć svjetiljki spuštali do planinarskog skloništa PUME gdje su prenoćili. Drugi dan hodnje uspeli su se na Veliku Duvjakušu (1709 m) gdje su zapalili svijeću kod spomen obilježja poginulim pripadnicima 7.gbr PUME u čiju su čast razvili veliku hrvatsku zastavu. Hodnju su nastavili preko Torlakove glave (1674 m) prema Antića glavi (1539 m da bi u kasnim poslijepodnevnim satima stigli do planinarskog skloništa Rupe (1350 m) smještenog na pitomoj zaravni ispod Lišanjskog vrha. I vrijeme ih je pratilo prva dva dana, sunčano, bez magle dok ih je treći dan cijelo vrijeme šibala jaka bura ali je zato pogled bio prekrasan na sve strane. Nakon uspona na Lišanjski vrh (1794 m) nastavili su preko Žrvnja (Jančiji vrh 1768 m) do Velikog bata (1854 m/nv), trećeg vrha u dinarskom masivu. Hodnju su završili spuštanjem u Uništa. Ukupno su u ova tri dana propješačili oko 60 kilometara, većina bez planinarskog iskustva ali s jakom željom da, nakon 30 godina posjete nekadašnje položaje iz Domovinskog rata.
U akciji Zima 94 poginulo je 29 branitelja, 19 ih je teško, a 39 lakše ranjeno, dok su trojica nestala. Operacija koja je trajala od 29. studenog do 24. prosinca 1994., za 7. gardijsku, 4. gardijsku i 114 brigadu, te za pripadnike 80. domobranske pukovnije zbog neprekidnih djelovanja bila je iznimno teška.
Hrvatski vojnici oslobodili su 200 četvornih kolometara, ali zbog olujnih mećava i pri temperaturi od – 20 stupnjeva, mnogima su smrznuti dijelovi tijela, najčešće ruku i nogu, morali biti amputirani. Nakon ove operacije na ljeto iduće godine slijedile su operacije kojima je Knin, kao središte srpske pobune doveden u poluokruženje i operacijom Oluja konačno oslobođen. Može se reći da OLUJA nije trajala pet dana nego 10,5 mjeseci.
Operaciju Zima ’94. obilježili su pripadnici 4. gardijske brigade koji su se 23.prosinca doslovno borili prsa u prsa, pri čemu su, nažalost, imali gubitke a među poginulima bio je i pok. Stjepan Dropulić iz Ploča.
