Aktualno

Škrlec o termoelektrani: Mislite li imalo na našu djecu?; Begović: A zašto bi ovisili samo o suncu?

Inicijativa Ministarstva gospodarstva i tvrtke „Luka Ploče Energija“ o pokretanju postupka izmjene i dopune prostornog plana Dubrovačko-neretvanske županije u svrhu izgradnje termoelektrane na ugljen u Pločama izazvala je niz prosvjeda, a stručna i laička javnost podijeljena je oko te ideje.

Stoga smo odlučili u „Nedjeljnom dvoboju“ suočiti najkompetentnije zagovornike i protivnike izgradnje TE u Pločama – Damira Begovića i Davora Škrleca.

Damir Begović (1948.) bio je pomoćnik ministra energetike i industrije još davne 1991., potom je bio i predsjednik Uprave HEP-a, predsjednik Uprave CMC Sisak, voditelj izgradnje TE Plomin, te član ili predsjednik nadzornih odbora brojnih tvrtki, a danas je poslovni konzultant i stručni savjetnik tvrtke „Luka Ploče Energija“.


Davor Škrlec, potpredsjednik stranke Održivog razvoja Hrvatske (ORaH), zaposlen je na Fakultetu elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu kao redoviti profesor.

U razdoblju siječanj-srpanj 2012. godine bio je pomoćnik ministrice u Ministarstvu zaštite okoliša i prirode u Upravi za zaštitu okoliša i održivi razvoj, a njegov znanstveni i stručni rad obuhvaća problematiku planiranja i pogona elektroenergetskog sustava, integraciju obnovljivih izvora energije i distribuirane proizvodnje u elektroenergetski sustav, te primjenu geoinformacijskih sustava (GIS) u elektrotehnici i računarstvu.

„Meč“ je započeo u petak u 16.30 sati, trajao je sat i pol, bila je to tvrda borba iskusnih suparnika koji su vješto eskivirali protivničke udarce. Nije bilo „niskih udaraca“, „nockouta“ ni „nockdowna“, a po ocjeni nižepotpisanog novinara završilo je neodlučenim rezultatom. U nastavku donosimo najzanimljivje trenutke ovog dvoboja:

TE je isplativa investitoru,ali nije Hrvatskoj
Škrlec: Od tri glavna razloga zbog kojih sam protiv izgradnje TE na ugljen u Luci Ploče prvi se odnosi na to da ne postoji zakonska podloga koja bi omogućila izgradnju tog postrojenja. Naime, investitori se pozivaju na strategiju energetskog razvoja Hrvatske koja govori o tome da bi se trebala izgraditi TE na ugljen u Hrvatskoj, ali ne precizira lokaciju. Da bi se odredila lokacija, morao bi se donijeti provedbeni plan koji ne postoji.

Drugi razlog odnosi se na to da se ugoražavaju dvije temeljne gospodarske grane, ne samo u toj regiji: turizam i poljoprivreda. Kada je turizam u pitanju, mislim da nije potrebno posebno napominjati da turisti baš i neće s oduševljenjem gledati na TE kada dođu na more.

Glede poljoprivrede i tvrdnji kako će se izgradnjom TE omogućiti procvat poljoprivredne proizvodnje u staklenicima, podsjetio bih samo na to da je sličnih „reklama“ bilo i prilikom izgradnje TE Plomin, pa znamo kako je to završilo, a tada je takvu vrstu argumentacije javno zagovarao baš gospodin Begović.
Konačno, treći razlog odnosi se na to da ne postoji ekonomski razlog izgradnje takvog objekta, jer Europska unija ulazi u postfosilno energetsko doba u kojem se nastoje značajno smanjiti emisije CO2. Dakle, nije problem sagraditi elektranu koja će „hvatati“ CO2, već je problem skladištenja tih emisija, čija je tehnologija u razvoju jer inače elektrana mora plaćati te emisije, što također poskupljuje proizvodnju električne energije.

Begović: U odgovoru na kritiku da nema zakonske podloge za pokretanje ove incijative mogu kazati kako je ona sukladna Strategiji energetskog razvoja Hrvatske prihvaćenoj u Saboru u listopadu 2009., kao i odredbama Prostornog plana Dubrovačko-neretvanske županije.

Naime, članak 6.2. navodi sljedeće: „U PPDNŽ se zadržava obveza istraživanja iz programa prostornog uređenja RH radi određivanja najpovoljnije lokacije termoenergetskih objekata na obalnom području Dalmacije južno od Zadra i sjeverno od Ploča.“ Dakle, evidentno je da u tom dijelu postoji zakonska podloga za inicijativu za promjenom prostornog plana.

Škrlec: Ali to je rupa u zakonu…

Begović: Zašto?

Škrlec: Pa taj prostorni plan je od 1999., koristite anarhiju u prostornom planiranju Hrvatske.

Begović: Molim lijepo, to je i dalje važeći pravni akt. Dakle, uz to, a i vezano za tvrdnju da izgradnja TE na ugljen nije ekonomski opravdana, moram reći kako će 2020. s radom prestati oko 65 posto termoenergetskih postrojenja u Hrvatskoj. Riječ je o elektranama ukupne instalirane snage otprilike 1200 megavata koje zbog tehničkih ili ekoloških razloga više neće moći raditi.

Ako danas uvozimo 30 posto električne energije, evidentno je da će tada, ako nešto ne poduzmemo, uvoz možda prerasti i brojku od 50 posto. A svaki uvoz, pa tako i energije, zapravo je čisti odljev gotovog novca hrvatskih građana u strane države. Pri tome, za gradnju TE na ugljen postoje samo dvije lokacije u zemlji koje su za to pogodne, ali i potrebne. Jedna je Plomin, a druga Ploče.

Luka Ploče ima svu potrebnu infrastrukturu za pretovar rasutih tereta, odnosno ugljena. Što se tiče pozicije u elektroenergetskom sustavu, lokacija u luci Ploče je gotovo idealna. Ploče su stotinjak kilometara južno od najveće hrvatske HE Zakučac, stotinjak kilometara sjeverno od HE Dubrovnik te samo 40 km od pumpne hidroelektrane Čapljina. U blizini je i veliki potrošač – Aluminij Mostar.

To je idealna lokacija za temeljni elektroenergetski objekt. Na kraju, realizacija takvoga objekta za samu luku značila bi stvaranje stabilnog poslovnog okruženja za sljedećih 30 do 40 godina. Postojanje takvog subjekta sa stalnom i stabilnom potrošnjom luci osigurava i stalne prihode na pretovaru ugljena i štiti je od tržišnih poremećaja. To je praksa svuda u Europi.

Škrlec: Oprostite, izgradnja TE na ugljen u Pločama je možda najisplativija za investitora, ali ne i za Hrvatsku i njezine građane. Jug Hrvatske nema potrebe za izgradnjom takve TE, uostalom, planira se i izgradnja plinske elektrane u Dugopolju, pa će to s vjetroelektranama i solarnim elektranama biti sasvim dovoljno za jug Dalmacije. Stoga, ako se negdje treba graditi TE na ugljen ili na plin, onda neka to bude na kontinentu, gdje postoji pojačana potreba za potrošnjom električne energije. Uostalom, već bi se dosta gubilo i na distribuciji električne energije od juga do sjevera Hrvatske.

Begović: TE na ugljen na kontinentu praktički su neizvedive zbog nemogućnosti transporta potrebnih količina ugljena, plinske su zbog previsokih marginalnih troškova nekonkurentne, što kao primjer vidimo da su gotovo sve plinske elektrane u Europi izvan pogona, a jug Hrvatske ne smije se promatrati kao odvojen sustav, nego kao dio cjelokupnog elektroenergetskog sustava.

Nadalje, ne možemo se osloniti samo na obnovljive izvore energije, jer oni zbog svoje stohastične naravi rada ne pružaju potrebnu sigurnost i stabilnost elektroenergetskog sustava. Osim toga, posebno treba istaknuti da bez gradnje takvog objekta, poput TE Ploče, nije moguće realizirati projekte obnovljivih izvora energije koji su predviđeni strategijom energetskog razvoja.

Škrlec: Nije točno da elektroenergetska mreža koja se oslanja i na obnovljive izvore energije nije stabilna, a što se tiče cijene proizvodnje, sve govori u prilog tome da će zbog rasta cijena „otkupljivanja“ i skladištenja CO2 obnovljivi izvori energije biti sve konkurentniji drugim fosilnim izvorima energije.

Prema izračunima poznatih svjetskih konzultantskih kuća, već nakon 2020. će cijene električne energije iz termoelektrana na ugljen biti nekonkurentne u odnosu na one od obnovljivih izvora energije,a poslije 2030. i onih koje koriste plin zbog obveze hvatanja i skladištenja CO2. Ali još nešto: ministar Ivan Vrdoljak je najavio kako za tri do pet godina možemo očekivati velike količine plina iz Jadrana. Tko će onda biti kriv što nismo gradili TE na plin?

Begović: O plinu iz podmorja suvišno je trošiti riječi jer još nisu poznati ni najosnovniji elementi za razmatranje i donošenje bilo kakvih odluka. No, kad spominjete obnovljive izvore, treba znati da su to subvencionirani izvori energije za koje građani plaćaju energiju iz vjetroelektrana oko 100 eura/MWh, iz solarnih oko 230 eura/MWh. Prosječna cijena iz termoelektana na plin je oko 70 eura /MWh, dok bi u TE Ploče trebala biti ispod 50 eura/MWh.

Apsurdno je graditiu turističkoj regiji
Škrlec: To je nerealno niska cijena, mala znanstvena fantastika.

Begović: Nije nerealno, to su procjene na temelju podataka iz već izgrađenih termoelektrana, Namjeravamo graditi tipsku TE kakva postoji u luci Rotterdam u Nizozemskoj, luci Wilhelmshaven, gradu Karlsruhe. Takva TE koja se vizualno uklapa u okoliš, s emisijama daleko ispod granica koje propisuje EU, a zbog napredne tehologije ima cijenu proizvodnje električne energije izuzetno nisku i konkurentnu.

Škrlec: Pa za nova postrojenja u TE Plomin, koja je također na ugljen, predviđena je cijena od 73 eura…

Begović: Nisam ni na koji način sudjelovao u kreiranju koncepta TE Plomin C, no radi se o nestandardnoj jedinici manje snage i zbog toga viših specifičnih troškova proizvodnje.

Ali da se vratim na vašu primjedbu da sam svojevremeno kao voditelj izgradnje Plomina tvrdio kako rad termoenergetskog objekta stvara preduvjete za značajno poticanje i unapređenje poljoprivredne proizvodnje kroz mogućnost dostave besplatne toplinske energije i plasteničkoj proizvodnji. Točno je da to nije uspjelo, ali zbog toga što sam bio smijenjen 2000. i zbog toga što nakon toga nije provedena redovna komunikacija s lokalnom sredinom, koja također mora dati svoj obol u tom dijelu.

I dalje sam pri stavu, što potvrđuju i svjetska iskustva, naročito u Nizozemskoj, da se na taj način proširuje asortiman proizvodnje agrokultura koja se u tim uvjetima može obavljati tijekom cijele godine. Konačno, kad je u pitanju vaša tvrdnja da će Europska komisija dodatno pooštravati ekološke kriterije i forsirati obnovljive izvore energije, smatram da i na tom polju dolazi do stanovitih promjena u drugom pravcu, baš zbog previsokih cijena električne energije iz obnovljivih izvora. Naime, udio energije iz obnovljivih izvora u Njemačkoj povećao je cijenu energije za kućanstva u zadnjih 5 godina više od 30 posto. Uostalom, Njemačka je nakon odluke o zatvaranju nuklearnih centrala započela izgradnju većeg broja TE na ugljen.

Škrlec: Ali Njemačka je poseban slučaj: ona se u socijalnom i egzistencijalnom smislu mora brinuti o tisućama radnika u svojim rudnicima ugljena i zbog toga se odlučila za takav korak. Uz to, Njemačka će, sukladno svojim planovima, smanjiti proizvodnju stakleničkih plinova u srednjoročnom periodu, a nisam siguran što će u tom smislu biti s nama. No, ako se stalno vrtimo oko TE na ugljen: zbog čega ne namjeravate graditi TE na ugljen koja koristi tehnologiju rasplinjavanja ugljena? To je najmanje ekološki štetna tehnologija ugljena i o toj temi bismo mogli razgovarati?

Begović: Ta tehnologija je poznata još od Drugog svjetskog rata i korištena je u Njemačkoj za potrebe prvenstveno dobivanja plina. Još ne postoje komercijalno opravdana postrojenja sa svrhom proizvodnje ne plina, nego električne energije. Jedno veće takvo postrojenje gradi se u Americi, ali uz višestruko veće investicijske troškove.

Škrlec: Radi se o 15% poskupljenja, ali ne spominjete kako bismo za tu tehnologiju mogli dobiti financiranje iz razvojnih fondova EU-a koji su namijenjeni upravo za tu svrhu.

Begović: Ne slažem se, riječ je većoj razlici u cijeni proizvodnje električne energije.

Škrlec: Ali sve to je mala cijena koja se u ovakvim slučajevima mora platiti zbog utjecaja na okoliš i zdravlje ljudi.

Begović: Svako područje ljudskog djelovanja, svako industrijsko postrojenje utječe na okoliš i ljude. Hoćemo li onda odustati od kompletne industrije, zbog toga što utječe na ljude i okoliš? Mislim da je glavno pitanje da se dogovorimo o tome što je prihvatljivo, a što nije, u razumnim granicama. Po meni, najprije treba napraviti studiju utjecaja na okoliš, pa da se onda provede javna rasprava i donese odluka što je prihvatljivo, a što ne.

Škrlec: Kako ćete napraviti studiju utjecaja na okoliš, ako nije provedena promjena prostornog plana?

Begović: E to je malo čudna odredba u zakonu koja traži da najprije treba provesti promjene i dopune prostornog plana, a onda nakon toga ide studija utjecaja na okoliš. Dakle, ponašajmo se racionalno: neka se napravi stručna studija utjecaja na okoliš i onda na osnovi toga neka se provede javna rasprava i donese odluka.

Škrlec: Ali ponavljam, bez obzira na studiju, nema nikakve logike da se TE na ugljen gradi u regiji koja ne treba tolike količine eletrične energije, koja ime preduvjete za korištenje obnovljivih izvora energije, koja može kod Dugopolja izgraditi TE na plin i čije se gospodarstvo temelji na turizmu i poljoprivredi.

To je stvarno apsurdno. Pa i TE na mazut u Rijeci će se, potvrdili su iz HEP-a, prenamijeniti u iduću godinu-dvije u plinsku elektranu, a mi bismo u Pločama gradili TE na ugljen. Bitno je to da bi ta elektrana manje ili više zagađivala okoliš, štetila zdravlju ljudi, a vizualno dodatno štetila turizmu. A to nije neophodno.

Turizam ne trpi nikakvu štetu
Osim toga, cijeli postupak promjene prostornog plana za grad Ploče je protuzakonit. Dokumenti na koje se pozivate kao investitor u obrazloženju Gradskom vijeću je plan rada Vlade koji nema zakonsku snagu, strategija energetskog razvoja čije su brojke razvoja napuhane zbog političkog pritiska HDZ-a i predsjednika Vlade Ive Sanadera, a kao vrhunac je novi Zakon o strateškim investicijima koji vas opovrgava u članku 5., jer da bi nešto moglo biti strateška investicija, mora biti u prostornim planovima – a koliko znamo nije. Mislite malo i na našu djecu koja će živjeti tamo i za 20 godina.

Begović: Pa mislim da je baš za našu djecu bitno da imaju stabilan elektroenergetski sustav, koji neće ovisiti samo o suncu ili vjetru, a da ne govorim o drugim gospodarskim i financijskim pogodnostima koje TE donosi tom dijelu Hrvatske. Od broja zaposlenih, prvenstveno mladih, preko udvostručenih prihoda lokalne uprave, od energetske rente, besplatne toplinske energije i stvaranja boljih uvjeta za stakleničku poljoprivredu. TE na ugljen na kontinentu, već sam objasnio, nije izvediva, zagađenje, ako ga ima i koliko ga ima, svugdje je isto i mora biti u skladu s prihvaćenim normama.

Škrlec: To je premalo za štetu koja će nastati negativnim utjecajem na okoliš i zdravlje ljudi, turizam i poljoprivredu.

Begović: Ta tvrdnja uopće ne stoji. Turizam ne trpi nikakvu štetu od takvih objekata, pogledajte samo Opatiju ili Rabac u Istri, a i primjere iz Europe. Inače možemo odustati od najvećeg dijela industrijske, a ne samo energetske proizvodnje u Hrvatskoj, a dosta toga smo već izgubili i ne vidim da živimo bolje.

FRENKI LAUŠIĆ
FOTO: NEJA MARKIČEVIĆ / CROPIX

slobodnadalmacija.hr