Aktualno

Ravnateljica Lučke uprave Deša Rathman: Potrebno je otkloniti sve prepreke kako bi Luka Ploče iskoristila svoj potencijal

Povodom rasprave o prijedlogu novog Zakona o pomorskom dobru održanoj u Splitu, Deša Rathman se za Pločanski dnevnik osvrnula na brojna ključna pitanja vezana uz sami Zakon, kao i na utjecaje koje će Zakon imati na poslovanje Lučke uprave Ploče te Luke Ploče d.d.

U četvrtak 6. travnja 2014. u Splitu je održana javna rasprava o prijedlogu novog Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, s predstavnicima Ministarstva mora, prometa i veza na čelu s ministrom Sinišom Hajdar Dončićem. Povodom rasprave kojoj su nazočili predstavnici Lučke uprave Ploče, zamolili smo ravnateljicu Dešu Rathman, za detaljan intervju o prijedlogu novog Zakona prilikom čega se osvrnula i na problematiku Luke Ploče koja se nameće novim Zakonom te koja je izazvala veliku javnu diskusiju.

Što se sve, po novim prijedlozima Zakona, mijenja u smislu upravljanja lukama?


‘Reguliranje upravljanja lukama predstavlja najznačajniju komponentu upravljanja pomorskim dobrom u Republici Hrvatskoj. Mislim da je problematika upravljanja konceptualno dobro postavljena na način da je definiran upravljački proces i upravljačko tijelo na razini luke kao i njegov nositelj – lučka uprava. Primijenjen je model koji je prema dobroj praksi oblikovan i razvijen u većini europskih sustava, a prema kojem je upravljanje lukama odvojeno od operacionalizacije. Ulogu lučke uprave moramo shvatiti kroz sveobuhvatan, kontinuiran i dinamičan proces integracije lučkog sustava u šire gospodarske, prometne, turističke, ekološke i socijalne sustave te u komercijalnom smislu, kroz strateško pozicioniranje luke na tržištu. U tom smislu uloga lučke uprave vrlo se dobro nadovezuje na ulogu Agencije za integrirano upravljanje pomorskim dobrom.

Koja je uloga Agencije za integrirano upravljanje pomorskim dobrom?

Ona je nositelj planiranja i strateškog sagledavanja i usmjeravanja razvoja pomorskog dobra na nacionalnoj razini. Ova je razina planiranja do sada nedostajala u smislu optimiziranja nacionalnog lučkog sustava kao jedinstvene cjeline, iz čega bi trebalo proizaći optimalno usmjeravanje razvoja pojedinih luka, sadržaja u njima i namjene.

Što novi prijedlog Zakona mijenja u sistemu dodjela koncesija?

Lučka uprava svoju ulogu realizira kroz različite mehanizme i instrumente upravljanja kao što je sustav koncesija, cjenovna politika, obvezujući regulacijski i planski dokumenti. Zakon donosi novine koje se tiču načina dodjele koncesija koji je prilagođen tako da se mogu izdati koncesije na zahtjev. Ovo znači otvorenost tržišta, tj. mogućnost da za pojedine usluge na području luke postoji upravo onaj broj pružatelja usluga koje tržište može apsorbirati.

Istovremeno, kod dodjele koncesije na prostor kroz postupak dodjele i ugovorne odnose koncesionar odgovara za ugovoreni obuhvat i standard poslovanja kao i za terminski plan. Cjenovna politika čiji je nositelj Lučka uprava nadovezuje se na sustav koncesija kroz sagledavanje prihodovne i rashodovne strane poslovanja pojedinih subjekata uz imperativ postizanja i održanja zadovoljavajuće razine konkurentnosti luke.

Koje su negativne strane novog Zakona, odnosno, koja pitanja će njim ostati neriješena i koje nove problematike donosi sa sobom?

Zaključila bih da Zakon dobro definira osnovne parametre i model lučkog sustava, međutim, problem s kojim se svakodnevno susrećemo i u operativnom, i u planskom i konceptualnom smislu je nemogućnost primjene zakonskih rješenja radi već implementiranih kategorija kao što je prvenstvena koncesija, nasljeđe i forma prema kojoj poduzeća koja su nekada bila nositelji djelatnosti polažu pravo na pojedine objekte na pomorskom dobru itd.

Radi ovakvog nasljeđa danas se još uvijek suočavamo sa nerazlikovanjem uloge pojedinih subjekata u luci od strane javnosti, ali i od strane poslovnog okruženja, posebno izostankom razumijevanja činjenice da je Lučka uprava nositelj upravljanja cjelokupnim lučkim sustavom, dok su koncesionari privredni subjekti koji provode i operacionaliziraju lučke djelatnosti prema zadanim pravilima i u zadanim okvirima. S ovim ćemo se pitanjem u narednom razdoblju u Lučkoj upravi Ploče intenzivno baviti kroz institucionalno unapređenje i preciznije definiranje mehanizama upravljanja. Važan smo dio tog posla već obavili krenuvši od samog početka kroz preciznu definiciju svrhe poslovanja Lučke uprave, te temeljnih procesa, što je značilo potpunu unutarnju reorganizaciju.

Kako komentirate najavu najvećeg koncesionara Luke Ploče d.d. o mogućem odustajanju od višemilijunskih ulaganja?

Na prijetnje o odustajanju od ulaganja mogu reći jedino da je Luka Ploče nesporno resurs koji pruža dovoljno potencijala za isplativost ulaganja pod uvjetom da otklonimo opisane prepreke koje se odnose dostupnost mogućnosti ulaganja na tržište. Upravo je ovaj slučaj primjer situacije do koje nije smjelo doći, te na koje se i odnosi moj komentar o načinu dodjele koncesije koji mora uvjetovati odgovorno ponašanje i javnog i privatnog sektora. Naime, slijedom preustroja lučkog sustava tijekom 90 – ih, prvenstvena koncesija dodijeljena je kao posebna kategorija poduzeću koje je do tada bilo ujedno i nositelj upravljanja, ulaganja i operacionalizacije u luci, na razdoblje od 12 godina, kao ustupak radi prilagodbe novom načinu funkcioniranja, prije svega tržišnom mehanizmu. Prvenstvene koncesije, naravno, nisu oblikovane prema načelima koje sam opisala prethodnom pitanju te njima nije uvjetovano odgovorno poslovanje koncesionara, kao ni upravljanje rizikom od strane istog. Iz perspektive trenutka u kojem su prvenstvene koncesije dodijeljene, to je donekle i razumljivo, jer se rješenje argumentiralo povijesnim i socijalnim elementima – velikim brojem lučkih radnika i njihovih radnih mjesta.

Međutim, razdoblje na koje je prvobitno dodijeljena prvenstvena koncesija (do 2017.) naknadno se produljilo do 2037., odnosno do 2055. i tada ova kategorija gubi smisao jer socijalni element kao osnovni argument, kroz promjenu vlasničke strukture u korist privatnog kapitala nestaje, a ostaje ekskluzivitet u smislu neprecizno definiranih obveza, standarda i razine kvalitete, povlaštene koncesijske naknade, tarifiranje usluga i sl.

Je li novim Zakonom uvjeti za rad koncesionara postaju nepovoljniji?

Posljedice opisanog osjećamo u praksi. Naime, projekt Integracije projekta i transporta, u koji je samo Lučka uprava uložila milijardu kuna, pokrenut je upravo zajedničkom inicijativom prvenstvenog koncesionara i Lučke uprave. Uvjeti investiranja se nisu promijenili, međutim, kada su se sklapali ugovori o koncesiji, te naknadno produljivali, očito se propustilo razmišljati o instrumentima osiguranja i upravljanju rizikom od strane koncesionara.

Lučka uprava kao davatelj koncesije kontinuirano izražava svoju zabrinutost za realizaciju projekta, ne radi toga što koncesionar prijeti odustajanjem od ulaganja, već radi toga što su se već sada pojavile jasne dvojbe o tome je li koncesionar uopće u mogućnosti ispuniti svoj dio obveza u sklopu realizacije Terminala za rasute terete, a koje se odnose na dobavu i montažu opreme. Naime, projekt izgradnje infrastrukture čiji je nositelj Lučka uprava odvija se prema planu, no koncesionar već sada kasni sa inputima u smislu specifikacije opreme, a koji su Lučkoj upravi potrebni za dovršetak infrastrukture na način da ona bude usklađena sa zahtjevima projekta čiji je nositelj koncesionar.

Kakav će utjecaj ostaviti smanjen broj predstavnika koncesionara iz Upravnog vijeća. Što se time želi postići?

Izostanak predstavnika koncesionara iz Upravnog vijeća Lučke uprave je velika promjena koja bi došla ukoliko se usvoji novi prijedlog Zakona. Prema njemu, umjesto dosadašnjih osam, trebalo bi brojiti pet članova. Gore opisana situacija pokazatelj je kako subjekt kojeg bi trebalo usmjeravati i regulirati ne može sudjelovati u upravljačkom tijelu. Ne želim umanjiti važnost osiguranja mogućnosti učenja iz iskustva koncesionara, posebno stoga što razvojni ciljevi moraju biti zajednički, ali se taj proces pridružuje savjetodavnim, nikako upravljačkim tijelima. Iskustva iz prakse vrijedan su input za oblikovanje upravljačkog procesa, međutim, kada se odgovorno poslovanje kroz tarifnu politiku, standarde i kvalitetu, kao činitelje konkurentnosti naziva birokratizacijom, što je ponekad slučaj, onda se radi o nerazumijevanju ili neprihvaćanju uređenog sustava i upravo tu nastaje sukob interesa radi kojeg je odvajanje upravljanja od operacionalizacije jedini način da se pomorskim dobrom luke upravlja u funkciji javne koristi, a primjenom ekonomskih načela, što i jest osnovna zadaća i smisao postojanja lučke uprave.

 

Ljubica Foškulo

Pločanski dnevnik