Profesorici Marini Šarinić u pomoć priskaču nadareni učenici koji sastavljaju ispit, a ove godine ta uloga pripala je Mateju Volareviću, učeniku iz Gimnazije Lucijana Vranjanina
Četiri kola, dva suca, bodovi, medalje za najbolje. I ne, nije riječ o još jednom napetom nogometnom turniru, već o bitki znanja za koju nije potrebna lopta, nego olovka i želja za što boljim matematičkim rezultatima. A tko god je i pomislio da su brojevi i jednadžbe s dvije nepoznanice dosadni, gadno se prevario. Kako bi dokazala da matematika nije samo puki nastavni predmet već alat koji pomaže u rješavanju zapetljanih zadataka, profesorica Marina Šarinić iz Osnovne škole Josipa Jurja Strossmayera utemeljila je turnir jednadžbi. U školi u Varšavskoj 18 osmašima je priredila pravo malo matematičko prvenstvo. Kopirala je sportska pravila i natjecanja, govori nam, pa nabavila i fućkaljku, kao prava sutkinja. Turnir jednadžbi povezala je sa sportom.
– Na satu im prvo objasnim nastavne sadržaje, a onda ostatak vremena vježbamo zadatke. Nije im jasno zašto to radimo kada smo već sve naučili, a ja im kažem da i naš najbolji nogometaš Luka Modrić na treningu mora raditi vježbe ispočetka. Pa što? I on sve to zna, ali vježba, kao što i mi moramo matematiku – poručuje M. Šarinić kojoj je cilj približiti matematiku učenicima i možda je pogurati prema vrhu liste omiljenih školskih predmeta.
A u cijeloj toj priči nije sama. U pomoć joj priskaču nadareni učenici koji sastavljaju ispit, a ove godine ta uloga pripala je Mateju Volareviću, učeniku iz Gimnazije Lucijana Vranjanina. Na listu papira sastavio je pet zadataka koji se temelje na jednadžbama s dvije nepoznanice, a vrlo je ponosan zbog uloge koju je dobio. – Koeficijente, to jest brojeve, koji se nalaze uz nepoznanice u jednadžbama mijenjam kako bih dobio cjelobrojna rješenja, a teško je onoliko koliko odaberem da bude – objašnjava simpatični srednjoškolac.
I on je sudac, kao i prof. Šarinić, a zajedno i ispravljaju ispite. Ove godine, otkrivaju, prijavio se 41 osmaš, a važna stavka je, napominju, da njihov turnir jednadžbi nije samo za talentirane matematičare.
– Želim matematiku približiti svima, a nadareni đaci pomažu mi i osmišljavaju zadatke. Naš učenik Gabriel Auguštin imao je tu ulogu lani jer se s njime bilo teško natjecati. Želja mi je da se svi priključe i da svi oni koji misle da ne mogu požele rješavati matematičke probleme – objašnjava M. Šarinić. I to uglavnom tako i bude. Brojni učenici iznenade jer ih ponese natjecateljski duh. Svaki put nakon održanog kola đaci ne žele otići, napominje, već komentiraju rješenja i zbrajaju bodove kako bi pokušali predvidjeti hoće li proći dalje.
No, osim želje za zlatnom medaljom, učenike su, priznaju nam, privukle i nagrade. Profesorica poručuje da je najvažnije sudjelovati pa je svima koji se prijave pripremila nagrade sponzora, ali one najvrednije čuvaju se za prva tri mjesta. Prošle godine, kada je priča oko turnira i započela, mučila se s idejama za nagrade, no učenici su je naučili da sreću čine male stvari.
– Pitala sam Gabriela za savjet, a on mi je rekao da nabavim lopte. One su im hit, kazao mi je, jer stalno vani igraju nogomet pa im znaju odletjeti preko krova – smije se M. Šarinić.
Tekst: Tatjana Josipović / večernji.hr
Foto: privatna arhiva / index.hr
