Aktualno

‘Nemoguće je otkriti sva bančenja u gradovima i županijama’

Javno svjedočenje Jasmine Jovev, bivše predstojnice Ureda Marine Lovrić-Merzel, županice sisačko-moslovačke, o krivotvorenju računa, narudžbi i drugih poslovnih isprava u upravi te županije, potvrdilo je sumnje kako nema dostatnog nadzora trošenja proračunskog novca, piše Slobodna Dalmacija.

Ako se svaki rashod čija visina ne “strši” previše, kako proizlazi iz iskaza Jasmine Jovev, kroz “prekrojene” račune i narudžbenice može naknadno “pravdati” i prilagoditi proračunskim planovima, onda se postavlja pitanje kako tome mogu ući u trag Državna revizija i druge nadzorne službe.

Zamjenik glavnog državnog revizora Jozo Serdarušić upozorava kako revizori idu jednom godišnje u proračunske korisnike, dok je, ističe, za svakodnevnu kontrolu korisnika zadužena njihova vlastita unutarnja revizija.


Neizvediv posao

– Našoj reviziji podliježu izvješća, dokumenti i računovodstvo proračunskih korisnika, ali provjeravamo i konkretne financijske transakcije i poslovne događaje na koji se te transakcije odnose. No, u najvećem broju slučajeva ne provjeravamo sve transakcije jer je to naprosto neizvedivo. Kod brojnih proračunskih korisnika imate tisuće izdanih računa i poslovnih događaja tijekom jedne godine. Prema tome, nemoguće je imati provjeru 100 posto – kazao nam je Serdarušić.

Revizori, dodaje, rade selekciju transakcija koju će detaljno provjeriti prema internim kriterijima službe.

– Jedan od kriterija je iznos u financijskim izvješćima koji značajno odstupa od iznosa te stavke u prijašnjim izvješćima, ali ima i drugih kriterija na osnovi kojih se ide u detaljnu provjeru. Tada se provjeravaju računi, stavke u računima, traže se dodatna objašnjenja i sve što se može s obzirom na ovlasti Revizije.

Naime, mi nismo policija da možemo utvrditi sve što se odnosi na neki poslovni događaj, ispitati neke ljude i slično. Slikovito rečeno, ne možemo utvrditi tko je gdje i što pio i jeo na račun proračuna – kaže Serdarušić.

Nenamjensko trošenje

Njegove riječi potvrđuju kako je teret otkrivanja nenamjenskog trošenja javnog novca opet na Državnom odvjetništvu i policiji, koji moraju imati koliko-toliko vjerodostojnu prijavu i svjedoka ili više njih.

Prema pripadajućim zakonskim propisima, svaka jedinica lokalne samouprave s više od 35.000 stanovnika mora unutar gradske, općinske ili županijske uprave ustrojiti vlastitu unutarnju reviziju. No, unutarnja revizija, prema riječima Serdarušića, nije zadužena samo za financije nego i za ukupan rad gradske ili županijske uprave.

– Unutarnja revizija zapravo nadzire unutarnju kontrolu, koja kontrolira ne samo financije nego i rad zaposlenika, korištenje imovine općine, grada ili županije i druge poslove. U svakom slučaju, unutarnja revizija može provjeravati i svaku transakciju, svaki poslovni događaj vezan za financije jedinice lokalne samouprave – dodaje Serdarušić. Problem je što unutarnjeg revizora u lokalnoj samoupravi postavljaju (grado)načelnik ili župan.

Revizor je, dakle, osoba od povjerenja lokalnog čelnika, pa se postavlja pitanje kako će ga nadzirati. Uz to, prema podacima Ministarstva pravosuđa, čak 82 posto proračunskih korisnika koji su dužni ustrojiti unutarnju reviziju, to uopće nisu učinili.

U nadzor financija proračunskih korisnika može bez najave i obrazloženja “banuti” nadležna osoba iz Ministarstva financija. No, na čelu Uprave za proračunski nadzor je Branko Šegon, pomoćnik ministra financija, koji je na odlasku zbog sukoba interesa.