Mladi gradonačelnik Ploča i liječnik Mišo Krstičević našao se među onima koje bi neki rado vidjeli među kandidatima za novog šefa SDP-a, piše jutros Večernji list.
Novinarka Večernjeg razgovarala je s Krstičevićem o tome vidi li se novim liderom, ali i o tome što SDP-u treba da postane jaka stranka.
SDP je doživio debakl na izborima. Zašto i može li samo Bernardić biti kriv za poraz?
Ako ove parlamentarne izbore gledamo unutar cjeline od tri posljednja nacionalna izborna ciklusa, onda možemo shvatiti koji su razlozi ovakvog debakla. Kroz komunikaciju politika, predstavljanje konkretnih rješenja, stavljanje u izlog kandidata koji utjelovljuju ono što određena politička grupacija jest tražite potporu birača. Davor kao osoba ne može biti krivac. Za poraz SDP odgovoran je bezidejni, klijentelistički sastav vodstva i pragmatični pristup političkog centra. Na ovim izborima SDP je evidentno poražen, ali to ne možemo reći za lijeve politike koje su ovim izborima s jedne strane dobile konkretnu afirmaciju u liku zeleno-crvene koalicije, a s druge strane i jasnu poruku svih apstinenata za potrebu transformacije SDP-a u modernu stranku demokratskog participativnog socijalizma. Ovi su izbori također izvrstan orijentir za procjenu maksimalnog kapaciteta desnice, iz čega se i bez dublje analize da zaključiti da je ipak većina hrvatskog društva nezadovoljna postojećim stanjem i rješenjima koje nudi desnica. To je pokazatelj da prostor za lijevu političku frontu itekako postoji.
Bernardić se povukao, kazao da se više neće kandidirati. Treba li tako postupiti i većina vodstva, pogotovo oni koji su bili izborni koordinatori?
Davor Bernardić je rezultat, medicinski rečeno, simptom politike SDP-a u posljednjih 20 godina. U tom razdoblju SDP je konstantno gubio svoju socijaldemokratsku supstancu u obliku zastupanja radničkih interesa i interesa društveno marginaliziranih skupina. Prekinuta je suradnja sa sindikatima, nedovoljno se ulagalo u edukaciju članstva i terenski rad, koji je nužno morao podrazumijevati solidarne akcije s ugroženim skupinama, ponajprije radnicima. U tom smislu većina vodstva nosi odgovornost jer su oni eksponenti tih promašenih i devijantnih politika.
Stranka ide na nove izbore u što skorijem roku. Kakav lider treba SDP-u?
U idućem razdoblju SDP-u je potrebna promjena gotovo svih supstanci. Lider SDP-a mora biti ponajprije moralno neokaljana, hrabra, odlučna osoba s jasnom vizijom moderne lijeve politike. Izostane li u budućem vodstvu bilo što od navedenoga, neće doći ni do kakvog iskoraka, ni do promjena, jedino možemo očekivati daljnje osipanje i stagnaciju. Do sada je kohezivni faktor bio uspješan lider i producirali bi se oblici kulta ličnosti zasnovani na menadžerskim i tehnokratskim sposobnostima toga pojedinca te na poslušnostima suradnika. Takvu praksu treba prekinuti, a zajedništvo tražiti u idejama, programima i njihovim realizacijama.
Neki drže da SDP-u treba neko novo, mlado, šokantno rješenje, mačak u vreći u kojeg se isplati ulagati, kao svojedobno Zoran Milanović. I kažu da biste to mogli biti vi. Razmišljate li o kandidaturi?
Sve navedeno mora doći do uha i spoznaje svakog člana SDP-a, a u tom slučaju dobar izbor neće izostati. Široki razgovori trenutačno su nužni da bi se iskristalizirali upravo takvi pojedinci kao budući predstavnici stranke jer ne smijemo ponovno svesti cijelu organizaciju na pojedince ili manju skupinu pojedinaca. Stranka je organizacija za promjenu društva i treba pripadati svim članovima i simpatizerima.
Vaša kandidatura podrazumijevala bi i preseljenje u Zagreb, prekidanje liječničke karijere… Nije laka odluka?
Biti predsjednik najveće stranke lijevog političkog spektra znači odgovornost za cjelokupno društvo i državu. Stoga ne vidim diskontinuitet između svoje mediprofesije i rada u politici. Ono što spaja medicinu i politiku težnja je i rad za dobrobit svakog pojedinca i društva u cjelini. Baš poput medicine, politika bi trebala biti racionalna djelatnost utemeljena na humanizmu, a usmjerena prema oslobođenju čovjeka od svih oblika dominacije, opresije te na humanizaciji svijeta. Od takvih zadataka i odgovornosti ne bježim…
Spominju se još neka imena u igri za lidera. Koga biste podržali ako se ne biste kandidirali i mogu li osvojeni preferencijalni glasovi biti ključni kriterij?
Preferencijalni glasovi ne trebaju biti orijentacijski kriterij jer su kandidati s lista postavljeni selektivnim odlukama postojećega stranačkog vodstva i stoga oni znače kontinuitet starih politika koje su dovele do ovoga izbornog debakla. Kandidat kojeg bih eventualno podržao morao bi zadovoljavati sve prethodno istaknute kriterije.
Vi se niste „izmjerili“ na ovim izborima jer ste odbili biti na listi. Zašto ste tako postupili i je li vam danas žao?
Nesudjelovanje u ovim izborima nije izraz mojih osobnih animoziteta, već izostanka komunikacije i neslaganja s dosadašnjim politikama SDP-a.
SDP je u teškim problemima. Što mu u ovom trenutku treba?
Sve dok socijaldemokracija nije u problemima, u njima dugoročno ne može biti ni SDP. Kriza SDP-a je prisutna, ali ujedno je i velika šansa za ono što je najpotrebnije, a to je transformacija u modernu stranku ljevice.
U Saboru ovog puta imate ozbiljnu konkurenciju. Platforma Možemo ima osam mandata. Koliko to SDP-u otežava situaciju i što je rješenje, kako povratiti povjerenje građana?
Želim naglasiti da platforma Možemo nije konkurencija i trudit ću se da ih se nikad unutar SDP-a tako ne percipira. Oni su naši saveznici, nadam se budući suradnici i, što je najvažnije, njihov je rezultat krucijalan poticaj i usmjerenje za SDP. Zapeli smo u dubokom klijentelizmu i bezidejnom pragmatizmu upravo zbog dosadašnjeg monopolističkog položaja na parlamentarnoj ljevici. SDP nije niti smije biti stranka lijevog centra, već isključivo stranka demokratske ljevice. Za pobjedu s tih polazišta potreban je dugotrajan rad i komunikacija s građanima koje moramo upoznati s prednostima politika koje u budućnosti moramo zastupati.
Petra Maretić Žonja/Večernji list
