COVID-19 neko će vrijeme ostati s nama. Moramo priznati da smo desetljećima, kolektivno, sustavno zanemarivali zdravstvo. Narednih je tjedana od presudne važnosti da nadoknadimo tu razliku i da spoznamo ulogu bolnica i zdravstvenih djelatnika – riječi su virologa dr. Roberta Redfielda, šefa američke federalne agencije za javno zdravstvo. Što reći za hrvatske prilike? Naše su medicinske sestre i tehničari u rujnu prošle godine morali izaći pred bolnicu, prosvjedom zahtijevati povećanje koeficijenata složenosti poslova i poštivanje kolektivnih ugovora.
Dubrovačkoj bolnici tad je nedostajalo 100-tinjak medicinskih sestara. Taj nedostatak netko mora nadoknaditi – to su sestre i tehničari koji tamo već rade, njih nešto manje od 400, uz mnogobrojne neprospavane noći i prekovremeni rad. Prije nekoliko dana baš smo njima pjevali Moju domovinu, pljeskali što unatoč svemu nesebično rade svoj posao i izlažu se zarazi.
– Sve nas je manje, broj sestara opada što zbog prirodnog odljeva, što zbog odlaska dijela zaposlenika iz sustava. Započeli smo analizu zaposlenih sestara po odjelima, a s brojkama koliko gdje sestara nedostaje izaći ćemo nakon ove krize. Vjerujem da će podaci biti šokantni – kaže Ivan Večerin, predsjednik dubrovačke podružnice Hrvatskog strukovnog sindikata medicinskih sestara – medicinskih tehničara.
Infektološki odjel, trenutačno pod posebnom pozornošću, dobro je ekipiran.
– Zasad ima dovoljno sestara na Anesteziologiji, ali daleko je to od propisanih minimalnih uvjeta – odgovara Večerin na pitanje za taj odjel.
Bolnica je organizirala rad tako da dio ljudi radi, a drugi timovi odmaraju doma 10 do 15 dana, i na taj način spremni su odgovoriti na izazov ukoliko koronavirus uđe među medicinsko osoblje. Posljednji raspoloživi podaci kažu kako su oboljeli jedan liječnik i jedna medicinska sestra OB Dubrovnik.
Večerin je uvjeren da se testiranja među medicinskim osobljem obavlja u dovoljnoj mjeri.
– Ne bojim se raditi. Tko zna raditi, uz zaštitnu opremu – nema straha! Ako se i zarazim, mlad sam, ozdravit ću. Međutim, razumijem ljude koji strahuju, među kolegama imamo starijih osoba. Panika je loša pojava, ali doza straha je čak i poželjna, jer te potiče na oprez – komentira Večerin.
Dom – mobilna kućica
Na oprezu su sestre koje nakon smjene ne mogu poći u vlastite domove jer od zaraze COVI-19žele zaštititi članove obitelji koji su u rizičnoj skupini. Hotelska kuća Valamar Riviera ustupila im je na korištenje mobilne kućice u kampu Solitudo koje je prije nekoliko dana počelo koristiti nekoliko sestara. To im, kaže sindikalac, mnogo znači. Od ranije je poznato kako su liječnici sa specijalizacija vraćeni u matičnu bolnicu, a nemaju smještaj u Dubrovniku, privremeno na boravku u hotelu Hilton Imperial.
Zaposlenici koji žive izvan Dubrovnika dobili su propusnice, a organizirane su linije koje povezuju bolnicu s Mokošicom i Župom dubrovačkom.
– Prvih dana su svi bili pod stresom, jer je ovo za sve nova situacija, ali raspoloženje među sestrama i tehničarima je dobra. Moral je na visokoj razini! Znate kakav smo mi narod, kad je najteže – mi smo složni! Tad smo svi kao jedan! – komentira Večerin, medicinski tehničar dubrovačke bolnice već 15 godina.
Na kraju, poručuje: „Pobrinite se za higijenu ruku, ako morate izaći, udaljite se barem dva metra od ostalih, nemojte se okupljati. I ptice na grani već znaju sve upute Nacionalnog stožera civilne zaštite i ne vidim valjanog razloga zbog kojega bi ih netko kršio. Ako je ikako moguće, pomozite nam tako da ostanete doma“.
dubrovacki.hr
