Nakon dužeg izbivanja ponovo nam se vraća kolumnist gosp. Nenad Medak Medo, s pričom koja je, kao i prethodne kolumne vezana uz ekologiju. Ovaj put se dotaknuo pitanja termoelektrane na drvenu sječku pa pogledajte njegova razmišljanja…
Nakon prošlogodišnjeg pločanskog referenduma i jasnog NE termoelektrani na ugljen, isti inicijatori ćumuruše ugurali su dvije kogeneracijske elektrane na biomasu (”drvenu sječku”) za proizvodnju električne energije snage do 5 MW, u prostorni plan grada Ploča.
U energetici se biomasa definira kao obnovljivi izvor energije koji se dobiva od biljaka i životinja, a dijeli se na sljedeće kategorije: drvena biomasa (ostaci iz šumarstva, otpadno drvo kod prerade tj. drvena sječka), ostaci iz poljoprivrede, uzgojena drvena biomasa (tzv. energetske šume), uzgojena ne drvena biomasa (brzorastuće alge i trave), životinjski otpad i ostaci.
Termoelektrana na biomasu-drvenu sječku u pravilu gradi se u krugu do 50 km gdje se drvena sječka nalazi (izvor sirovine), jer termoelektrana na drvenu sječku treba količinski do 55% više energenata za postizanje jednake energetske učinkovitosti kao ugljen čime svaki dodatni kilometar transporta uvećava trošak proizvodnje.
Najbliže šumarije (izvorišta energenta drvene sječke) u susjednoj BiH su: šumarija Uskoplje udaljena od Ploča 167 km, šumarija Bugojno udaljenost 207 km, šumarija Novi Travnik udaljenost 202 km, šumarija Jajce udaljenost 214 km.
Hrvatska šumarija u Gorskom Kotru udaljena je od Ploča preko 500 km, a npr. šumarija u Baranjskom Petrovom selu udaljena je od luke Ploče (prijevoz preko BiH) 517 km.
Isplativo korištenje biomase, u ovom slučaju drvene sječke kao goriva u kogeneracijskim postrojenjima je kada se koristi istodobno za proizvodnju električne i toplinske energije. S obzirom da je Ploče grad s mediteranskom klimom i nema potrebu cjelodnevnog grijanja gradskih stanova više od četrdesetak dana godišnje, ova opcija ne iskoristiva je, a i time trošak ugradnje centralnog grijanja u svim pločanskim domovima ne bi se isplatio.
Kogeneracijska postrojenja na biomasu od drvene sječke, nedavno predstavljena javnosti i uvrštena u prostorni plan, nema ekonomsku isplativost. To je jasno i inicijatorima projekta koji znaju da drvena sječka neće biti glavno gorivo kogeneracijskih postrojenja u Pločama.
Što su inicijatori projekta prešutjeli?
U komunalnom otpadu, tj. svakodnevnom smeću koje naša domaćinstva odbacuju nalazi se cca 70% biorazgradive frakcije tj. biomase životinjskog i biljnog podrijetla. Biomasa je sve osim; stakla, građevinskog otpada, plastike i metala. Bio masa je također životinjski i ljudski izmet. Biomasa iz komunalnog otpada ne samo da je besplatno gorivo za kogeneracijska postrojenja, već je gorivo za koje je svako domaćinstvo platilo odvoz i prijevoz, a u skoroj budućnosti plaćati će i razvrstavanje.
Priča o županijskom centru za komunalni otpad u Pločama nije nova priča. Pogoni za proizvodnju 5 MW struje trebat će dnevno količinu biomase iz komunalnog smeća koju zajedno uz Dubrovačko-neretvansku i Splitsko-dalmatinsku županiju može proizvesti jedino grad poput Napulja ili Milana.
Priča o napuljskom smeću koje bi moglo završiti u Hrvatskoj također nije nepoznata.
Tko treba struju iz kogeneracijskih postrojenja u Pločama?
Prije rata šibenska tvornica lakih metala, tada gigant s 4500 zaposlenih, trošila je 10 posto od ukupne potrošnje struje u Hrvatskoj. U ratu ugašena elektroliza tražila je milijunska ulaganja, pa je tadašnja HDZ-ova vlast na čelu s pok. predsjednikom Franjom Tuđmanom odlučila da se investira u Mostar, a ne u Šibenik. Šibenski TLM tada je ostao s manje od 1000 radnika, a ujedno je ostao trajno ovisan o isporuci aluminija iz Mostara. Mostarska tvornica danas veliki gubitaš pred stečajem i dugom od preko 200 milijuna konvertibilnih maraka muku muču s nabavom jeftine električne energije.
Sjetimo se od prije nekoliko godina strujnih afera i sudskih epiloga na relaciji HEP, TLM i Aluminij Mostar.
Jasno je da se kogeneracijska postrojenja u Pločama namjeravaju graditi zbog tvornice aluminija u Mostaru, jer ovaj projekt nema nijednu drugu stratešku opravdanost. Paralelno s tim, kogeneracijska postrojenja u Pločama ujedno će biti i regionalna spalionica smeća.
Cijela ova priča ima i političku pozadinu iza koje stoji HDZ.
Sljedeće pitanje koje se samo od sebe nameće glasi: ”Gdje je u ovoj priči Most, stranka iz Doline Neretve, partner s HDZ-om u izvršnoj vlasti?”
Nenad Medak Medo
