Aktualno

Iz drugog ugla: Priča o termoelektrani na drvenu sječku

Nakon dužeg izbivanja ponovo nam se vraća kolumnist gosp. Nenad Medak Medo, s pričom koja je, kao i prethodne kolumne vezana uz ekologiju. Ovaj put se dotaknuo pitanja termoelektrane na drvenu sječku pa pogledajte njegova razmišljanja…

 

 


Nakon prošlogodišnjeg  pločanskog referenduma i jasnog NE termoelektrani na ugljen, isti inicijatori ćumuruše ugurali su dvije kogeneracijske elektrane na  biomasu (”drvenu sječku”)  za proizvodnju električne energije snage do 5 MW, u prostorni plan grada Ploča.

U energetici se biomasa definira kao obnovljivi izvor energije koji se dobiva od biljaka i životinja, a dijeli se na sljedeće kategorije: drvena biomasa (ostaci iz šumarstva, otpadno drvo kod prerade tj. drvena sječka), ostaci iz poljoprivrede, uzgojena drvena biomasa (tzv. energetske šume), uzgojena ne drvena biomasa (brzorastuće alge i trave), životinjski otpad i ostaci.

Termoelektrana na biomasu-drvenu sječku u pravilu gradi se u krugu do 50 km gdje se drvena sječka nalazi (izvor sirovine), jer termoelektrana na drvenu sječku  treba količinski do 55% više energenata za postizanje jednake energetske učinkovitosti kao ugljen čime svaki dodatni kilometar transporta uvećava  trošak proizvodnje.

Najbliže šumarije (izvorišta energenta drvene sječke) u susjednoj BiH su: šumarija Uskoplje udaljena od Ploča 167 km, šumarija Bugojno udaljenost 207 km, šumarija Novi Travnik  udaljenost 202 km, šumarija Jajce udaljenost 214 km.

Hrvatska šumarija u Gorskom Kotru udaljena je od Ploča preko 500 km, a npr. šumarija u Baranjskom Petrovom selu udaljena je od luke Ploče (prijevoz preko BiH) 517 km.

Isplativo korištenje biomase, u ovom slučaju drvene sječke kao goriva  u kogeneracijskim postrojenjima je kada se koristi  istodobno za proizvodnju električne i toplinske energije. S obzirom da je Ploče grad s mediteranskom klimom i nema  potrebu cjelodnevnog grijanja gradskih stanova više od četrdesetak dana godišnje, ova opcija ne iskoristiva je, a i time trošak ugradnje centralnog grijanja u svim pločanskim domovima ne bi se isplatio.

Kogeneracijska  postrojenja  na biomasu od drvene sječke,  nedavno predstavljena javnosti  i uvrštena u prostorni plan,  nema ekonomsku isplativost. To je jasno i inicijatorima projekta koji znaju da drvena sječka neće biti  glavno gorivo kogeneracijskih  postrojenja  u Pločama.

 

Što su inicijatori projekta prešutjeli?

U komunalnom otpadu, tj. svakodnevnom smeću koje naša domaćinstva odbacuju nalazi  se cca 70% biorazgradive frakcije tj.  biomase životinjskog i biljnog podrijetla. Biomasa je sve osim; stakla, građevinskog otpada, plastike i metala.  Bio masa je također životinjski i ljudski izmet.  Biomasa iz komunalnog otpada ne samo da je besplatno gorivo za kogeneracijska postrojenja, već je gorivo za koje je svako domaćinstvo platilo odvoz i prijevoz, a u skoroj budućnosti  plaćati će i razvrstavanje.

Priča o županijskom centru za komunalni otpad u Pločama nije nova priča. Pogoni za proizvodnju 5 MW struje trebat  će dnevno količinu biomase iz komunalnog smeća koju zajedno  uz Dubrovačko-neretvansku  i  Splitsko-dalmatinsku županiju može proizvesti  jedino grad poput Napulja ili Milana.

Priča o napuljskom smeću koje bi moglo završiti u Hrvatskoj također nije nepoznata.

 

 Tko treba struju iz kogeneracijskih  postrojenja  u Pločama?

 Prije rata šibenska tvornica lakih metala, tada gigant s 4500 zaposlenih, trošila je 10 posto od ukupne potrošnje struje u Hrvatskoj. U ratu ugašena elektroliza tražila je milijunska ulaganja, pa je tadašnja HDZ-ova vlast na čelu s pok. predsjednikom Franjom Tuđmanom odlučila da se investira u Mostar, a ne u Šibenik. Šibenski TLM tada je ostao s manje od 1000 radnika, a ujedno je ostao trajno ovisan o isporuci aluminija iz Mostara. Mostarska tvornica danas veliki gubitaš pred stečajem  i dugom od preko 200 milijuna konvertibilnih maraka muku muču s nabavom jeftine električne energije.

Sjetimo se od prije nekoliko godina strujnih afera i sudskih epiloga na relaciji  HEP, TLM  i Aluminij Mostar.

Jasno je da se kogeneracijska postrojenja u Pločama namjeravaju   graditi zbog  tvornice aluminija u  Mostaru,  jer ovaj projekt nema nijednu drugu stratešku opravdanost. Paralelno s tim,  kogeneracijska postrojenja u Pločama ujedno će biti i regionalna spalionica smeća.

Cijela ova priča ima i političku pozadinu iza koje stoji  HDZ.

Sljedeće pitanje koje se samo od sebe nameće glasi:  ”Gdje je u ovoj priči Most, stranka iz Doline Neretve, partner s HDZ-om u izvršnoj vlasti?”

 

Nenad Medak Medo