Aktualno

Halo, Bing, imam nešto šljake na lageru – cijena prava sitnica

Čude me Pločani. Kako to da nisu prihvatili jednu tako finu, povoljnu i nadasve “eco-friendly” elektranu na ugljen? U novinama se svakodnevno javljaju kojekakvi “inžinjeri”, uglavnom likovi koji su se dobro ugnijezdili u toplim foteljama po Zagrebu i tvrde da protiv termoelektrana na ugljen može biti samo podla, zatucana stoka. Pa navode kako negdje tamo u Europi samo niču elektrane na ugljen. Ništa plin, ništa sunce ili vjetar, samo elektrane na ugljen. Piče k’o gljive poslije kiše, niču dimnjaci u naseljenim područjima iz kojih suklja miomiris gorućeg ugljena a zrakom poput sivog snijega lepršaju pahulje pepela. Djeca se veselo grudaju usred ljeta. Veseli radnici iz peći vade radioaktivnu šljaku i lopatama je trpaju u vreće, koje postaju sirovina za umjetno gnojivo. Malo veći dio te kontaminirane šljake, tj. nekih 80% ipak ostaje kao problem kojeg valja zbrinuti. Malo radioaktivnog pepela kojeg raznosi vjetar, ali u sigurnim dozama. Ni to zapravo nije problem! To je sirovina za izvoz.

U po cijene ide direkt u Bosnu ili neku sličnu afričku zatucanu zemljicu gdje se šljaka i radioaktivne bačve trpaju u stare ugljenokope. A može i još jeftinije – kod nas, Bogu fala, izumrlih sela i škrapa ima na bacanje. Platiš Muji deset eura po kubiku i on ti vozi, i na Sjeverni pol ako treba. Gdje će baciti, više te nije briga (Lika, Banija ili Dalmatinska zagora). Možemo opet nabacat štogod i u Kaštela. A turistima prezentiraš to neviđeno tehnološko postignuće, taj ponos napretka i ekološke osviještenosti Hrvata u 21. stoljeću, daš im besplatnu turu brodićima oko pločanske elektrane, da mogu vidjeti koliko smo mi Hrvati napredni i kol’ko toga još trebaju od nas naučiti. Turisti, pogotovo ako su stranci, bit će oduševljeni što se jedna tako lijepa i bezopasna elektrana nalazi uz more i tik do plaže na kojoj se sunčaju, toliko će biti oduševljeni da nam se više nikada neće vratiti. Ali nema veze, zato ćemo mi biti gospodarski i energetski neovisna zemlja, doduše ovisna o srpskom ugljenu, ali ipak – neovisna. Svi kritičari tog neviđenog tehnološkog postignuća su zatucani kreteni koji pojma nemaju. Samo trućaju k’o babe i prepisuju jedni od drugih. Čestice u zraku opasne kao azbest, olovo, sumpor i teški metali u plinovima, radijacija u pepelu i šljaci, zagađenje zraka, studije koje dokazuju visoku stopu smrtnosti u okolici elektrana (stotine mrtvih godišnje, a oboljelih pitajboga), u končanici neisplativo, pogotovo pored toliko sunca, mora, vjetra, a sada tu prolazi i plinovod… Ma kakvi. Sve su to podle laži, insinuacije pokvarenih ekologa!

Pogledajte neke europske elektrane – oko njih nalaze se plastenici sa cvijećem, voćem i povrćem. Sve buja, cvjeta, radnici zdravi k’o dren, a ovi trućaju o tamo nekom zagađenju, oboljeloj i mrtvoj djeci. To su zapravo klasni neprijatelji, neprijatelji razvoja naše zemlje! Zamislite što bi oni htjeli – nekakve smiješne vjetrenjače, nekakve solarne ploče, potpuno neisplative izvore energije. Ali tu nije kraj – jedna ili dvije elektrane na ugljen neće nam biti dovoljne. Zapravo je nuklearna energija najpovoljnija. I najbolja lokacija za to bila bi svakako u Dalmaciji. Bez obzira na potrese. Pogledajte oko Krškog – sve jabuke rastu i cvjetaju. Čega bi se bojali? Ma haj’te molim vas. Nuklearke su posve bezopasne. Njemačka se i inače pokazala kao tehnološki nazadna država pa nije ni čudo da tako brzopleto, glupavo odustaju od svojih nuklearnih elektrana i TE na ugljen i prelaze na obnovljive izvore energije. Zažalit će oni to, vrlo brzo. Vidjet ćete.


Dakle, nas raznorazni takozvani stručnjaci uvjeravaju da su, danas u 21. stoljeću, u zemlji koja živi od turizma a vjetra i sunca ima u izobilju, TE na ugljen – najbolje rješenje!? Molio bih nekog odgovornog da ih hitno uputi na psihijatriju ili u zatvor. Hvala.

Dajte čovjeku vlast i vidjet ćete kakav je…

Posve je razvidno da nekoga jako svrbe dlanovi i gomile ugljena na lageru. Netko u tom prehrambenom lancu čeka svoju lijepu proviziju, a netko samo plaću i obećani auto. A tko bi mogao biti onaj koji vrti milijarde dolara, onaj koji vuče konce iza ovih plavih kulisa sa žutim zvjezdicama? Kroz forume je prostrujala informacija o izvjesnom Vuku Hamoviću, inače “poduzetniku” bliskom srpskim političkim liderima koji u Srbiji i BIH pokreće biznis sa termoelektranama. Wikipedija kaže sljedeće: “Vuk Hamović je u Londonu radio u investicijskoj banci GML International… u poslovima TRGOVINE MEĐUNARODNIM DUGOVIMA… bio je specijalni savjetnik više zemalja istočne Europe za pregovore sa Pariškim i Londonskim klubovima.

Baveći se poslovima restruktuiranja dugova akumuliranih isporukama električne energije Vuk Hamović je sa svojim suradnicima uvidio da su se u regiji jugoistočne Europe krajem 1990-ih pojavile pretpostavke za funkcioniranje regionalnog tržišta električne energije.” Inače, Vuk odnosno njegova kompanija EFT Group (Energy Financing Team) bavi se upravo investiranjem u izgradnju termoelektrana na ugljen i resursima kao što je ugljen. Trenutno grade jednu TE na ugljen u Banja Luci. Stoga, poznavajući ovisnost naših politikanata o “regionu” i direktivama iz Bruxellesa koje nameću “saradnju”, ne bi me čudilo da upravo netko poput ove firme stoji kao posrednik i zagovaratelj ovog cirkusa sa toksičnim termoelektranama u “regionu”. Jer EFT samo to i radi – “investira” u “region”. Nije zgorega spomenuti da su nedavno talijanske vlasti zatvorile TE na ugljen “Tirreno Power”, zbog koje je u sedam godina umrlo preko 400 osoba, te je 2000 ljudi oboljelo od teških srčanih i dišnih bolesti. Po izvještaju Sveučilišta iz Stuttgarta, u Europi godišnje umire oko 22.000 ljudi od direktnog utjecaja štetnih tvari koje ispuštaju TE na ugljen.

Kad se ovakvo što pročita, mnoge stvari postaju jasnije; i zašto je naglo porastao broj članaka o prednostima i nužnoj TE na ugljen, mahom u Pavićevim “demokratskim” glasilima. O “sigurnosti” i “hitnoj potrebi za energetskom neovisnošću” niklo je u zadnje vrijeme u njegovim listovima više članaka, brojčano su čak nadšišali i one o pedru-lopini Sanaderu. Preko noći su se stvorili tobože savjesni i neovisni stručnjaci koji bezrezervno podržavaju izgradnju TE na ugljen i odjednom je čitavom državnom aparatu postalo jako stalo do našeg suvereniteta i energetske neovisnosti. Ni milijarde koje su potrebne za izgradnju TE, ispušni plinovi, uvoz i dovoz ugljena a potom i zbrinjavanje (radioaktivne) šljake i pepela odjednom nisu više nikakav problem. Analize o štetnosti takvih elektrana, mogućim posljedicama po ljudske živote odjednom postaju irelevantne i smiješne. I najednom je, gle, svima njima jako stalo do jadnih Ploča. Ploče su iznenada postale “idealna lokacija” – srce Dalmacije, turistička oaza, naseljena okolica i direktna linija sa Bosnom – ma di’š bolje od Ploča za meknit jednu na ugljen! Pored ovoliko obnovljivih izvora energije, kojima Hrvatska obiluje (sunce, more, vjetar), pa čak i plina kojeg je Jadran očito pun, nešto ovako bolesno sumanuto može zagovarati samo netko jako pokvaren, totalna budala ili luđak.

Interesantno je, ali i tužno, promatrati dokle seže ljudska glupost i pohlepa. Pa čak i kad su maskirani u tobožnje iskustvo i dobre namjere (i put u pakao popločen je dobrim namjerama…). No upravo je zastrašujuća spoznaja koliko ljudi bi prodalo svoja uvjerenja, ali i tuđe živote, za šaku dolara. Psihijatri i psiholozi već dugo raspredaju o naravi psihopata – ljudi koji su sposobni hladnokrvno ubiti bilo koga. I opisuju njihovo stanje uma kao nešto ekstremno, nešto što običnom (takozvanom normalnom) čovjeku nije svojstveno. Naime, kao, većina ljudi nikada ne bi nikoga mogla ubiti, barem ne hladnokrvno. Ne znam kakvim kanoćalima ti liječnici gledaju na ljudsko društvo, no izgleda da je broj onih koji bi ubili bez da trepnu daleko veći od njihovih statistički pretpostavljenih 2-5%. Najviše ih je očito u politici. Tamo se ljudske sudbine i životi rješavaju potezom pera, a potom se popije pićence i podijeli provizija. Ne kaže se zalud: Dajte čovjeku novac i moć…

Umjesto da se okrenemo obnovljivim izvorima energije, povučemo što više novca iz EU-fondova za tu namjenu, pokrenemo proizvodnju, zaposlimo ljude, počnemo proizvoditi elemente i sufinancirati svakog tko želi to postaviti na svoje imanje ili kuću, te čitavu Hrvatsku ako treba u narednim desetljećima premrežimo solarnim pločama, vjetrenjačama i turbinama (npr. plimne turbine – ako veleumovi iz Vlade ne znaju o čemu govorim, neka pitaju Japance i Engleze), mi se klanjamo i sklanjamo notornim megalomanima i psihopatama, masovnim ubojicama kojima su moć i novac važniji od zdravlja i ljudskih života. I što se čeka s našim plodnim poljima? Silna polja zjape neobrađena a imamo stotine tisuća nezaposlenih. Čitava Europa vapi za zdravom hranom, takozvanom organskom poljoprivredom i zlatom je plaćaju; samo Turska obrće milijarde na zdravoj hrani i izvornom aromatičnom i ljekovitom bilju, a što mi čekamo? Nekog Europljanina ili (opet) Srbina da nam naredi što ćemo činiti sa svojom zemljom i prirodnim bogatstvima? Jesmo li mi baš toliko glupi i nesposobni da nas svaka šuša može jahati?

Autor: Danijel Vuinac (dnevno.hr)