Aktualno

Da li nam je BiH dovoljno daleko, Mostar dovoljno blizu?

Zanimljiva analiza sa bloga Neretva i Matijevići:

Svjedoci smo ovih dana velikih nereda u BiH. Gorile su zgrade u Sarajevu, Tuzli, Zenici, Mostaru, a neredi su bili i u još nekolicini gradova, pa čak i u Brčkom – posebnom distriktu i najrazvijenijem gradu BiH koje ima preko 50% bolje plaće i stanje gospodarstva od prosjeka BiH.

Političari diljem BiH kao razlog prosvjeda upiru prstom u nekakve tajne sile, u neke od političkih opciju uz davno potrošene parole “znamo mi tko stoji iza ovoga”, “znamo mi tko ih financira”, pri tom poneki od njih ističući potpuno različita imena (scenario opuživanja viđen prije lokalnih izbora u Metkoviću kad se skupina anonimaca usudila ustati protiv ustaljenih političkih stranaka, pa se našla po udarom takvih optužbi).


No u BiH se dogodio narod, a to je ono čega se svi političari uvijek najviše boje. Pokušava se čak odigrati na nacionalnu kartu prozivajući da se radi o “Bošnjačkom proljeću” i slično. Međutim na društvenim mrežama i općenito među Hrvatima i Srbima se itekako primjećuje da se nezadovoljstvo temeljito kuha i u njihovim redovima, ali u dijelovima BiH gdje su Bošnjaci pretežiti gospodarsko i socijalno stanje je definitivno bezizlazno pa su oni prvi planuli. Uz to su imali povijest sindikalnog organiziranja i radničkih buna koje drugi dijelovi BiH nisu imali u značajnijem obimu.

U BiH je nezaposlenost 44,7% (u RH 22%, a u samoj Neretvi nešto više). Dakle BiH je dotakla samo dno, dok mi klizimo prema dnu, ali se još ipak nadamo.

Zašto je politIčare strah naroda?

Zato što političari članstvo i stranačke strukture mogu kontrolirati i manipulirati njima puno lakše nego s narodom. Političke stranke, iako sebe često nazivaju demokratskima, u biti, kako u BiH, tako i u RH, imaju u praksi vrlo izražene despotske oblike vladavine. Sjetimo se samo unutarstranačih izbora u vodećim političkim strankama kako u vrhu, tako i u dolini Neretve. Lakrdije koje pokušavaju pokazati kao legitimni izborni proces se najčešće provode na način da se na izborne skupštine pozivaju samo poželjni (oni koji će glasati kako pozivatelj želi), da se na nemoralan način dogovara raspodjela funkcija prije izbora uz sabotažu kvalitetnih kadrova koji bi priprijetili statusu ogrezlih članova koji vide svoje materijalne i druge nemoralne interese u stranačkim funkcijama.

Međutim na ulici kad bijesan narod krene, lobiranja više nema, nema namještanja izbora, nema zivkanja za koga glasati, nema mita, nema ponuda za pozicije na mjestu pročelnika, predstojnika, tajnika…..

I tu se onda političari opravdano prepadnu jer nemaju ono što najviše vole – kontrolu i vlast.

Jedini problem tih narodnih bijesova je što strada javna imovina i ponekad “pogrešna” privatna imovina jer rulja u bijesu zaboravi da bi “opravdaniji” cilj bio opljačkana i nezakonito stečena imovina tih političara.

Niti jedno područje u Hrvatskoj nije toliko vezano uz BiH kao dolina Neretve. Neprirodna granica i uzajamno povezano stanovništvo čine dolinu Neretve i Hercegovinu teško razdvojivima.

Dolina Neretve je doživjela propast svih velikih subjekata osim Luke Ploče. Metkoviću je uništen i ukraden “Razvitak”, Opuzenu “PIK Neretva”, Pločama “Azbest”. Dolina Neretve je izgubila još po nekoliko desetaka poduzeća koja su redom “upadala” u tuđe džepove bez posljedica. Nekoliko desetaka osoba se iz propasti uzdiglo s vrijednom imovinom, dok je većina radnika završila u teškoj materijalnoj situaciji boreći se svakodnevno za egzistenciju.

Sve to narod zna, sve je to narod šutke pretrpio, sve su to stranke uspijele kupiti dijeljenjem mirovina, “darovanjem” poslova u javnim službama, dijeljenjem zemlje i slično. Socijalni mir se sićom uspješno kupio.

Međutim isplativost poljoprivrede godinama pada i ove godine je u Neretvi dosegla dno otkupnom cijenom mandarine nešto većom od 1.50 kn, javne službe više ne zapošljavaju, najavljuju se otpuštanja, postojeća poduzeća propadaju, a svi oni koji su pokrali poduzeća svoje bogatstvo su u međuvremenu upropastili ili prebacili negdje drugdje izvan Neretve,

Jedina sreća doline Neretve je to što je prije malo više od pola godine izišla na lokalne izbore na kojima je narod birao od ponuđenih kandidata i lista (namjerno se koristi izraz “od ponuđenih”), pa je stanovništvo koliko toliko izrazilo svoje (ne)zadovoljstvo. Najviše je to do izražaja došlo u Metkoviću gdje se na svojevrstan način “dogodio narod” pa se na neki način i narod primirio. S druge strane sve je više nezadovoljnika politikom na državnom vrhu.

Prije godinu i pol narod doline Neretve (1000 ljudi u Metkoviću) je izišao na miran prosvjed protiv Gronjih Horizonata. Prosvjed je organiziran uglavnom putem interneta, bez potrošenih novaca, a iskreno govoreći radilo se o prosvjedu protiv projekta o kojem su građani doline Neretve do tog trenutka bili slabo informirani, ali su ipak izašli na prosvjed.

Što bi se dogodilo da iduće godine cijena mandarine opet bude 1,50 kn, nastavi se propast poduzeća, započnu otpuštanja iz javnih službi, kriminalci i dalje ostanu na slobodi, situacija na državnoj razini (očekivano) nastavi lošim tokom, a netko se sjeti pozvati građane na revolt?

Vjerojatno ne bi došlo do rušilačkog pohoda jer Neretvani nisu takvi, ali sigurno ne bi valjalo biti na listi sumnjivo obogaćenih tajkuna tih dana i proći u skupocjenom BMW-u.

I za kraj valja ostaviti na razmišljanje sličnosti stare 100 godina:

– 1914 godine u BiH je iniciran 1. svjetski rat jer je ubijen Austrijanac u Sarajevu koji je vladao BiH. Danas, 100 godina poslije Austrijanac Valentin Inzko Visoki predstavnik međunarodne zajednice za BiH (u biti vladar BiH) najavljuje slanje vojske u BiH ako se nastave neredi.

Iskreno se nadamo da ove podudarnosti neće imati jednake posljedice kao prije 100 godina.

blog.dnevnik.hr/matijevici/