Polovica siječnja vrijeme je kada i mi u Hrvatskoj, kao i kolege širom Europe, obilazimo teren u potrazi za pticama zimovalicama koje su u ovo vrijeme na svojim zimovalištima. Obilaze se sve vodene površine, a cilj je popisati vrste koje zimuju na tim površinama. Kao i do sada, obišli smo Neretvu, a za to su nam bila potrebna dva dana. Također smo obišli Ston, Mali Ston i Stonski kanal do Dube Stonske.
Što se tiče posjećenog terena na Pelješcu, stanje je redovno. Prisutne su zimovalice koje smo uočavali i dosadašnjih godina s otprilike istom brojnošću, što nas je obradovalo. Podatci koje ćemo iznijeti okvirni su, ali ne daleko od stvarnog broja koji ćemo znati nakon unosa terenskih podataka u bazu Ornitološkog društva Brkata sjenica.
Zimsko prebrojavanje Neretve čekali smo s dozom iščekivanja jer smo u prijašnjim obilascima, tijekom dva tjedna, uočili nedostatak ptica u ovo zimsko doba. Budući da je zima malo „stisla“, nadali smo se da bi se stanje moglo popraviti u smislu brojnosti ptica. Sad nakon obilaska moramo priznati da je stanje na terenu bolje u odnosu na obilaske od prije tjedan dana / dva tjedna. Zima jest u početku bila blaga, ali isto tako u zadnjih par tjedana pokazala je zube, a stanje se ipak popravilo, što nas veseli.
Obilaskom terena ustanovili smo da je brojnost vrsta u nekoj normali. Imamo neke vrste koje nisu tako česte kod nas na zimovanju, ali isto tako nisu nam stigle neke koje redovito dolaze zimovati u Neretvu. Spomenuo bih da nam na zimovanje (u periodu prije zimovanja bile su tu) nije stigla crna patka, što je bilo uobičajeno. Nema ni muljača, a imali smo samo jednu jedinku utve. Kao pozitivan događaj naveo bih da na ušću Neretve trenutno imamo svih pet vrsta gnjuraca, malog, crnogrlog, ušatog, riđogrlog i ćubastog, što nije uobičajeno. Spomenuo bih i da ove ptice nisu prisutne kao jedinke, već ih imamo u brojevima od tri do 25 jedinki. Napomenut ćemo da imamo deset vrsta pataka. Prisutni su plijenori, ronci, žalari cirikavci, zlatari pijukavci, mali i veliki kormorani, krivokljuna, crnokrila i crvenonoga prutka. Možemo se pohvaliti i prisutnošću rijetkog malog sokola. Tu je i kobac, škanjac, vjetruša, eja močvarica i strnjarica, čaplje govedarica, mala bijela, velika bijela i siva, žličarke, a posebni su gosti i ove godine dugokljune čigre i plamenci. Po već ustaljenom običaju najbrojniji su galebovi, no i oni su prisutni u malo manjem broju.
Dobar smo dio vrsta nabrojili, a sada dolazimo do onoga što nas je jako zabrinulo, a to je brojnost ptica na zimovanju u Neretvi, što smo već spominjali. Nakon zbrajanja podataka s terena (okvirno) došli smo do broja zimovalica koji je manji od, na primjer, u 2025. godini, a radi se o nešto malo manje od 8 000 jedinki. Blizu je to prosjeka zadnjih godina, osim poratnog razdoblja. Kako mi volimo reći: dobro je, ali je moglo i puno bolje.
Ovim osvrtom i podatcima obavijestit ćemo mjerodavne u ministarstvu koji će iz tih podataka moći pratiti stanje i poduzimati mjere. Nadamo se da će podatci dobro doći za usporedbu stanja u našem bližem okruženju pa se mogu i usporediti da bi se dobio uvid i u druga stanja (do nas je stigla informacija da Slovenija ima slične probleme s manjom brojnošću). Također se nadam da će Javna ustanova za gospodarenje zaštićenim područjima DNŽ nastaviti surađivati (ovo im je jedini projekt koji su radili u Neretvi po pitanju ptica). Pretpostavljamo da su trenutno u većim i „pametnijim“ poslovima pa se ne stignu baviti „malim“ poslovima. Smatramo da Neretva zaslužuje, draga gospodo, puno puno više.
Tekst i foto: Bare
