Zajebali smo, mislim da je to neupitno, utjecaj na klimu plus bitka za svaki euro doveli su do toga da će požari na ovom dijelu ove naše svemirske loptice biti sve gori. Omiš je umalo izgorio, samo čudesna bitka vatrogasaca je spriječila nagore. Uvik to nekako bude s nama, kad je baš frka jednostavno smo dobri, još se sjećam onog velikog splitskog požara i onih tada mislim sedam mulaca koji su provalili u dućan, uzeli vatrogasna crijeva i obranili benzinsku postaju, koju da je uhvatila vatra, pa Split bi se vjerojatno još i danas oporavljao.
Podsjetilo me sve ovo na moj prvi dječji dodir s ozbiljnim požarima, onim kod Drvenika. Nemojte zamjeriti, godine, mozak preopterećen bitnim stvarima i još više glupostima, ne mogu se sjetiti godine, bio je kraj osamdesetih ili sam početak devedesetih, znam da će me sad zbog ovog neznanja Matko Burić kritizirati kad se sljedeći put vidimo na tribini jednog starog stadiona.
Roditelji su mi bili u Makarskoj, neki pregled ili nešto, znate ono, Ploče su uvijek bile anus svijeta kad je medicinska skrb u pitanju, nikada ti nisi mogao išta ozbiljnije tu napraviti, nije bilo nikog da pogura kakav makar ozbiljniji dom zdravlja. Na povratku su zapeli kod Drvenika, vatra je prijetila magistrali, ne samo to, nego je i prešla magistralu prema moru. Moji su prvi put u životu tada vidjeli kako šišarke u vatri postaju granate, koje lete i po pedesetak metara. Nisu vatrogasci uspjeli obraniti cestu i sve ispod nje, prešlo je dolje, iz Ploča su isplovili remorkeri i pomogli u gašenju blizu obale.
Nisam tih dana shvatio koliko je to bilo dramatično, samo sam dječje bio ponosan jer su na televiziji pričali kako su remorkeri iz Ploča pomogli gasiti. Nisam znao koliko je to bilo dramatično da su moji zbog vatre zapeli na povratku doma. Velika prednost djece, nekako sve prihvaćaju lagano, podsvjesno znaju da je život još pred njima i da je sve loše što se dogodi tek redak u životopisu.
Oporavio se Drvenik. Oporavit će se Omiš. Nekako mi tu na jugu uvijek te probleme apsolviramo, spremni smo godinama čekati vegetaciju da se vrati, a na svaki uništeni maslenik zasadimo dva nova. S još jednim suhozidom. Vatra je tu, pratit će nas u sadašnjosti i budućnosti, ali ljudi s ovog krša će je uvik pobijediti. I u Drveniku i u Omišu i u Splitu.
