Na Badnjak postoje brojni običaji, kojima je svrha želja za blagostanjem, dobrim urodom, napretkom i dobrim zdravljem. Hrvatski Badnjak i stari običaji predbožićne noći najčešće su uzimanje tri oveća panja, rasprostiranje slame, izrada i postavljanje jaslica i paljenje svijeća. Badnjak je dan neposredne priprave i spremanja za polnoćnu misu.
Nezaobilazna je i pšenica koja na Badnju večer zauzima svoje mjesto najčešće na stolu. Tradicionalno se u mnogim hrvatskim krajevima u sredinu posudice u kojoj je pšenica, stavljala jedna svijeća, a pšenica bi se zavezala s vrpcom boje trobojnice. Svijeća je znak svjetla koje je Isusovo rođenje donijelo svijetu.
Unošenja panja/badnjaka, prema pučkim običajima je bio znak nade. Slama se kao znak Božića održala znatno duže, pa čak se i u urbanim sredinama vraća, tako da se sve češće rasprostire ispod božićnog drvca.
Trenutak unošenja slame u kuću, što je obično činio glavni član domaćinstva, označavao je službeni početak proslave blagdana Božića.
Nakon večere, nekad davno, svi bi ukućani od stola došli do slame gdje bi sjedili i pričali do vremena odlaska u crkvu, a u pojedinim se krajevima na Badnju noć nije spavalo u krevetu već na donesenoj slami. Slama razasuta po tlu bila je znak Isusova rođenja u štalici.
Božićno drvce nekada se kitilo jabukama – božićnicama, narančama, pozlaćenim orasima i lješnjacima te slasticama od šećera umotanih u šarene papire. I kod unosa božićnog drvca se nekad pazilo da to bude u popodnevnim satima, pred sumrak i da tek tada počne kićenje.
I dok se u kontinentalnom dijelu naše zemlje kiti jela ili bor, zanimljiv je bio običaj koji je i danas zadržan u primorskim krajevima. Djeca su kuću ukrašavala grančicama kadulje, bršljana ili borovim granama, a simbolika kićenja doma zelenilom označava životnu snagu suprotnu zimskom umrtvljenju prirode.
Na Badnji dan, do zvuka večernjih zvona trebalo je završiti sve poslove u kući te pripremiti kolače i jelo. Dok se za Badnjak postilo, na Božić se i u najsiromašnijem domu našao barem komadić mesa, a bilo je i slatkoga peciva.
Od Badnjaka do Sveta Tri Kralja na stolu je stajao božićni kolač – božičnjak, nekada i više njih.
Polnoćka je misno slavlje kojom počinje Božić. Slavi se noću, obično u ponoć ili u večernjim satima Badnjaka, a slavi se u čast rođenja Isusa Krista. U crkve na polnoćku tradicionalno dolaze brojne obitelji s djecom, a pjevaju se božićne pjesme kao primjerice Radujete se narodi ili Tiha noć.
