Medicinska škola Dubrovnik oprašta se od svoje tragično preminule učenice Katarine Đerek.
Draga Kate,
sinoć, 9.travnja 2024., izgubljena su dva mlada života, dva svjetla ugašena… Hodnicima naše škole danas vlada tišina, naše misli su s obitelji učenice Katarine Đerek da pronađu mir i utjehu. Katarina, nedostajat ćeš nam i pamtit ćemo rano prekinute snove, s vremenom suze će prerasti u osmijeh na spomen tvog imena…
Počivala u miru!
Objavili su i fotografiju svoje učenice, te pjesmu pjesnikinje Mary Elizabeth Frye:
NEMOJ PLAKATI NA GROBU MOM
Nemoj plakati na grobu mom:
Nema me; ne spavam na mjestu tom.
Ja sam tisuću vjetrova s brijega,
I dijamant što svijetli sred snijega.
Ja sam u suncu zreloga ploda
I laka jesenja, kišna voda.
I kad te tiho jutro razbudi,
Ja sam tek onaj uzlet ludi
Najtiših ptica, u kružnom letu.
Laki prah zvjezdani u noćnom svijetu.
Nad grobom ne plači, jer nije kraj.
Nemoj; tamo ne počivam ja.
