Pravim imenom Đoni Kostanić, Drveničanin Johnny Gitara kultni je dalmatinski kantautor. Za sebe kaže da je najsretniji s malim stvarima, a njegova najveća inspiracija njegov vlastiti život i život malog čovjeka.
Prošle je godine Johnny proslavio jubilarnih 30 godina pod estradnim nebom, i to nedavnom objavom svog šestog albuma. U slobodno vrijeme, kako kaže, najradije lovi ribu, a kući se nikad ne vraća praznih ruku.
Tri desetljeća za njega su proletjela u tren oka. Evo što je otkrio za Dalmaciju Danas te kako se osjeća nakon duže stanke u glazbenoj karijeri, koja je nastupila zbog zdravstvenih problema,
Mnogi ljubitelji istinske zabavne glazbe su se zasigurno zapitali zbog čega ste imali pauzu..
-Posvetio sam se zdravlju moje obitelji, ali i mom vlastitom. Prije mjesec dana oprerirao sam melanom ispod pazuha. Zahvaljujem se dr. Miroslavu Ercegoviću koji je vrhunski kirurg. Sada idem dalje na terapije i veliki sam optimista. Melanom je ostao ispod pazuha, nije mi se proširio na druge dijelove tijela. Jako sam sretan što su izgledi jako dobri i sve ide u dobrom pravcu. Do sada smo trčali za krivim stvarima, a sada ujutro kad probudimo zahvalimo Bogu jer je svaki dan život.
Nedavno ste predstavili novi album “Ima li ‘ko normalan”, na kojem se nalaze vaše poznate pjesme u novom ruhu, ali i najveći hit “Moja se draga napila”, kojim ste započeli glazbenu karijeru 1990. godine. Možete li nam reći više o naslovima?
-Na albumu se nalazi i sedam pjesama koje su nagrađivane na Opuzenskom festivalu, ukupno osam nagrada. Tu su najnovije pjesme “Betonizacija” i “Dalmatinac od soli”. Osim novijih tu je i pjesma “Moje stare kuće” koja je odlično prošla kod publike. Od 2007. godine ona je tek danas došla do izražaja, a danas imam zbog nje jako puno nastupa. Emotivna je toliko da ljudi na te stihove, čak i plaču.
Pjesma naslova “Draga” je moj veliki hit. Tu je i pjesma “Za dobrim konjem, prašina se diže”. To je priča o malom čovjeku kojeg svi ogovaraju. Postavlja se pitanje tko je uopće taj koji može ikog ogovarati, kad smo svi mi ljudi od krvi i mesa, sa svim svojim grijesima. Moramo živjeti svoje živote, ne kreirati tuđe.
“Dolazim pred tvoja vrata u šestom padežu, u glavi mi blokativ, a padež je lokativ”, stihovi su to pjesme “Ponoćni kauboj”. Puštam stihove da pošalju poruku. Ljudi se jednostavno, otkače i uživaju.
Vratimo li se na naslov albuma i pjesmu “Ima li ‘ko normalan”. Koju poruku nam šaljete ovim stihovima iz pjesme?
– Naslov albuma idealan je za ova nova luda vremena. Govori o trenutku vremena i prostora u kojem mi živimo, ne samo Hrvatska nego i cijeli svijet. Naravno vezano je i za ovu pandemiju. To je zapravo poruka ovog CD-a koji je izašao u produkciji Croatia Records.
Na nagovor članova benda Festivo pjesma “Moja se draga napila”, zasjala je u novom ruhu. Dodali smo i novi groove sa saksofonistom Bauchom. Imao sam sreću i nesreću da ta pjesma bude prva koju sam snimio i odmah postane hit.
Koliko je teško biti kantautor?
– Bitno je imati inspirancije , a lako je kada je ima. Primjerice pjesmu “Stare kuće” napisao za pet minuta. Kod umjetnika nema pravila, nema prisilne inspiracije. Puno je puta inspiracija došla u krivo vrijeme, ali danas je malo lakše, imamo pametne telefone i svaku misao zapisujem.
Što je Vaša inspiracija svih ovih 30-ak godina?
– Život malog čovjeka, ali i moj vlastiti život. Pogledamo li stihove mojih pjesama, sve je jasno. Pjesma “Za dobrim konjem se prašina diže” započinje stihovima “Ajme gušta, ajme lipote, misto svoga živit tuđe živote”.
Također, u pjesmi “Stare kuće” stihovi su sljedeći “…gdje će sutra ta naša sirota djeca, hoće li sa svog praga odlepršati poput jata ptica”, a to se danas nakon deset godina od pjesme događa.
Inspiracije ima, odatle i teme. Kod mene vlada optimizam i vjera u bolje sutra. Sve ovo radim bez nekog poguranca, a brojke na Youtube videima govore mnogo o mojim pjesmama.
Tekst: Dalmacija danas
