Plešemo dok se smijemo, plešemo dok plačemo, plešemo iz ludila, plešemo iz straha, plešemo za nadu, plešemo za vrisak. Mi smo plesači, mi kreiramo snove“, tako je o plesu govorio najveći fizičar na svijetu Albert Einstein, a uistinu kad bolje razmislimo složit ćemo se da ples jest čarolija, a svaka koreografija prilika za prikazati pokretima snove.
Ples je njen život, a svoju ljubav prema plesu, evo već desetu godinu zaredom usađuje u generacije i generacije malih pločanskih plesačica, od kojih neke imaju u planu poći i profesionalnim plesačkim putem.
Ona je Dijana Filipović Juračić,a u nastavku vam donosimo najavljenu priču o plesnom studiu Touch i deset godina rada i ljubavi prema plesu i plesnim koracima.
Plesni studio Touch djeluje već 10 godina u Pločama i okuplja djevojčice od njihove vrtićke dobi, pa sve do djevojčica viših razreda osnovne škole. Prije nego nam kažete nešto više o skupinama, vratimo se na sami početak; rađanje ideje o osnivanju kluba, ali i Vaše profesionalno plesno obrazovanje.
„Uh, sad mi se to čini tako daleko, ali zapravo se dobro sjećam početaka i tog osjećaja kad sam 2015. godine krenula s idejom plesne škole u Pločama. Imala sam osjećaj da našem gradu to baš treba. Tada je sa mnom krenulo tek desetak curica. Jako volim raditi s djecom i to mi je zapravo bio i motiv da spojim te dvije ljubavi: ples i djecu“, priča nam Dijana, te nastavlja kako je prvoj dječjoj plesnoj skupini prethodilo njeno školovanje pri Pučkom otvorenom učilištu u Zagrebu, kojeg je uspješno završila i stekla nova znanja i vještine, te postala licencirana voditeljica plesnih tehnika.
„Svu onu moju povezanost s plesom, kao i ljubav prema koreografijama i stvaranju plesne priče, ovo školovanje je naneki način produbilo i dalo ozbiljniju notu“, priča nam ova zaljubljenica u ples. Skripte iz kojih je učila bile su i na njenim probama uz nju, učila je u svakom slobodnom trenutku, a probe su joj bile mjesto gdje je iz prve ruke mogla realizirati praktični rad o kojem je učila. Plesni studio Touch razvijao se iz godine u godinu, broj članica rastao, a Dijanin entuzijazam i cilj da svoju ljubav prema plesu prenese na što više djevojčica nije jenjavao, dapače, borila se i za natjecanja curicama, vjerovala u njih, te uz svesrdnu pomoć roditelja sa svojim skupinama redovito donosila zlata s čak međunarodnih natjecanja.
Za ples je poznato da razvija motoričke sposobnosti, maštu. Ples je radost. Koliko je ples dobar za razvoj djece?
„Ples baš je radost i osjećati ples je nešto posebno. Zato vam plesači ponekad izgledaju kao da negdje otplove mislima, u nekom svom svijetu, rekla bih. Kod malene dječice se posebno razvija ta ekspresija sreće, oni kroz ples nauče izražavati emociju; osmijehom šire energiju. Razvija se dakako socijalni aspekt, strpljivost, izdržljivost i sve im to pomaže i u školskim klupama. Nekako kroz ples jačaju i svoje samopouzdanje. Kad dođu, sramežljive su, ali sad kad gledate koreografiju nešto nstarijih skupina vidite koliko su uspjele zaroniti u taj svijet koji ples otvara, dubinu emocije koju nosi svaka pjesma. Upravo kroz to vidite koliko su ti plesni koraci dobri i važni za razvoj i izgradnju djeteta kao osobe“, prepričava nam Dijana svoje iskustvo u radu s djecom.
Bili ste plesačica KUD-a Ploče, jedan od zagovaratelja na ponovnu aktivaciju bogate kulturno umjetničke kulture u Pločama. Kako je plesati takve vrste plesa?
Da, sjećam se upornosti i truda kojeg sam ulagala da bi KUD Ploče ponovno zaživio. Jako volim folklor, te tradicijske plesove. Sve to ima svoju draž, biti plesačicom KUD-a bila je jedna od mojih najljepših aktivnosti.
Nije KUD posljednje plesno iskustvo rame uz rame, nogu uz nopgu s odraslima. Jedan period plesovima ste učili i stariju odraslu skupinu. Ima li još zainteresiranih za ples u našem gradu?
Da, bila je to moja ideja i bilo nam je divno. Odrasla plesna skupina okupljala je mame i cure koje vole ples. Kroz druženje i plesne korake, učile smo pojedine plesove, a imale i svoje koreografije. Vjerujem da će u doglednoj budućnosti opet zaživjeti jedna takva skupina, jer su ženice bile super, a te probe bile mjesto opuštanja i emotivnog odmora kroz ples.
Spomenuli ste natjecanja. Plesni studio Touch, s kojom god skupinom nastupio, na kojem god natjecanju, kući je donosio medalje najljepšeg sjaja. U čemu je tajna?
„Pa, nema neke tajne, osim upornog rada i dicipline, a to nekad i ne pada lako, jer često su probe nakon škole, pa budu i umorne, ali tada treba znati osluhnuti njihove želje, pustiti ih i itekako vam to djeca vrate. Već sljedeću probu uči se žustro koreografija, pamte se koraci. Osim vježbe, tu je i koreografija. Sretna sam i zadovpoljna u ulozi koreografa i danas kad promatram prve svoje koreografske korake, vidim napredak,a ogleda se to i u priznanjima koje smo ja i moje djevojčice polučile na natjecanjima. To je njihov uspjeh, ja kažem, a onda one viču: trenerice, pa ne bi mi to bez vas. Najveća mi je nagrada kad im je teško otići s probe, kada žele ostati, kako one kažu, do ponoći. Tada znaš da radiš dobar posao, da si ljubav prema plesu na pravi način prenio. Ta ljubav se kod njih vidi i prepozna to i žiri, eto zato zlatne medalje nose kući“, kroz smijeh će Dijana.
Gdje vidite plesni studio Touch kroz, recimo, nekoliko sljedećih godina?
Iako smo mi plesači svojevsrni sanjari, ipak ne idem predaleko, kao ni previsoko s ciljevima. Sad smo jedna stabilna mala zajednica sa plesnim skupinama djevojčica od 5-14 godina. Imamo ideje, planove za nova natjecanja, a neka moja želja dodatna bila bi možda da mi se u radu pridruži još koja mlada osoba i da proširimo plesne stilove. To bi bilo jako lijepo i vjerujem da će plesni studio Touch to i ostvariti. Ja ću se i dalje truditi razvijati potencijale te djece, rado primati nove članice,, buduće male plesače.
Desetu godišnjicu rada plesnog studia Touch odlučili ste u svom gradu organizirati kroz jedan programski spektakl, koji će se održati u utorak 29.travnja u pločanskom Domu kulture. Prilika je ovo za sve da vas dođu upoznati, ali i uživati u vašim koreografijama. Što ste svojim sugrađanima pripremili?
Da, odlučili smo povodom našeg slavlja, jer mi već cijeli mjesec zapravo na svakoj probi na neki način proslavljamo ovu lijepu brojku koja govori o tome koliko postojimo, organizirati program. I to na Dan plesa, simbolično. Pozivamo sve naše Pločanke i Pločane da nam se pridruže, da dođu upoznati te male plesačice, a imat ćemo i goste; plesni studio Astarta Opuzen i našeg malog a velikog talenta Marina Vrgoča koji će nam na ovom slavlju i zapjevati. Bit će jako lijepo, ne sumnjam i rado pozivam sve koji su u mogućnosti da nam dođu.
Pričali ste nam o tome koliko vam znači pomoć u radu jednog ovakvog studija, pa evo kome se želite zahvaliti
Bez pomoći u našoj lokalnoj zajednici, dakako, bilo bi nam puno teže, zato hvala našim sponzorima koji su nam pružili ruku za naše posljednje putovanje: Wienner osiguranje, Pekara Dulaj, Marijana Markota, te Dario Dragobratović. Hvala i Gradu Pločama koji nam je pomogao za prostor u kojem održavamo probe, a hvala i mojim divnim roditeljima moje plesne djece što su uvijeek tu kada treba.
Neka Vaša poruka za kraj…
Pa, uvijek nekkao nešto zaboravimo reći, pa se naknadno sjetimo, ali što nisam rekla ja, evo nek kažu sutra naše plesne točke. Ma ja bih samo htjela naglasiti koliko sam na njih sve ponosna i koliku mi radost pričinja raditi s tim malim neiskvarenim bićima. Kad one uđu u plesnu točku, to je čista neiskvarena emocija i to se vidi. Sretna sam što sam dio njihovog odrastanja i to mi je čast, isto kao i one dio mog sazrijevanja kao čovjeka i kao trenera. Hvala svim generacijama koje su kroz ovaj studio prošle. Oplemenile su moj život i skupa sa mnom progovorile taj univerzalni ljudski jezik kojega zapravo svi razumiju, ali do njega unutar sebe trebaju doći, a to je jezik plesa.
