U koju god zemlju na svijetu dođemo, većina nas će se uspjeti sporazumijeti. Čak i oni koje su strani jezici u školi zaobilazili u širokom luku, osnovne riječi poput – dobar dan, hvala, nema na čemu – znaju barem na jednom stranom jeziku, najčešće engleskom. No, jeste li se ikada pitali kako se sporazumijevaju gluhe i nagluhe osobe? Pa to barem znaju svi, reći ćete – na znakovnom jeziku. Znate li ga? Svi mi očekujemo da nas naši gluhi i nagluhi sugrađani razumiju što pričamo, jer pretpostavljamo da će nam pročitati s usana.
No, ako znamo reći good day, buongiorno, guten tag ili bonjour zašto to ne bismo znali ‘reći’ i na znakovnom jeziku? Upravo to se pitao Mate Rončević, stručnjak za odnose s javnošću kada su u ured Priredbe, agencije za odnose s javnošću u kojoj Mate radi, na sastanak stigle osobe iz Hrvatskog sportskog saveza gluhih.
-Kolegica Kiti Iveta i ja smo nakon tog sastanka shvatili da je jako nezgodno očekivati od druge osobe da te razumije, a ti nisi učinio ništa da bi ti razumio tu osobu. Tada smo oboje prvo odlučili naučiti osnove hrvatskog znakovnog jezika. Cilj je bio da do sljedećeg puta kada ćemo se sastati s ljudima iz sportskog saveza gluhih da ih znamo pozdraviti i pitati kako su – na znakovnom jeziku. I zaista, bili su oduševljeni! No, mi nismo htjeli stati samo na tome već smo upisali i završili trogodišnju školu hrvatskog znakovnog jezika. – ovako je počela Matina avantura, koja je uspješno završena prošli tjedan položenim završnim ispitom.
Znakovni jezik je izuzetno težak!
– Nekako te to uvuče. jer kada znaš deset osnovnih riječi, poželiš znati i rečenicu. Uostalom, moram priznati da prije nego što sam upisao školu, gluhe i nagluhe osobe uopće nisam primjećivao. No, sad ih primjećujem svugdje, a jednom sam u tramvaju prišao dvoje ljudi koji su komunicirali na znakovnom jeziku. Prvo su me pitali tko mi je u obitelji gluh, a kada sam im odgovorio da nije nitko već da sam iz čiste želje za znanjem naučio znakovni jezik, oduševili su se! – priča Mate čiji put do završne svjedodžbe nije bio lagan.
– Ja sam silno htio naučiti znakovni jezik, ali nisam imao pojma koliko će to biti teško i izazovno. Dakle, znakovni jezik ima gramatička pravila koja nisu istovjetna s gramatikom hrvatskoga jezika. Osim toga, znakovi koje pokazujemo rukama su tek jedan dio ovog jezika. Ekspresija lica je jednako važna i ne smije se zanemariti, a obraćati pozornost na jedno i drugo istodobno je izuzetno zahtjevno. Osim toga, dva sata na tjedan koliko smo u Hrvatskom savezu gluhih i nagluhih osoba proveli na predavanjima, nije dovoljno da bi se svladao jezik. I Kiti i ja smo svakodnevno odvojili barem 15 minuta za ponavljanje. Problem je što znakovni jezik nije kao strani jezik kojeg imate prigodu slušati na radiju ili televiziji. Zato mu je potrebno biti posvećen u slobodno vrijeme. Osim toga, ovo je prvi put da nisam morao ispuniti tuđa očekivanja na ispitima, već svoja vlastita.
Pokrenula se lavina!
Učenje svoje nove vještine Mate je često promovirao na društvenim mrežama i u svojoj bliskoj okolini, i na taj način pokrenuo malu lavinu.
– Na kraju je i moja sestra, inače stjuardesa, završila sva tri stupnja, i s velikim entuzijazmom i pažnjom pristupa svojim gluhim i nagluhim putnicima. A školu je upisao i moj kolega s posla Ranko Vučinić. A da ne govorim koliko ljudi mi se preko društvenih mreža javilo s raznim pitanjima.
Kako je na kraju završio posao s gluhim sportašima s početka priče, zanimalo nas je.
– Odradili smo posao do kraja, Kiti po potrebi i dalje s njima radi, a komuniciraju isključivo na znakovnom jeziku, što je fenomenalno!
Učenje nove vještine je botoks za mozak!
No, Mate ističe da benefita kod učenja ove vještine ima još.
– Osim što sam pozitivno utjecao na okolinu i napravio nešto važno i korisno za sebe i društvo, napravio sam odličan trening za mozak. Jer, ako stalno prakticiramo iste radnje, ne razvijamo se i ne vježbamo mozak. Baš sam komentirao s Kiti da smo specifičnim memoriranjem pokreta zapravo učinili sjajnu stvar za svoj mozak. – kaže Mate, a da je u pravu, sigurni smo sto posto, jer smo baš na temu kako spriječiti starenje mozga upravo u tome pisali. Jedna od stavki jest i učenje novih vještina. Mate nam je također otkrio jedan vrlo važan podatak:
– Već na prvom satu doznao sam nešto što je važno podijeliti sa što više ljudi. Naime, reći za gluhe i nagluhe osobe da su gluhonijeme je neispavno, pa čak i uvredljivo. Postotak gluhonijemih osoba u Hrvatskoj je izrazito mali. Ispravno je reći – gluhe i nagluhe osobe.
U šali smo upitali Matu je li sljedeće na redu učenje Brailleeva pisma?
– Hahahaha, sada kada sam svjestan koliko truda i vremena to iziskuje, ipak ću pričekati. Ali, svakako ću se potruditi pronaći način da na znakovnom jeziku komuniciram što češće. – za kraj ove poticajne i inspirativne priče rekao je Mate Rončević.
Tekst: Edita Misirić Vrkljan / lifebuzz.hr
Foto: Mate Rončević / Instagram
