Regija

O Vrgorcu u Morejskom ratu

Raritet je kad stigne pozivnica za predstavljanje knjige kojoj je naslov „Vrgorac 1690.“ i u podnaslovu „Izvještaj mletačkoga generalnog providura za Dalmaciju i Albaniju Alessandra Molina o oslobađanju Vrgorca od Osmanlija” čiji je autor Branko Radonić.


Knjigu je nedavno, na 332. obljetnicu oslobođenja Vrgorca od Osmanlija, predstavilo Društvo prijatelja vrgorske starine. Knjiga donosi pregled povijesti Vrgorca u vrijeme Morejskog rata (1684.-1699.) te prijevod, prijepis i faksimil izvještaja mletačkog providura Molina o oslobađanju Vrgorca od Osmanlija u studenom 1690. godine. Knjiga je i kritičko izdanje gdje se Molinov izvještaj uspoređuje s drugim povijesnim izvorima i literaturom koji su se u posljednja tri stoljeća bavili ovom temom. A kad je o Morejskom ratu riječ, još jedna zanimljivost. Njime se prije dvadesetak godina bavio dr. sc. Ante Nazor, danas ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata. Nazor se ranije bavio ranijim razdobljima hrvatske povijesti. Tako je 2001. objavio izvorni znanstveni rad pod nazivom „Poljičani u Morejskom ratu (1684.-1699.)“. Ovdje ću prenijeti njegov sažetak, kao mali podsjetnik na Morejski rat: „Morejski rat započeo je 29. travnja 1684., nakon što je Mletačka Republika pristupila Svetoj ligi (papa, Habsburška Monarhija, Poljska Kraljevina) i objavila rat Osmanlijskom Carstvu. Do tada su ustanici već oslobodili gotovo cijelu sjevernu Dalmaciju, te Makarsku i Zadvarje (Duare) u srednjoj Dalmaciji. S obzirom na suprotstavljene strane i masovno sudjelovanje domaćega stanovništva i kršćanskih prebjega te načina ratovanja, Morejski rat na području Dalmacije bio je nastavak Kandijskoga rata.

Veliki vojni uspjesi Mlečana u Dalmaciji u Morejskom ratu jesu osvajanje Sinja (30. rujna 1686.) i Knina (11. rujna 1688.) s okolicom, čime je određena granica sjeverne Dalmacije prema Bosni (planina Dinara). Do kraja Morejskoga rata Osmanlije su protjerane iz svih važnijih gradova ili utvrda Dalmacije, osim iz Imotskoga. U Morejskom ratu, kao i u prethodnom Kandijskom, na strani Mlečana sudjelovali su brojni Hrvati iz Dalmacije, pa tako i Poljičani. U otvoren sukob s Osmanlijama, Poljičani su se uključili napadom na Nučak, krajem ožujka 1685. Zabilježeno je da su Poljičani u prvom razdoblju Morejskoga rata (do 22. siječnja 1689.) sudjelovali u neuspjeloj mletačkoj opsadi Sinja (od 1. do 9. travnja 1685.), a vjerojatno i u pobijedi nad Osmanlijama kod Klisa neposredno nakon toga, zatim u obrani Zadvarja (18. lipnja 1685.) i Poljica (srpanj 1686.), pa u osvajanju Sinja (1686.) i njegovoj obrani (1. travnja 1687.), u osvajanju Kule Norinske, Herceg Novoga (rujan 1687.), Knina (rujan 1688.) i u borbama oko Čitluka i Gabele. U tim bitkama Poljičani su se dokazali kao srčani, odani i disciplinirani vojnici. Vrlo je vjerojatno da su Poljičani sudjelovali i u ostalim većim vojnim pohodima koje su Mlečani poduzimali protiv Osmanlija u Dalmaciji prije sazivanja mirovnih pregovora u Srijemskim Karlovcima 1699.

Osim toga, Poljičani su sudjelovali i na bojištima izvan Dalmacije (na primjer na Moreji). Premda je sazivanjem mirovne konferencije u Srijemskim Karlovcima, gdje su mirovni ugovor potpisali predstavnici Habsburške Monarhije, Poljske i Rusije (26. siječnja 1699.), završio i Morejski rat, konačni ugovor o miru između Mletačke Republike i Osmanskoga Carstva potpisan je 7. veljače 1699. u Beogradu. Granica (“Linea Grimani”) novih posjeda (“Acquisto nuovo”) koje su Mlečani stekli u Morejskom ratu, prostirala se od tromeđe Medviđa Glavica na Debelom brdu sjeverozapadno od Knina, uzduž Dinare iznad Golubića, Vrlike, Koljana, Sinja i Ruda, pa iznad Aržana, Studenaca, Zadvarja, Slivna, Vrgorca i Komina do Gabele, a zatim se od utvrde Čitluk iznad Gabele spuštala preko Kopita na brdu Polici do morske obale (obuhvačajući Metković i Opuzen) na najistaknutijoj točki poluotoka Kleka. Mlečani su prilikom razgraničenja također zaposjeli i dio hrvatske obale, otprilike od Baga do ušća Zrmanje, čime se mletački novi posjed u Dalmaciji povećao za 5200 km2 , pa je ukupno izno[1]sio oko 10000 km2 . Prema tome, odredbama Srijemskokarlovačkoga mira (26. siječnja 1699.), odnosno naknadno potpisanoga mletačko-osmanlijskog sporazuma u Beogradu (7. veljače 1699.), Poljica su pripala Mletačkoj Republici.“

Vrijednost ove knjige o Vrgorcu upravo je u tome što se bavi razdobljem mletačke uprave na hrvatskim prostorima. A o Mletačkoj Republici općenito imamo jako malo toga na hrvatskom jeziku. Nadam se da će autor nastaviti na tom tragu, jer arhivi su očito prepuni materijala koji čekaju obradu i objavljivanje, a jako je malo naših autora koji se bave tim razdobljem.

Tekst: Zvonimir Despot / vojnapovijest.vecernji.hr
Ilustracija: vojnapovijest.vecernji.hr

Možda ti se sviđa

Crna kronika Regija

Uzeli su 44 milijuna kuna kredita, firme poslali u stečaj, novac nisu vratili

“Slobodna” mjesecima traži odgovore na pitanje o tome na koji je način, po kojim uvjetima i komu od 2002. do
Kino Metković
Kultura Regija

Metkoviću 300 tisuća kuna za kino

Ministarstvo kulture RH odobrilo je Gradu Metkoviću, tj. Gradskom kulturnom središtu Metković 300 tisuća kuna za nabavu digitalne kinoopreme za