Regija

Kasni berba lubenica

Lubenica

Zbog loših vremenskih prilika u svibnju i lipnju, ovogodišnja berba i otkup lubenica u donjem Poneretlju kasne. Očekuje se da će se prve lubenice s neretvanskih polja brati tek nakon 10. srpnja, dakle, berba kasni i dvadesetak dana budući da je dosadašnjih godina počinjala oko 20. lipnja.

Ove je godine na području doline Neretve zasađeno oko 250 hektara površina, na kojima se, ako ne bude nepredviđenih okolnosti, očekuje urod od 1200 vagona kvalitetnih plodova. Sadila se uglavnom kalemljena (cijepljena) lubenica, koja nedvojbeno daje veći ukupan urod, a veći su i pojedinačni primjerci, koji mogu biti i do 25 kilograma težine.

Manje površine

Dakle, velika lubenica ne mora nužno biti GM proizvod ili tretirana umjetnim gnojivom ili kristalonom. Veličinu diktira podloga tikve, a u najčešćim slučajevima uzima se tikva sorte vrg, koja se potvrdila kao iznimno pogodna u proizvodnji lubenica i ostalog vriježastog voća.


Kako ističu neretvanski poljoprivrednici, zasađeno je dvadesetak posto manje površina u usporedbi s prošlom godinom, koja je, osim za mandarine, bila iznimno loša i za lubenicu. Osim toga, dosta poljoprivrednika u donjem Poneretlju preorijentira se na stakleničku i plasteničku proizvodnju sezonskog voća i povrća, koja nedvojbeno nudi bolju zaradu u sličnim uvjetima proizvodnje pa opada interes za proizvodnju lubenica.

Naime, urod lubenica na hektaru u idealnim uvjetima može biti i oko pet vagona, uz uvjet kvalitetnog tla i vode za zalijevanje. Upravo zalijevanje nekvalitetnom slanom vodom u Neretvi umanjuje prinose, jer u istim uvjetima proizvodnje, primjerice u Mađarskoj, hektar lubenica daje i do 20 posto bolje prinose.

– Proizvodnja lubenica zahtijeva visoka ulaganja pa ih poljoprivrednici izbjegavaju saditi. Za hektar posađenih lubenica treba uložiti i do 40 tisuća kuna, što je neprihvatljivo za poljoprivrednike s obzirom na visoke rizike uzgoja – objasnio nam je Mijodrag Kiridžija, predsjednik Udruge voćara “Mandarina” iz Opuzena, kazavši da su mnogi odustali jer je urod prošlog ljeta bio loš, a ni kvaliteta nije bila dobra.

Težak povrat uloženog

– Berba ove godine kasni, a o kvaliteti je prerano govoriti – istaknuo je Kiridžija.
Ulaganja u proizvodnju lubenica su i do 30 posto veća u usporedbi s proizvodnjom ostalih povrtlarskih kultura, pa je poljoprivrednicima i u idealnim uvjetima teško vratiti uloženo. Da bi poslovali na pozitivnoj nuli, poljoprivrednici bi lubenice od prve do posljednje trebali prodavati po minimalnoj prosječnoj cijeni od 1,5 kuna.

Tek tada bi mogli pokriti uloženo bez ikakve zarade, jer u kalkulaciji proizvodnje lubenica otkupna cijena od 1,8 do 2 kune osigurava zaradu proizvođaču. U strukturi troškova prevladavaju skupi repromaterijal, gnojivo i zaštitna sredstva te u konačnici sadnice, koje se uzgajaju u posebnim uvjetima kako bi bile otporne na štetočine i biljne bolesti. Budući da se sadnice lubenice dobivaju posebnim načinom kalemljenja poljoprivrednog proizvođača, prije iznošenja u polje koštaju pet kuna, kažu nam neretvanski povrtlari.

Osim na hrvatskom tržištu, lubenice iz doline Neretve izvozit će se i u zemlje Europske unije, gdje su već otprije prepoznate kao hrvatski brend, budući da je neretvanska lubenica proizvedena na slankastom tlu bogata likopenom, koji se u kozmetičkoj industriji smatra eliksirom mladosti.

STANISLAV SOLDO
slobodnadalmacija.hr