Politika i gospodarstvo

EU FONDOVI Poljoprivrednici u Neretvi uglavnom kupuju skupe traktore i drugu mehanizaciju

O iskorištavanju novca iz EU fondova za unaprjeđenje poljoprivredne proizvodnje u dolini Neretve Stanislav Soldo za Slobodnu je razgovarao sa agronomom, Željkom Bjelišem.

– Kada govorimo o EU fondovima, a vezano na poljoprivredu u dolini Neretve, to se odnosi na mjere ruralnog razvoja. U sklopu mjera ruralnog razvoja, najveći broj korisnika povlačio je sredstva kroz mjeru 6., podmjere 6.3.1 (15.000€ za male poljoprivrednike), 6.1.1. (50.000€ za mlade poljoprivrednike) i 6.2.1. (50.000€ za pokretanje nepoljoprivrednih djelatnosti) te kroz natječaje LAG-ova-ističe Bjeliš.

Mjere 6.3.1. i 1.1.1., potpora za razvoj malih poljoprivrednih gospodarstava (SO 2.000-7.999 €) imale su najveći broj prijavitelja u više natječaja. Pitanje koje se često postavlja je: koliki je učinak ove mjere na razvoj malih poljoprivrednih gospodarstava?


Najveći broj korisnika kroz ovu mjeru, odlučio se na nabavku poljoprivredne mehanizacije (traktora i priključnih oruđa). Općenito, sigurno najveću korist kroz ovu mjeru imala je talijanska industrija poljoprivredne mehanizacija. Svjedoci smo i velikog skoka cijena nove i rabljene poljoprivredne mehanizacije-naglašava Bjeliš.

Index razvijenosti

Veliku „nepravdu“ kroz ovu ali i druge mjere donio je indeks razvijenosti jedinica lokalne samouprave (JLS). Tako imamo slučajeve da neka prirodna barijera, koja je i granica dvije jedinice lokalne uprave, daje prednost, odnosno ograničava pojedine prijavitelje na natječaju u ostvarivanju svoga programa. Na našem području je to primjer općine Slivno i grada Opuzena, gdje poljoprivrednici sa lijeve strane Male Neretve imaju prednost pred onima sa desne strane. Ili npr. općina Pojezerje i grad Ploče u čijem su sastavu Staševica i druga naselja. Smatram da u narednom razdoblju, indeks razvijenosti treba prebaciti na naselja ili ga ukinuti prilikom vrjednovanja.

Prednost „mladim“ poljoprivrednicima

Kroz prethodne natječaje 6.3.1., veliki broj korisnika je bio starije populacije, koji su na osnovu dugotrajnijeg posjedovanja OPG-a ostvarivali više bodova od mlađih.

Mjera 6.1.1. (potpora mladim poljoprivrednicima) u temelju ima jednu lošu odredbu (stav EU), a to je da se mladim poljoprivrednikom smatra onaj koji u trenutku podnošenja prijave nije napunio 41 godinu i koji nije nositelj OPG-a više od 24 mjeseca. Tako mladi čovjek sa svojih 25 godina, koji je otvorio OPG odmah nakon srednje škole, u ovom slučaju nije mladi, a onaj sa 40 godina i otvara OPG ili preuzima od oca je. Smatram da ova odredba od 24 mjeseca nije dobra. Svakako bi u narednom periodu trebalo razdvojiti pojmove „novi poljoprivrednik“ i „mladi poljoprivrednik“.

Mjera 6.2.1. pokretanje nepoljoprivrednih djelatnosti je dobro zamišljena mjera, međutim još uvije nije polučila svoj pravi smisao. Cilj ove mjere je trebao biti pokretanje neke nove djelatnosti, koja nema nikakvog doticaja i ovisnosti o poljoprivredi,a koja će pridonositi dohotku poljoprivrednog gospodarstva. Djelatnosti koja bi pokrila eventualne gubitke ili loše poslovanje iz poljoprivredne djelatnost. Međutim, najčešće se svela na uslužne djelatnosti u poljoprivredi, nabavku poljoprivredne mehanizacije i opreme.

Jedna od bitnih parametara kod određivanja prednosti na natječajima je i veličina gospodarstva, tzv. SO ( (standard output za sve vrste proizvodnje).  Međutim, vrijednost SO se izračunava po ARKOD-u. A znamo da kompletno zemljište nije upisano u ARKOD. Činjenica je da smo pri završetku prvog programskog razdoblja i da slijedi novo, a raspolaganje državnim poljoprivrednim zemljištem je još uvijek nije trajnije rjiešeno.

Demografija zaboravljena

U svim mjerama ruralnog razvoja, zaboravilo se na jedan vrlo bitan aspekt održivosti i razvoja poljoprivrednih gospodarstava, a to je demografski aspekt. Kroz niti jednu mjeru, ne daje se prednost nositeljima koji imaju više djece, pred onima koji imaju manje. Potencijal rasta i razvoja, u svakom slučaju je veći kod gospodarstava sa više članova, posebno mladih. Smatram da bi ovo trebala biti vrlo bitna odredba, kako kroz mjere ruralnog razvoja, tako i kroz natječaje za zakup državnog poljoprivrednog zemljišta.

Općenito, kroz sve natječaje, poljoprivrednici su se trebali prilagođavati natječajima. Smanjivati, povećavati veličinu gospodarstva i raditi razna prilagođavanja kako bi bili prihvatljivi i ostvarili najveći broj bodova. Često u razgovoru sa velikim brojem poljoprivrednika, na pitanje: jesi li se javio na natječaj za neku mjeru?, dobivam sličan odgovor: tamo sam velik, ovamo mal, tamo star ovamo mlad i slično. Smatram da bi se sve mjere trebale prilagoditi korisnicima i prihvatiti specifičnosti svakoga područja. Republika Hrvatska je raznolika i traži drugačiji pristup mjerama RR nego je trenutni. Mjere moraju biti prilagođene specifičnostima svakoga kraja. Svakako bi više na važnosti trebalo dati LAG-ovima, koji te specifičnosti dobro poznaju i koji su kroz svoja Strategije razvoja odredili smjernice i prioritete.

Poticajne mjere treba prilagoditi korisnicima

Smatram da je forsiranje modernizacije, digitalizacija preuranjeno. Potrebno je više ulagati u primarnu proizvodnju, ali i razvoj sekundarnim proizvoda, preradu i sl. Potrebno je više prednosti dati razvoju proizvoda koji imaju dodanu vrijednost, duži vijek trajanja i samim time manju ovisnost o sezonskom karakteru.

Općenito nedostaje protoka informacija i poduzetničkog duha u okruženju. Smatram da JLS trebaju više poraditi na informiranju, poticanju i razvoju ideja, sa ciljem intenzivnijih prijava na mjere RR, ali imajući prvenstveno na umu da je trajnije rješenje raspolaganja državnim poljoprivrednim zemljištem temeljni uvjet za rast i razvoj. Razvoj poduzetničkih centara, sa kvalitetnim i pravovremenim informacijama, potreban je svakoj JLS.

U svakom slučaju, prilagodit mjere korisnicima, uvažavajući specifičnosti svakoga područja. Prednost dati mlađima sa više djece i poticati razvoj sekundarnih proizvoda sa dodanom vrijednošću-zaključuje Bjeliš, prenosi Slobodna Dalmacija.