Ostalo

Održana tribina – Mediji – istina o Domovinskom ratu

Ispunjena dvorana pločanskog Doma kulture u predvečerje četvrtog dana u travnju 2014. godine svjedočila je o zainteresiranosti grada u kojem je hrvatska oružana sila osvojila prvu vojarnu i skladište naoružanja od neprijateljske JNA za temu koja i dalje zaokuplja: Domovinski rat. Dr. sci. Ante Nazor, ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra bio je glavni govornik tribine pod naslovom „Mediji – istina o Domovinskom ratu“. Tribinu je organizirala Udruga branitelja Grada Ploča, živi svjedok vremena i događanja u periodu iz naslova teme koja je predstavljena i učenicima Srednje škole fra Andrije Kačića Miošića iz Ploča, članstvu udruge i zainteresiranim građanima. Tribina je započela minutom šutnje za sve poginule u domovinskom ratu i minutom šutnje u znak sjećanja na profesora povijesti Antu Kovačevića, kroničara pločanske povijesti i nastavnika u Srednjoj školi, autora više knjiga koje će kao trajno svjedočanstvo o ispunjenom životu ostati za njim.

Dr. sci. Nazor započeo je predavanje uvodom u povijesni okvir i političke okolnosti koje su dovele do velikosrpske agresije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Od Karadžića do Karadžića, od Vuka Stefanovića i njegovih „Srba svih i svuda“ do krvavog pira Radovanovog, zatvoren je prvi krug velikosrpskih posezanja za zemljama zapadnih susjeda. Osobito impresivni bili su kartografski prikazi koji svjedoče o tim posezanjima unatrag 180 godina koji, zajedno s nepromijenjenom retorikom, prikazuju ustrajnost velikosrpske politike što se proteže kroz desetak generacija, varirajući samo razinu prikrivenosti, ali ne ni metode ni ciljeve: priključenje većeg dijela Bosne i Hercegovine te velikog dijela teritorija Republike Hrvatske frankensteinovskoj tvorevini Velikoj Srbiji. Od Jovana Raškovića i njegovih sastanaka održanih u Primoštenu, od Miloševićevog preuzimanja svih poluga moći u Srbiji do otvorenog stavljanja JNA, kasnije Vojske Jugoslavije, na stranu velikosrpske agresije do Martićevih izjava o nužnosti konačne pobjede jedne strane u ratu sve je samo nastavak na programatsku Garašininovu primjedbu „do istrage vaše ili naše“. I rekonstrukcija JNA osamdesetih godina i promjene u organizaciji upravljanja vojnim oblastima svjedok su neodrživosti teze o dogovorenom ratu, čiji bi cilj bila podjela Bosne i Hercegovine i pripajanje njenih dijelova Hrvatskoj i Srbiji. Razni „svjedoci“ koji se povremeno, ali ustrajno, pojavljuju u medijima u Hrvatskoj konstruiraju događaje iz nedavne povijesti kako bi dokazali tezu o dogovorenom ratu i time potkopavali temelj hrvatske države. Pri tome u pogrešne vremenske i događajne kontekste stavljaju različite sudionike ne bi li potkrijepili svoje viđenje događaja. Dokumenti, međutim, ti nijemi svjedoci vremena, dokazuju drugo. Velikosrpska politika osmislila je i pokrenula događaje koji su kulminirali agresijom čiji je cilj bio, u skladu s povijesno sljedivim programima, čišćenje teritorija od nesrpskog stanovništva, bez diskriminacije drugih nacionalnosti: Hrvati, bošnjaci, Njemci, Mađari, Česi, Bjelorusi, Ukrajinci i svi ostali jednostavno su morali ili otići ili umrijeti.

Oslobodilačka operacija „Oluja“ nije samo oslobodila veliki dio okupiranih hrvatskih područja, spriječila je i genocid u bihaćkom džepu u Bosni i Hercegovini, koji bi, prema procjenama američkih i ostalih obavještajnih stručnjaka bio četiri puta masovniji nego u Srebrenici. Izjava jednog od zapovjednika snaga koje su branile bihaćki džep kako se uzdaju samo u svoje hrabre borce i prijateljski hrvatski narod još je jedno svjedočanstvo, uz potpisane sporazume, kako se Hrvatsku vojsku ne može smatrati agresorom u Bosni i Hercegovini. Različita medijska iskrivljavanja događaja iz devedesetih godina igraju na kratko pamćenje ljudi: dostupni dokumenti govore o činjenicama, kaže dr. sci. Ante Nazor te kad se dokumenti usporede sa svjedočanstvima sudionika događaja, obrađeni priznatim znanstvenim metodama tvore istinitu sliku znatno različitu od medijskih prikaza. Koliko dnevnopolitičke potrebe i interesne skupine neuspješno zamagljuju istinitu sliku ilustrirano je i snimkom govora sadašnjeg srbijanskog predsjednik Vlade u Glini 1995. godine i njegovog govora na tragu iste politike u srbijanskoj Skupštini 2009. godine. Planovi za ovladavanje Gorskim kotarom, pripreme JNA i snaga iz tzv. RSK koji su dobrim djelovanjem hrvatskih službi i snaga spriječeni, svjedočanstva zabilježena na videomaterijalu prikazanom u sklopu tribine dodatno su svjedočanstvo teških okolnosti u kojima se početkom devedesetih zatekla Hrvatska.


Suđenje pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu završni je čin s pravne strane, koja se vodi drugačijim zakonitostima od povijesne znanosti. Dodatno svjetlo osvijetlit će istinu o Domovinskom ratu onog trenutka kad postanu dostupni dokumenti iz arhiva koji su bili stavljeni na raspolaganje onima koji su tužili hrvatske generale i koji sada tuže Republiku Hrvatsku za ratne zločine i genocid, no ne i hrvatskoj povijesnoj znanosti. Tek kada ti dokumenti budu raspoloživi znanstvenicima, moći će se napisati točan prikaz događanja iz devedesetih. Znanstvenici, a ne političari i pravnici, dat će istinit prikaz Domovinskog rata i okolnosti zbog kojih je Hrvatska bila prisiljena voditi ga kako bi opstala i Hrvatska i hrvatski narod. Zatiranje istine bilo bi početak drugog kruga sukoba u kojem smo časno pobijedili, otvaranje prostora velikosrpskim aspiracijama na hrvatsko tlo. Prvi krug trebao bi nam biti dovoljna pouka.

foto: Foto Ivona Ploče
ubgp.ploce.hr