Grad i okolica

NIJE IM BAŠ LAKO Tate na (po)rodiljnom ipak (ne) mogu sve što i žena

Da je netko očevima prije 20, 30 i više godina rekao da će jednog dana mladi tate moći na porodiljni, vjerojatno bi ostali u nevjerici. No, vremena se mijenjaju, baš kao i naše životne navike.

Nekada je na porodiljni dopust mogla ići samo žena, dok danas tu sreću (ili privilegiju) imaju i tate. I sve je više onih koji se na to odlučuju. Zašto ne iskoristiti tu blagodat i provesti malo više vremena sa svojom bebom!? A to je vjerojatno i jedini način na koji muškarci mogu shvatiti što sve žena u kući radi, uz to što se brine za malu bebu.

“Važan segment je taj što ja imam punu naknadu”

Novinarka portala Dalmacija danas, razgovarali je s trojicom mladih Dalmatinaca koji su se odlučili upravo na ovaj korak. Otkrili su joj svoje razloge za odlazak na porodiljni dopust.


“Na porodiljni, ili rodiljni kako oni danas to zovu, sam odlučio ići zbog toga što mi se supruga morala vratitit na posao. Ne u doslovnom smislu, nego nam je bilo praktičnije da sada tako odradimo jer bi u protivnom ja ostao bez prava na njezin dio rodiljnog dopusta. Ovako je ona na mene prenijela svoj dio, koji koristim. Ona ima ugovor na određeno, stoga nam je ova solucija bila najbolja. Važan segment je taj što ja imam punu naknadu dok ne radim, dok je ona imala samo 2300 kuna”, kaže Ante.

“Na porodiljni sam odlučio ići zbog obiteljske situacije. Supruga je morala natrag na posao, nismo imali alternativu u tom trenutku, a kćer je bila premala da je se vodi u jaslice. Cijela situacija sa koronom u gospodarskom smislu je dodatno pogurala odluku jer poslodavac nije morao pokrivati moju plaću tih par mjeseci”, pojašnjava drugi tata, Marin.

Možda im je prvotno sve to bilo malo šokantno, no čini se da su se naši tate dobro snašli sami s bebama.

“Moram priznati da sam očekivao da će biti teško i da se neću snaći, iako po prirodi volim biti s djecom. No, očito je u čovjeku roditeljski nagon te nisam imao problema ni s presvlačenjem, ni s hranjenjem niti kupanjem. Možda je prvi put bilo najteže, ali iza je teklo sve bez poteškoća”, kaže Ante.

“Očekivao sam da će biti zanimljivo i da ću, za razliku od sina, ja biti taj koji će imati priliku više se povezati i pratiti kćerin razvoj, prve riječi i slično.. Morao sam naučiti i kuhati neke stvari, tako da je znalo biti zanimljivo”, otkriva Marin.

“Dobro se odmoriti od ritma posla”

Novinarku je zanimalo i je li lakše ići na posao, odraditi sve i vratiti se doma na skuhan ručak, ili ostati doma i čuvati dijete.

“Pa mogu priznati da je dosta izazovno, pogotovo što je beba svakim danom sve samostalnija, a time i vragolastija. U sekundi se okrene i napravi spačku. Bez opreza se može svašta dogoditi. Rekao bih da je puno lakše raditi i da sam u ovih par mjeseci spoznao što znači biti majka i koja je uloga majke”, iskreno će Ante kojem je ovo prvo dijete, kćer stara šest mjeseci.

S njim se slaže i Marin, lakše je otići na posao nego brinuti se i djetetu.

“Nego šta je. 🙂 Teško je općenito čuvati malu bebu, a ja sam usto morao, po dogovoru s poslodavcem, odrađivati neke stvari i još ponekad spremati ručak ako bi morao. Ali, sve se može. Izmoriš se, ali bude tu trenutaka sa malom bebom koje treba doživjeti. 🙂 Lakše je ići na posao. 🙂 Dobro se odmoriti od ritma posla nekih mjesec dana, ali nakon toga samo čekaš izletit vani i početi razmišljati o nečem drugom osim o pelenama, kremicama i ručku”, kaže sugovornik.

Kako su inače mame kod kuće, one većinu vremena kupaju bebu, mijenjaju pelene, daju im kašice i sve ostalo. Zanimalo nas je što je našim junacima ipak bilo najteže.

“Najteže mi je možda kupanje jer znam da ako si nepažljiv, može se svašta dogoditi. Izazovno je bilo dati i prvu kašicu, koje je bilo svugdje”, kroz smijeh će Ante, ali sigurni smo da mu je to ipak jedna od dražih uspomena koju će rado podijeliti sa svojom kćerkom jednom kad ona naraste.

“Najteže je bilo organizirati sve da mala bude čista, obučena, da se stigne izaći s njom, a obaviti poslovne zadatke i ručak. Nijedan dan s bebom nije isti”, kaže Marin.

Kad su žene u pitanju, često se dogodi da jednom rukom drže dijete, drugom kuhaju ručak. U pauzama, odnosno kad beba zaspe, uhvate se peglanja, pranja poda ili wc-a, da ne nabrajamo dalje. E sad, teško je za očekivati da će i muškarci jednako postupati jer je kod nas kuhanje i čišćenje posao koji još uvijek u većini slučajeva odrađuju žene.

“Nisam toliko sposoban haha. Polovica dana koju čuvam bebu svede se samo na čuvanje nje, eventualno odnijeti smeće ili slično. Ostalo napravi supruga kada se vrati s posla, tako da to također pokazuje snagu žene. Mislim da bi mi muškarci umrli za dan da sve to radimo”, kroz smijeh će Ante, dok Marin potvrđuje da on na porodiljnom radi – apsolutno sve.

Je li bilo teško otići s posla i bi li ovu epizodu s porodiljnim opet ponovili, pitali smo ih.

“Pa na početku mi je bilo žao jer volim svoj posao i imam previše zaduženja na poslu, ali kako vrijeme odmiče, zahvalan sam na prilici jer sam se povezao s djetetom još više. Naučio sam neke stvari o kojima sam samo mogao sanjati. O drugom djetetu trenutno samo sanjamo pa kada to dođe, možemo se čuti”, kaže Ante.

“Nije mogla biti bolja u tom trenutku i ne žalim ni jedan tren. Mislim da bi svaki tata to morao proći bar u malom obujmu jer tek tada čovjek shvati koliko je to teško i koliko lako možeš izgubiti sebe dok pokušava dobiti svoje dijete na pravi način. Tko je to prošao sigurno više cijeni i razumije glavu žena koje i po godinu dana ostaju kod kuće. Išao bih opet, zašto ne…sad sam iskusan”, kaže Marin.

“Nije bilo teško, dapače stvarno sam uživa biti s dicom”

Treći tata u dahu nam je ispričao svoje dojmove.

“Nakon što iskoristi svoj porodiljni, žena se tribala vratit na posao, a to je značilo da nam nema ko čuvat bebu, a jaslice nam nisu bile opcija pošto ih nema u mistu. Iskoristiti roditeljski dopust oca u trajanju od dva miseca se činilo kao jedini logičan potez dok ne nađemo dadilju, a i da beba još malo naraste.

Nije bilo teško, dapače stvarno sam uživa biti s dicom i brinuti o kućanstvu, iako to mi nije stran pojam i inače kada radim. Jedina loša strana je financijski dio jer sam bio puno manje plaćen, plus što je knjigovotkinja nesto sj…ebala pa sam prima 1000 manje dok nisam skužio da nešto ne štima, pa dok sam to sredio dobio sam par sidih na glavi. Uglavnom, opet bi iša da mogu, ali ne planiram više steći to pravo”.

Izvor: Dalmacija danas

Možda ti se sviđa

Grad i okolica

Trupijada u Pločama

TZ Grada Ploča i AMK Racing team Ploče uspješnom suradnjom održali su tradicionalnu trupijadu, koja je i ove godine izmamila
Grad i okolica

„Svakom mještaninu vrpca na grudima“ povodom Dana ružičaste vrpce

U Pločama je u organizaciji udruge Vita članice Hrvatskog foruma protiv raka dojke Europa Donna-Hrvatska, provedena akcija kojom se želi