Ostalo

ANTE ERAK Povjesno-kulturna baština: Karamatići

Karamatići su pleme, ali istovremeno i naselje u Plini Istočnoj. Doselili su iz Posušja u Hercegovini, a nastanili su se na sjevernoj strani Crne Njive u podnožju Velikog Taleža. Spadaju u starije doseljenike što potvrđuju činjenice:

– Karamatić Andrija i Vid spominju se u arhivu zemljišnika Samostana u Zaostrogu kao prinositelji Crkvene redovine za 1704. godinu.

– Kao prinositelj župske redovine za 1736. godinu spominje se i Alfier Karamatić Ante po kojem njegovi nasljednici i danas nose to ime, a koje se je vremenom promijenilo i umjesto Alfier ostalo je Alfir. Radi se o zvanju ili činu kojeg je dotični imao u ratovima protiv Turaka.


Zaselak Karamatići u Plini Istočnoj lociran je u samom centru sela. Na istoku su Popovci i Parmaći, a na zapadu Eraci i Puljani. S južne strane su Zmijarevići i Trklje. Trklje su zaklonjene vrhovima Sirča i Plava. Sa sjeverne je strane biokovski masiv koji se pruža od Neuma, preko Obličevca, Gradine, Presla i Rujnice te u potpunosti zaklanjaju ovu kotlinu – Istočnu Plinu.

Što se tiče neretvanskog dijela Pline Istočne – prostor je promatran zasebno, a doći će do izražaja ’70-tih godina prošlog stoljeća prilikom većih migracija ruralnog stanovništva. Radi se o naseljima Vrbica, Šarić Struga, Banja, Podvučji Brig, Lokvenica, Modro Oko i Ošac.

U neposrednoj blizini Karamatića vidljive su ruševine stare CRKOVINE KUĆE. Kuća je služila za spremanje redovine i kao stan za svećenika do 1868. Godine. Sljedeće godine, 1869., sagrađena župska kuća Kod Kule. U Karamatićima se nalazi i Crkovin posjed kojeg su pojedini seljaci obrađivali uz ugovorenu naknadu. Crkovin je lokalni izraz, a znači crkveni. Crkovina je kuća u Karamatićima bila centar i okupljalište seljaka Pline Istočne.

I danas se prepričava priča kako je jedan od domaćih seljaka otišao u Ameriku. Tamo je dobro zarađivao i redovno slao za izdržavanje obitelji. Nakon dužeg vremena sjetio se vina i Crkovine kuće pa piše: „Draga ženo, piši mi ima li još vina u Crkovinoj kući.“ Žena u strahu da će muž napustiti Ameriku i da će se radi vina vratiti, odgovori mu da je vina nestalo i da se više ne toči. Odgovor je slijedio: „A tko ga je popio kad Mate nije doma?“

II. STANOVNIŠTVO

Osim Karamatića, u Karamatićima su vrlo kratko živjeli i Batinovići. Tamo su živjele i dvije obitelji Maleta i jedna obitelj Kuran. Prema popisu stanovnika za 1948. godinu tri navedene obitelji brojile su ukupno 23 člana.

Iz istog izvora saznajemo da su Karamatići 1948. god. brojali 72 člana u 14 domaćinstava što govori da je zaselak Karamatića po završetku II. svjetskog rata imao 95 stanovnika u 17 obitelji što je u prosjeku 6 članova po obitelji.

III. KRATKI PREGLED OBITELJI KARAMATIĆA

1. BARIŠINI – Barišići nazvani po Bariši Karamatiću, Ivanovu, rođ. 1874. Imao je 3 sina: Ivana rođ. 1914., Srećka rođ. 1920. i Antu rođ. 1925. Ante zvani Teški poginuo je na Sutjesci 1943. Ivanovi su sinovi Pero koji živi u Zagrebu, Jure u Australiji, Tonći i obitelj pok. brata Nede žive na Banji, a Srećkovi sinovi žive u Splitu.

2. ČINGRIJINI – nazvani po Mati Karamatiću zvanom Čingrija rođ. 1877. Njegov brat Ante rođ. 1870. bio je lađarski meštar. Utopio se na Banji. Ostala je udovica Buda. Ostala Čingrijina braća Jure, Grgo i Ivan odselili u SAD i tamo umrli.

Čingrijini sinovi: Stipan – Stipica, rođ. 1914., nema muške djece, Josip – Jokica, rođ. 1919. god. imao je sina Matu i Ranku. Ivan, Košina rođ. 1922. god. imao je sina Juru. Martin, također, rođ. 1922. blizanac je sa Ivanom, a poginuo je na Sutjesci 1943. god. Jure rođ. 1925. također poginuo na Sutjesci 1943. i sin Ante Trošelj rođ. 1927. koji je uoči 2. svjetskog rata došao u Zagreb, izučio stolarski zanat kod Hrvatskog Radiše i postao ugledni zagrebački obrtnik. Nakon njegove smrti, vođenje obrta su preuzeli njegov sin i unuci.

3. ČOVIĆI – ČOVINI. Obitelj je poznata po nadimku Karamatić Josipa Čove rođ. 1882.– 1974. Čovin brat Ivan 1890. – 1988. i Srećko 1897. – 1978. odselili u SAD, tamo živjeli i umrli.

Čovini sinovi su: Ante 1926. – 2012., pukovnik JNA, živio i umro u Novom Sadu.Tamo je i sahranjen. Nije imao muške djece. Ivan Ivo Čović rođ.1927. jedini je i najmlađi partizan od Karamatića koji je preživio njemačku ofenzivu na Sutjesci. Ima sina Joška rođ. 1953. koji je umirovljeni brigadir HV-a i živi u Zagrebu.

4. STRIKANIĆI su nazvani po Karamatić Anti Strikanu rođ. 1879. Sin Ivan Strikanić rođ. 1921., sin Mladen – Mladenko, rođ. 1930. i kći Neda rođ. 1925. god., a poginula na Sutjesci 1943. godine.

Strikanovi unuci su Ante, Josip, Jure, a praunuci su Joško, Ivo, Ante, Vanjko, Ino i Tonći.

5. BUĐINI su nazvani po Karamatiću Anti Buđi, rođ. 1900. god., čiji je brat Jure rođ. 1887. odselio u SAD .

Buđin sin Ivan rođ. 1919. bio je vrsni samouki stolar i renomirani pčelar svjetskog glasa. Njegov se sin Miljenko nalazi negdje u inozemstvu.

Buđin sin Jure, rođ. 1934., po zanimanju je profesor. Dugo je radio u Njemačkoj i živio je u Zagrebu. Nije imao muške djece.

6. Karamatić Šimun, pok. Ante, rođ. 1864. god, imao je sinove Matu Maćetu rođ. 1910. i Antu Đedu rođ. 1916. god.

– Mate Maćeta ima sinove Nedu rođ. 1941. koji živi u Njemačkoj i Antu Tonća koji živi u Zagrebu.

– Ante Đedo ima sina Petra rođ. 1944. i sina Marinka 1948.

7. Karamatić Ivan Ante, Lonđin, rođ. 1874. i žena Vida zvana Vidara imali su sina Antu zvanog Antić – Šepo, rođ. 1910. koji je bio vrijedan čovjek. Imao je kćer Mariju rođ. 1936., sina Ivana rođ. 1939. (živio u Zagrebu), sina Miljenka i kći Neđu.

8. Karamatić Ante, pok. Grge, imao je sinove: Petra Trolača rođ. 1880., Matu rođ. 1872. i Stanka Stankežu rođ. 1876. god. Trolač je došao iz SAD s velikim novcima, kupio zemlju i kuću u Neretvi na Banji.

Trolač je imao sina Juru, Jurinu, rođ. 1906., sina Matu koji je oženio Karamatić Jelu, Lilu, i sina Stanka, Stankežu, koji nije imao djece.

9. Karamatić Stjepan, Matin, 1874. – 1921. Imao je sina Miju, Mićetu, rođ. 1907. Mićeta nije imao sina, već kćer Nevenku koja je dovela muža na ženistvo.

Drugi je sin Jure, rođ. 1841., kojem su u mladosti umrla tri sina. Ostala je kći Jela zvana Lila koja se je udala za udovca Matu Karamatića. Imali su sina Nedjeljka rođ. 1926. Poginuo je na Sutjesci 1943. god.

Karamatić Grgo, Matin, imao je sina Matu rođ. 1895. i on je povratnik iz SAD-a. Nije ženjen, živio je u obitelji bratova sina.

– Grgo je imao i sina Juru, Jurišina, rođ. 1898. koji je, također, bio u SAD-u . Jurišinovi su sinovi Grgo rođ. 1923. i Ante rođ. 1926. god.

Fotografija br. 1

Snimljena 1948. god., s lijeva na desno: 1. Karamatić Stanko STANKEŽA, nije imao djece. 2. Karamatić Mate ČINGRIJA. Od 6 sinova koliko ih je imao, dvojica su poginula na Sutjesci. 3. Karamatić Bariša, otac poginulog sina Ante 4. Karamatić Joze Čovo, otac sina Ive, preživjelog borca sa Sutjeske.

IV. KAKO SU KARAMATIĆI ŽIVJELI ?

Vrlo teško, kao i ostali Plinjani. Ručno, uz pomoć motike, obrađivali su škrtu brdsku zemlju, a uz pomoć pluga i konjske zaprege, obrađivali su i jezersku zemlju. Jezero je često plavilo i ljetina je odlazila u nepovrat.

Uzgajali su ovce i koze, a janjad i kozliće prodavali su u bescijenje. Nije bilo ni državnog ni privatnog posla, nije bilo ljekarna ni ljekarnika. Ljudi su morali biti sami sebi zidari, tesari, stolari, mesari, mlinari, pekari. Da je tome tako i bilo, potvrđuje nam veliki broj odlazaka u SAD i ostale prekomorske zemlje.

V. ŠKOLSTVO

Zbog teške gospodarske situacije, škole nisu otvarane ili su bile neredovite pa su djeca Pline Istočne bila prisiljena do škole pješačiti na Šarić Strugu, 6 do 8 km u jednom smjeru.

U to vrijeme nije se ni moglo očekivati da netko završi visoku ili višu školu, čak ni srednju ili osmogodišnju. Prvim srednjoškolcem Pline Istočne može se smatrati Karamatić Ante, Trošelj, šesti sin Mate Čingrije rođ. 1927. Uoči II. svjetskog rata u Zagrebu kod Hrvatskog Radiše, izučio je stolarski zanat. Cijeli svoj život posvetio je stolarskom obrtu u Zagrebu, a poslije njegove smrti stolarski je obrt preuzeo njegov sin.

Školske 1944./45. u Karamatićima u privatnoj je kući otvorena četverorazredna pučka škola.Te prve godine upisano je u prvi, treći i četvrti razred 39 polaznika koji su pješačili iz svih zaselaka Istočne Pline.

Prvi učitelj bio je Mirko Čupić iz Komina škol. 1944./45. i 1945./46., zatim Tomo Čupić, također iz Komina škol. god. 1946./47., 1947./48. i 1948./49., a posljednja učiteljica u Karamatićima bila je Neda Kravar iz Metkovića škol. god. 1949./50. do zatvaranja škole u rujnu 1951.god.

Veliki broj učenika, koji je završio pučku školu u Karamatićima, nastavio je daljnje školovanje u Metkoviću, Opuzenu i u cijeloj tadašnjoj državi. Mnogi su postali kvalificirani radnici, ali i profesori, inženjeri, ekonomisti, liječnici itd.

VI. DRUGI SVJETSKI RAT I PORAĆE

Komunisti i antifašisti s područja Metkovića, Kule Norinske, Komina i Opuzena dogovorno su napustili svoja skrovišta u nizinskom dijelu Neretve i dana 23. travnja 1942. god., preko Bagalovića, Desana i Drina stigli u plinjanska brda iznad sela Karamatića i upravo tamo osnovali PRVU NERETVANSKU ČETU. Okolno stanovništvo stupilo je u vezu s partizanima i preuzelo brigu oko ispomoći u prehrani i davanju određenih informacija o pokretima talijanske i ustaške vojske. No, i prije toga, plinjanska mladež bila je organizirana u svoje skojevske organizacije i već su tada neki omladici i omladinke stupili u NOV-u, koja se je tada dobrovoljno osnivala pa i mobilizirala, na području istočnog Biokova.

Karamatići su u tome prednjačili što su i dokazali svojim sudjelovanjem u IV. i V. neprijateljskoj ofenzivi koje su vođene na Neretvi i Sutjesci. Od šestoro Karamatića, koliko ih je sudjelovalo u bitci na Sutjesci, preživio je samo jedan i to Karamatić Ivo Čović.

Kao i većina sela na području Biokova, i Karamatići su spaljivani i pljačkani. Nakon završetka 2. svjetskog rata, ljudi su se vraćali na zgarišta svojih popaljenih domova.

Prišlo se obnovi. Kako bi obnovili svoje popaljene kuće i gospodarske objekte, sjekli su borove i na leđima prenosili grede od „Spile“ u Krotuši do sela. U nekoliko godina uspjeli su namaknuti svoja stada koza i ovaca, tovarnu i tegleću stoku s kojom su nastavili svoj ruralni život, identičan onom predratnom.

Međutim, 70-ih godina došlo je do masovnog iseljavanja i napuštanja ruralnih naselja, a među njima i Karamatića. Za razliku od mnogih drugih plemena, veći broj starih Karamatića kupovao je poljoprivredno zemljište u područjima Banje, Šarić Struge, Ribara, Opuzena i samog ušća na rijeci Neretvi.

Dolaskom na nove lokacije trebalo izgrađivati, ne samo nove prostrane kuće, već je istovremeno trebalo i graditi sve infrastrukturne objekte (elektrifikaciju, telefoniju, cestovne i vodene puteve, škole, vrtiće, zdravstvene objekte).

VII. ZAKLJUČAK

Pleme Karamatića iz Pline Istočne dosta je brojno i vrlo radišno.

Poseban doprinos plemena Karamatić zapažen je na izgradnji grada Ploča, kao i naselja na području Pline.

Samo starije generacije sjetiti će se Karamatić Ante Đede rođ. 1916. god. koji je od 1945. do odlaska u punu mirovinu svakog dana putovao od Karamatića u pločansku luku gdje je radio kao obalni radnik. Njegov unuk, Jurica Karamatić, danas je ravnatelj pločanske knjižnice.

Mlađe generacije dobro se sjećaju Tade Karamatić, rođ. 1926. god., koja je sve do nedavno putovala od Banje do pločanske tržnice, donosila i nudila svoje voće i povrće. Unuk gospođe Tade, gosp. Ivo Karamatić, danas je pločanski građevinski poduzetnik. Svojevremeno je bio dožupan u DNŽ.

Dužan sam istaći i u svoje ime zahvaliti dvojici Karamatića koji su veliki dio svog života posvetili društvenom radu. Koristeći svoj društveno – politički položaj zaslužni su što naš grad danas ovako lijepo izgleda.

1.KARAMATIĆ IVO ĆOVIĆ rođ. 1927. god. jedini je Karamatić koji je preživio IV. ofenzivu na Neretvi i V. njemačku ofenzivu na Sutjesci 1943. god.

U Ploče je stigao 1951. i zaposlio se kao trgovački radnik u Razvitkovoj prodavaonici u Pločama. Kao i svi tadašnji Pločani, živio je u baraci. Ubrzo je napustio trgovinu i prešao raditi u novoformiranu Narodnu banku u Pločama, a zatim u Komunalnu banku gdje je ostao do mirovine i gdje je napredovao do zamjenika direktora, a onda ponovno osnovao Narodnu banku koja je reorganizirana i pretvorena u SDK-a, današnja FINA.

Biran je za predsjednika SO Ploče u dva mandata 1974. – 1982.god. Dužnost predsjednika obavljao je volonterski.

Inicirao je, organizirao, rukovodio ili provodio mnoge investicijske zahvate na području današnjeg grada Ploča.

1954. god. s tada malobrojnim Pločanima, radio je na organizaciji otvaranja pločanske gimnazije i đačkog doma koji je bio uvjet da se gimnazija otvori. Izvanredno je završio pločansku gimnaziju i 1958. god. položio veliku maturu. Nakon toga u Zagrebu završava ekonomiju i stiče zvanje dip. ekonomist.

Teško je nabrojati što je sve gospod. Ivo Karamatić radio u Pločama ili u korist Ploča. Pokušati ću telegrafski nabrojiti samo neke aktivnosti za koje smatram da su bile važnije od drugih:

Sa direktorom KB Ploče zaslužan je za beskamatno i dugoročno kreditiranje stanovništva, ali i pločanskog gospodarstva nakon razornog potresa 1962. god.

Nema sumnje, bio je najzaslužniji Pločanin na izgradnji i podizanju pločanskog parka Revolucije 1975.

Kao bankar i predsjednik Općine, sudjelovao je u organizaciji i financiranju pločanskih gospodarskih objekata te dodjele stanova radnicima sa Crne Rijeke kako bi se barake mogle ukloniti, a Crna Rijeka zatrpati. Danas se tamo nalaze terminali i drugi lučki objekti.

U to su vrijeme napokon spojeni donji i gornji dio grada. Sagrađeni su mostovi preko kanala Birina – more preko kojih je prešla glavna pločanska ulica i nastavila put prema Baćini. Tada je sagrađena Robna kuća Pločanka, a dovršena je i najljepša riva na Jadranu na kojoj se danas održavaju masovne, kulturne i sportske manifestacije. Tada su na rivi zasađene palme te podignuto ostalo zelenilo koje danas čisti pluća Pločanima.

Od početka izgradnje Ploča, stanovništvo u pločanskom zaleđu željelo je i pokušavalo cestovno povezati Ploče s Vrgorcem i Ljubuškim. Projekt je završen u mandatu Ive Karamatića i njegovim nastojanjem, ne samo kao predsjenika Općine, već i kao i zamjenika predsjednika Zajednice Općina Split. U to je vrijeme Zajednica Općine Split obuhvaćala cijelu Dalmaciju od Dubrovnika do Zadra.

Mandat predsjednika Ive Karamatića bio je u vrijeme kada je u Pločama bila najveća zaposlenost i kada su Ploče imale dohodak po glavi stanovnika ravan Karlovcu i Zagrebu.

2. KARAMATIĆ ANTE STRIKANIĆ rođ. 1946.god. u Plini Istočnoj. Završio je srednju tehničku školu metalne struke. Vrlo je radišan i samoinicijativan.

U ranoj mladosti postaje politički, a odmah zatim i gospodarski rukovodilac. Dugo je godina bio je direktor pločanskog poduzeća Brodometal, a poslije Domovinskog rata organizira vlastito poduzeće Agrosirovinu u kojoj zapošljava nekoliko radnika i sina Joška.

Iznad svega, ljubav mu je pločanski nogometni trećeligaš. Dosta vremena proveo je u klubu. Pomagao je klub na razne načine. U nekoliko mandata bio je i predsjednik kluba. Organizirao je mnoge radne akcije, gradio igralište, ogradu, gledalište i klupske prostore.

Gosp. Ante Karamatić isticao se u organiziranju i vođenju radova na Banji, ali drugim naseljima Pline. Radio je na elektrifikaciji sela, izgradnji lokalnih cesta, a posebno je zaslužan za izvršenu adaptaciju Crkve i groblja na Obličevcu 1995. god. Samoinicijativno, u vlastitoj režiji, elektrificirao je crkvene objekte na Obličevcu.

Vrlo uspješno obnašao je dužnosti pločanskog gradonačelnika u vremenu 2001.–2009. god.

S nadležnim službama uspio je rekonstruirati neretvanski vodovod od Ploča do Komina i drugih naselja na ovoj trasi.

Poklanjao je pažnju izgradnji i održavanju ulica i cesta, gradio je proširenja i nogostupe na području grada i ostalih naselja gradskog karaktera.

Dragi čitatelji,

u interesu razvoja pločanskog ruralnog turizma, pokušavam istražiti i Vama prenijeti povjesno-kulturnu baštinu koja se nalazi u zapuštenim i napuštenim naseljima pločanskog zaleđa.

Takvih naselja na području Baćine, Pline Briste i Pasičine imamo šezdesetak. Mnogo toga, kao župe imaju zajedničkog, ali svaka od ovih župa, pa i sela, mogu imati svoju specifičnost.

Danas govorimo o Karamatićima, kao naselju, ali i kao plemenu.

Molim, uključite se i dajte svoj doprinos.

U Pločama 23. kolovoza 2018. Ante Erak